Tko je stavio Srbe u tu situaciju?? Neki realni političari (Rašković) su lagano odjebani.
Nema sa Hrvatima dogovora!!! Ostala vam je samo politička krema(milicajac,skladištar,zubar) da se igra sa međunarodnom zajednicom.
Tko je Frenki Simatović????
Sredinom devedesetih o Simatoviću je u britanskom Guardianu progovorio jedan od njegovih saradnika, paravojni komandanata Branislav Vakić. On je opisao kako je »mala skupina policajaca pod izravnom predsjednikovom (Miloševićevom) paskom upravljala tajnim, prljavim ratom, naoružavajući hiljade osuđenika i šaljući ih u Hrvatsku i Bosnu«.Od avgusta 1990, u Krajini se javlja paralelna struktura vlasti koju su sačinjavali pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije,Službe državne bezbednosti Srbije i SDS-a u Hrvatskoj, kao i policajci iz srpskih opština u Hrvatskoj, i ta struktura je u krajnjoj instanci bila direktno i isključivo odgovorna Slobodanu Miloševiću. Centralne ličnosti ove paralelne strukture u Srbiji, pored samog Miloševića, bili su Jovica Stanišić iz DB-a Srbije i njegov podređeni Franko “Frenki” Simatović. U Krajini su centralne ličnosti bile Milan Martić i Dragan Vasiljković, zvani Kapetan Dragan. Preko ove paralelne strukture, Milošević je kreirao incidente koji su kod Srba, uključujući i Milana Babića, izazivali strah i dovodili do reakcije, usled čega su se intervencije hrvatske policije pooštravale. To je eskaliralo u netrpeljivost, nasilje i, konačno, rat.
Nismo ni mi bili anđeli ali vi niste bili nenaoružan narod.
Tu si u krivu!!! Države a ne narodi su imali pravo ..........
Ne možemo svi isto misliti...
Kao prvo, prekini mene svrstavati tako otvoreno u nešto, još pogotovu s generaliziranjem. Kao drugo, Stjepan Mesić je posvjedočio (između ostalog i u filmu koji si ti citirao) da je ogromna eksplozija hrvatskoga nacionalizma i mržnja prema Srbima dovela da se čak i svi Srbi koji su bili za hrvatsku državu i za demokraciju i bili pacifisti prosto tjerani od sebe. Onaj srpsko-hrvatski film o tragičnim događanjima u Vukovaru npr. između ostalih svjedoči o toleriranom teroru nad Srbima, sličnom onom što je bio u Hrvatskoj od 1995. do 1997. godine. Tisuće Srba su se selili iz svojih domova, uglavnom bježali preko rijeke u Srbiju. Ali ono što je bilo najžešće, (sve to u 1990. i 1991. godini) jeste masovno otpuštanje na desetice tisuća Srba iz hrvatskog rukovođstva zbog svoje nacionalne pripadnosti. Bezbroj ljudi je otpuštano, kako bi se sveli na građane drugog reda. Sjetimo se kako su dojučerašnje kolege dočekale Radu Šerbedžiju. Onda najgori su bili pozivi, prijetnje, kako je i samo haško tužilaštvo definiralo
psihološki rat propaganda s ciljem psihičkog uništenja jednog naroda. Sjetimo se npr. plakata u recimo Karlovcu, po kojima su lokalne hrvatske vlasti pozivale etničke Hrvate da bojkotuju srpski narod, da ih izluđuju, i da im dokažu da njima nema mjesta u novom hrvatskom poretku. Ali pokazao je i odrijeđeni njivo ljudskosti, jer je pozivao da se maloljetna djeca Srbi nimalo ne diraju, već da se samo djeca Hrvati odvoje od njih kako bi nacionalna segregacija hrvatskog i srpskog naroda u Republici Hrvatskoj bila dovršenom.
Inače, nije da je bitno, ali samo da napomenem:
Franko "Frenki" Simatović je Hrvat. ;-)
A što se tiče onog drugog, to jednostavno nije istina. Lijepo molim pročitati Ustav:
Uvodni dio, Osnovna načela, I "
Narodi Jugoslavije, polazeći od prava svakog naroda na samoopredjeljenje, uključujući i pravo na otcjepljenje...".
Imaš Ustav SFRJ, pa odvali se. Kao što sam rekao, tu je bio problem - a republike i pokrajine
nijesu imale pravo samoopredjeljenja, već su sve odluke donosile zajedno (svaka članica je imala pravo
veta). To znači da bi za secesiju Hrvatske od Jugoslavija morali, pored hrvatskog predstavnika, glasat
i slovenački, i bosanskohercegovački, i srbijanski, i vojvođanski, i crnogorski, i kosovski, i makedonski članovi Predsjedništva SFRJ (i stanje se prihvatiti i bez narodnoga plebiscita), jer su samo takve odluke koncenzusa bile validne. Neovisnost Slovenije se nije mogla dovoditi u pitanje, dok Hrvatske i Bosne ubi-bože i tekako (pogotovu one druge).
ops:
) ,ali zna pravila igre, i danas nijedan irski zvaničnik, čak ni najniži neće javno reći:''Da, IRA je super, želim im sreću itd''.Za to se tamo KRIVIČNO odgovara
