Da vas pitam nešto što sam.....

Kaka sam ja žemka:


  • Ukupno glasova
    40
  • Anketa je zatvorena .
Mislim da ova tema treba da bude lepljiva.

Kako se godinu dana dobro izdokazuje na forumu, svaka od nas se valjda zasiti, ali se uporno pojavljuju nove sa pričama o sopstvenoj savršenoj nesavršenosti. To parka opisala na nekoj temi cinično, al' je niko nije valjda ni skontao da je cinična :lol:

Al' ajde, samopromocija na forumu, missim, što je to bitno...

Mene zabrinjava jedan drugi :) fenomen.
Koliko su neke žene (a baš je nekako vezano za žene, mada ima i muških) bre sebi nadenule nekih divnih osobina, jer su na filmu videle prototip i sad su one ubeđene da su se transformisale u glavnu ulogu.
Mada, ima istine u tome da, ako nam se nešto sviđa, ono, težimo da i sami to postanemo. Što kaže jedna pesma: "when we fall in love, we're just falling in love with ourselves"... pa onda ide dalje, al' dalje je pomalo nebitno sada...
Težnja, opet, nije i realizacija, često je baš suprotno.

Lepljiva, znači. Da na vreme pročitaju da je providno :tease:
 
Ima toga ovde na Forumu,kao sto ima i u rl. Ljudi prosto obozavaju da hvale sebe,ko ce ako nece sami. :) Uzivamo u idealizovanju sebe, mozda tako i postajemo bar malo bolji,"napolju". Ponekad....retko...:)
Za samopromociju,mora postojati neki cilj.
Sta je jednom prosecnom forumashu cilj ovde?
 
Da bude ovde blistavo savršenstvo koje nije u realnosti?

Verovatno.
Ali neki su svesni toga, neki nisu, tesko da i mogu.
Kao sto i u rl, neki ljudi ne kapiraju da uopste nisu toliko pametni,lepi i dobri koliko zrace druge da jesu.
Ne mislim da je Forum neko posebno mesto gde toga ima mnogo vishe. Cak mislim da ima i manje,jer forumashi,poneseni sopstvenom anonimnoscu ovde, lakse priznaju neke svoje mane, osecanja koja poznanicima nikada ne bi otkrili, kriticniji su prema sebi.
Generalno,ljudi uzivaju u sopstvenim hvalospevima. Nije mi to neki poseban fenomen vezan za Forum,iskljucivo.
 
..ja u principu imam teznju da slabo razmishljam o sebi, ako ne moram..
..ni kroz ono suludo vreme pubertetskog preispitivanja nisam provodila sate i dane
pokushavajuci da se verbalno definishem..
..i shto rek'o onaj klinac u kefalicama "ne znam koliko imam godina, to se stalno menja.."
..mislim da bi me neko ko ishchitava moje postove ovde mnogo efikasnije opisao
nego shto bih ja umela..ne kazem tachnije, istinitije, vernije zato shto mislim da niko nikoga, ukljuchujuci i samog sebe ne moze da opshe tachni i istinito, osim nekog trenutnog preseka
koji kao takav ne bi nishta ni govorio o njemu...
..qq, zapetljah se..
 
nemam poima kakva sam...ustvari znam..ali ne volim da pričam o tome,
glupo mi je sad da pišem hvalospeve....jedino kad bi ovde pozvala svoje
najbolje drugarice...da me one ishvale.....pa onda one što me baš ne
vole mnogo ili uopšte...da dodaju svoja mišljenja i zaključke...:think:

inače raspoloženje mi se menja sa promenom godišnjih doba, šta ću,
to je jednostavno tako oduvek......

duša mi je meka ko pamuk...dok je dobro ne izgaze, a onda kažu da
nisam baš naj normalnija...ko im kriv, nisu trebali da me gaze.....:mrgreen:

da li sam pogodila temu..ili skroz promašila....eto ti Lexo presudi....;)
 
Mene interesuje, kad sebe opisujete, i kad vas neko drugi opiše, da l se iznenadite?

Jer nam želje često pomute rasuđivanje, a sami smo sebi uvek najvažniji i najveći projekat. Okej, deca se tu uglave u nekom momentu, ali do tad, pa i posle dobroj većini, sami smo za sebe najveće savršenstvo.
I kad tražimo lik koji nam se sviđa, mi zaista tražimo lik na koji smo navikli. Neki mudri ljudi kažu lik majke, oca... pošto njih gledamo od rođenja, ali u stvari gledamo sebe, što se dobrim delom svodi na isto...
Pa je veliko pitanje da li od sebe pravimo savršenstvo, ili tražimo savršenstvo naspram sebe... pa sve ostalo merimo prema sebi. O ovome vredi razmisliti.

Ali ne menja činjenicu da neki ljudi apsolutno nisu u stanju da sagledaju sebe realno od sopstvenih suludih ideja o tome šta bi trebali da budu i kako bi trebao da izgleda cilj njihovog projekta.
 
Mene interesuje, kad sebe opisujete, i kad vas neko drugi opiše, da l se iznenadite?

..meni se uglavnom desi da se iznenadim jer me chesto opishu tako
da vidim da smatraju da sam na nekoj zamishljenoj liniji ka nekoj osobini kojoj tezim
mnogo dalje stigla nego shto ja mislim da jesam.. :confused:
..to valjda znachi da se ponasham izrazenije tako nego shto u stvari jesam takva..
..jel to znachi da se foliram u odnosu na ono shto jesam? :think:

Pa je veliko pitanje da li od sebe pravimo savršenstvo, ili tražimo savršenstvo naspram sebe... pa sve ostalo merimo prema sebi. O ovome vredi razmisliti.

..savrsheno je svakome razlichit pojam..
..i mislim da ga pravimo prema sebi, poshto je suludo pokushavati dostici neshto shto je
u suprotnosti sa nama samima..
..e da - ne svidja mi se to - dostici savrshenstvo..losh izraz..
..poenta je u putu, chak i korak napred dva koraka nazad su nekada najlogichniji razvoj..

Ali ne menja činjenicu da neki ljudi apsolutno nisu u stanju da sagledaju sebe realno od sopstvenih suludih ideja o tome šta bi trebali da budu i kako bi trebao da izgleda cilj njihovog projekta.

..istina..neki nisu u stanju, ali mnogi i groznichavo i panichno u samoci rade na dostizanju
onog shto pokushavaju da prezentuju kao nonshalantnu spontanost ispoljavanja..
..upetljali su se preko glave..
 
Meni se dešava da me dragi ljudi opišu na način kako ja ne doživljavam sebe. Npr često mi kažu da sam stidljiva, ćutljiva, ok to je možda tačno u nekom većem društvu, ali ja baš volim da pričam:p. Ili kad me doživljavaju kao pesimistu, a ja baš mislim da sam generalno zadovoljna, a da možda u nekim situacijama sagledavam šta sve može da pođe naopako, pa valjda zbog toga delujem pesimistično.
Mislim da nema potrebe za tim da sebe promovišemo u najboljem svetlu baš u svakoj situaciji, to je rezervisano za intervjue za posao i prve sastanke:mrgreen: Nekad se treba i opustiti, u fazonu ok sam takva kakva sam.
 
Ja sam prilcno iznenadjena kako me drugi dozivljavaju:eek: ja sebe uopste ne vidim tako ...

I onda sam ja mesavina tog "drugi vide" mene i "ja vidim" sebe :zper:

U stvari ko zna ko sam ja, sumiracu na kraju zivota:telefon:

Trudim se da se ne hvalim, jer hvalospeve citamo samo sami mi (osetila na sopstvenoj kozi):zcepanje:

Primetila sam ljude na forumu koji zive super full zivot ... Ono ni najbolja sapunica ne moze smisliti pa me bas zanima da li je tako:think: cisto da nam daju domaci zadatak:zper:

Xexe poprilicno sam nesavrsena, i tome lezi moja savrsenost:manikir:
 
Najkraće rečeno, ič me ne interesira da po virtuelnim prostorima izgrađujem neku imaginarnu ličnost
koja bi u stvari predstavljala ono što sam ja...
Možda zbog te nezainteresovanosti sebe u forumskom ili nekom drugom VR prostoru mogu da opišem kroz "nit' smrdi, nit' miriše",
što nisi stavila kao opciju u anketi. :D

U stvari, zabole me.
 
Pa, Muvalo je imaginaran lik, naravno. Ja ne dolazim na forum da otvaram srce, nego da se zanimam i zezam... stavovi jesu moji, ali ja ne pišem o svojim problemima, ne pišem o neuspesima, uglavnom ne pišem o stvarima koje bole ... zapravo ne pišem o stvarima koje su lične. To nije iz želje da izigravam savršenu ženu, nego nemam potrebu da o zaista intimnim stvarima diskutujem sa nepoznatim ljudima, i skroz mi je OK da ni drugi ljudi ovde ne rade to... svako da koliko želi ili može... a ako je nekome potrebno da sebi jača ego kroz forum, neka ga... šta je loše u tome? Kad počne da nas nervira, mi ga izezamo, i to bi bilo to... Možda je forum lekovit, baš za ljude koji ne prave razliku između stvarnog i izmišljenog :)
 

Back
Top