DA SAZNATE DA NEKO SUTRA ODLAZI

cLick - OR - Die:
Uvek ti ostaju MSN, YAHOO, ICQ, mIRC i razni forumi, a svet je postao globalno selo zbog ovog interneta tako da ce ti ta draga osoba biti blizhe nego $to mozhe$ i da pretpostavi$. Kada se vrati sa merdzom iz gastarbajterije vodicete na pice ja ti obecavam

Bah si je utjeshio nema shta...Po tvom bi se i djeca radjala preko interneta... :shock:
 
Pitanje me bas nateralo na razmisljanje... sa jedne strane gledano: Sto mu nisi rekla na vreme... jos dok je bio u fazi da razmislja da li da ode... sad ti je kasno bilo sta da kazes... i samo ces dolivati so na rane i svoje i njegove...
Naravoucenije treba biti pametan na vreme.

Sa druge strane gledano: Da je meni poslednih 24 sata verovatno bih nekoj i rekao nesto i pokusao da budem sa njom... mada je to na frku kilava rabota...

Hmm... kontradiktorna razmisljanja... verovatno da to zavisi od osobe do osobe...
 
Uvek kazem. Svima. Izgubila sam dve jako drage osobe. Nazalost, nisu otputovale u inostranstvo (odakle se mogu vratiti), vec na onaj svet. Vise nema prilike da im kazem. Od tada, uvek govorim da volim, svima koje volim. Ako se ruzno ponesem, istog trenutka kad mi postane zao to i saopstim. Mozda me sutra zgazi kamion.
A kometa... hm... mislim da bih pokupila klince, odvela ih na neko lepo, njima zabavno mesto, ludo se provodila sa njima i veselo sacekala smak sveta.
 
hvala puno na ovim divnim mislima, ali ja sam svoju pricu dala samo kao primer.htela sam samo da vidim kako cete odgovoriti na ona dva pitanja.
pozdravili smo se, nažalost ne onako kako sam to htela, vec preko neke trece osobe u koju sam imala poverenja i znala sam da to može da učini na pravi način.izvinio mi se za jednu vrlo losu stvar koju mi je ucinio i pozdravio me je, rekli su mu da mislim na njega. nismo se sreli jer on nije hteo da se zna da odlazi zato je to i poricao i verovatno mu je bilo teško, samo sam mu ja još falila u tom trenutku. elem, danas je novi dan, oci su mi malo crvene od plakanja, ali sta se može, ŽIVOT IDE DALJE, a što se njega tiče, nadam se da će bar ponekad dolaziti da vidi svoje stare ortake!
 
Hallo:
1. da li ste nekoga na taj način izgubili a da mu nikada niste rekli ono što imate, ili ste to učinili u poslednjem trenutku?
2.Da saznate da neko sutra odlazi, da je sutra smak sveta ili da će nas ošinuti neka kometa i slično, šta biste sve uradili, koga biste potražili, koga biste poljubili, koga zagrlili-šta bi učinili za tih 24h?
1. Izgubila, čini mi se zauvek. Ali sam rekla šta imam. U jednoj rečenici.
2. Otišla na kroasan i kafu, šetala ulicama grada satima i onda otišla kod mojih.
 
ne volim rastanke, mislim na one prave, kada ljudi odlaze i nikada se vishe ne vrate, neki ljudi tako bezhe, na primer ja, ali uvek sam teshka na tim rastancima, prosto nemam opravdanje za moj beg, ne znam shta bi ljudima tada rekla, pa chak i kad su drugi ti koji odlaze, mnogo je bolje da odu bez rastanka, tako necju imati svest da su otishli zauvek i jednom cje se i oni vratiti, obichno se i vracjaju, na trenutke i ulepshaju mi zhivot , setim se da nikad nishta nije izgubljeno, ni ja se ne rastajem, ja samo odem, bez rechi, tako nemash obavezu da se nikad vishe ne vratish jer kad tad cjesh se probuditi i pozheleti da se vratish jer ljubav nikad ne umire ako je postojala
 
Hallo:
E pa ovako....U ovom trenutku, dok ja ovo piskaram, jedna meni draga osoba, pakuje svoje stvari jer noćas odlazi...zauvek...u inostranstvo...Ta osoba mi nikad nije bila bliska onoliko koliko sam ja to želela. Svoju priliku sam propustila...A mogla sam mnogo toga da učinim...I sinoć kada sam to saznala, probala sam da mu se obratim, ali je on bio hladan i poricao je svoj odlazak...Onda sam shvatila da je malo kasno za sve.Previše sam čekala...Osećam se očajno i mrzim sebe što se nisam borila za svoju sreću.
A za vas imam dva pitanja:
1. da li ste nekoga na taj način izgubili a da mu nikada niste rekli ono što imate, ili ste to učinili u poslednjem trenutku?
2.Da saznate da neko sutra odlazi, da je sutra smak sveta ili da će nas ošinuti neka kometa i slično, šta biste sve uradili, koga biste potražili, koga biste poljubili, koga zagrlili-šta bi učinili za tih 24h?

1. Da, desilo mi se i to par puta, ali mislim da sam ipak uspela da izvucem pouku i sada se trudim da uvek kazem ono sto osecam, pa taman i da nema ama bas nikakvog odjeka.
2. Ne znam, ali mislim da bih pre napravila jednu zurku, jer je puno ljudi sa kojima bih volela da budem tada.

P.S. Nije smak sveta, nikad se ne zna sta ce ti zivot jos doneti, mozda ta prica jos nije gotova ;)
Veruj mi!
 
Dont_Break_The_Oath:
Najgore je sto ja mogu da odem ako ispadne sve pogresno!
Mrzim ovu temu, samo me podseca na proklete rastanke.
Mrzim sto sam se sada setio da ne volim aerodrome, autobuske i zeleznicke stanice jer, ma koliko me podsecaju na lepe momente docekivanja nekoga, takodje odzvanjaju kao RASTANAK u mojoj glavi. Jer nema niceg goreg nego kada potpuno SAM se oprastas od jedne moguce velike ljubavi, a ono pise da avion za Stockholm krece za 30 minuta. A onda znas da ces kroz 3 sata sedeti na aerodromu u tom istom Stockholmu cekajuci avion za Jyksiväälu, da te odnese daleko od poznatog sveta... Da li moze ista vise da boli od toga, nocas, u ovom momentu?

Kako ovo poznato zvuci,kako samo mogu da bole kilometri i ono precutano.Cini mi se da me nikada nista nije bolelo kao jedan aprilski dan,jedan susret i aerodrom u Surcinu.Nesto je htelo da nam se putevi spoje,samo sam bila hrabra i rekla mu da mi eto ponekad uzasno nedostaje,da smo jako slicni i da mi ne zameri na iskrenosti jer sam osecala da on to MORA znati i nisam htela da vidi koliko me tuga lomi.Suze su me stigle u vozu, kada sam bila svesna da cu ga ko zna kada videti ponovo i da ga uzasno mnogo volim,i da pamtim onaj stisak ruke i sjaj u ocima kad smo se videli.I zato te moj nepoznati druze jako razumem,jer me veceras,tako prokleto mnogo bole kilometri i tisina koja je izmedju nas.
 
> Da li znas da ljudi koji drugima prave drustvo i
>> > pomazu im u stvari sami trebaju drustvo i pomoc?
DA LI ZNAS DA MOZES UVEK RACUNATI NA MENE???
>> > U TRENUTKU, VREMENU I MESTU KAD ME ZATREBAS , POZOVI
>> > ME I BICU SA TOBOM!
Toliko o tome...
A sve u jednom tekstu...
Klasicno spomenarsko prepisivanje bez udubljivanja, nego aj kao pametno zvuci...
 
hulahopka:
> Da li znas da ljudi koji drugima prave drustvo i
>> > pomazu im u stvari sami trebaju drustvo i pomoc?
DA LI ZNAS DA MOZES UVEK RACUNATI NA MENE???
>> > U TRENUTKU, VREMENU I MESTU KAD ME ZATREBAS , POZOVI
>> > ME I BICU SA TOBOM!
Toliko o tome...
A sve u jednom tekstu...
Klasicno spomenarsko prepisivanje bez udubljivanja, nego aj kao pametno zvuci...
ma bravo, al si ga citirala... :roll:
 
Kada bismo znali da ce svet prestati da postoji za 24
>> > sata, sve telefonske linije, svi cetovi i e-mailovi
>> > bili bi zakrceni porukama: " Zao mi je sto sam ti
>> > naneo/la bol.", "Oprosti mi", "Volim te", "Vrlo te
>> > cenim", Cuvaj se", ili "Oduvek sam te voleo/la ali ti
>> > to nikad nisam rekao/la".
Poenta je inace bila u ovome.
Obicno spomenarsko pisanje?
Pa dobro, ako ti ljubav i slicne emocije smatras plitkim, onda je ovo zaista plitko....
Ne mora nesto biti napisano najtananijim pjesnickim rijecima da bi bilo iskreno i istinito...
 
Hallo:
E pa ovako....U ovom trenutku, dok ja ovo piskaram, jedna meni draga osoba, pakuje svoje stvari jer noćas odlazi...zauvek...u inostranstvo...Ta osoba mi nikad nije bila bliska onoliko koliko sam ja to želela. Svoju priliku sam propustila...A mogla sam mnogo toga da učinim...I sinoć kada sam to saznala, probala sam da mu se obratim, ali je on bio hladan i poricao je svoj odlazak...Onda sam shvatila da je malo kasno za sve.Previše sam čekala...Osećam se očajno i mrzim sebe što se nisam borila za svoju sreću.
A za vas imam dva pitanja:
1. da li ste nekoga na taj način izgubili a da mu nikada niste rekli ono što imate, ili ste to učinili u poslednjem trenutku?
2.Da saznate da neko sutra odlazi, da je sutra smak sveta ili da će nas ošinuti neka kometa i slično, šta biste sve uradili, koga biste potražili, koga biste poljubili, koga zagrlili-šta bi učinili za tih 24h?
Ništa nije kasno. Postoji uvijek nada da ćete nekada razgovarati. Imaš telefon, mail, poštu... hiljadu stvari.
Bilo bi kasno da je taj neko umro, da ne postoji više baš nikakva šansa da se bilo šta kaže ili popravi.
 
mislim da jesam to dozivela tj bashnedavno nisam uspostavila kontakt s 2osobe i sad vise nisu u vidokrugu

pa nishta...doci ce novi..ili nece...zhivela sam i pre njih...mogla sam da napredujem mozhda pa nisam...a mogla sam i da pogresim pa da ne bude dobro. mozda i bolje ovako mozda bi se desilo sve samo da je trebalo, a za to shto senisam potrudila platicu jednom debelo. verovatno. ili necu. neshto se nadam danecu. sad placam

ovo n ije toliko sex odnos nego vishe psiholoshki

niko me ne razume al ebiga ni vashku niko ne razume

ovu jednu josh uvek jurim... ali pogreshno vise nije to ok raditi
mislim ne moramo ni da prichamo samo hocu da je tu
ili ko zna hsta hocu ne mislim o njima nego o sebi...verovatno bi bilo bolje da ne jurim ali ja uvek pojurim. u pocetku kad nisam pridavalatome znacaj biloje mozda bolje?

ok ima i sex komponentu ali bitno je da ne bude vulgarno i da taj sex ne dominira
ma..nme znam shta jeb itno..bitno je da obrishem svojih zadnjih 10 poruka :cool:
:?
 

Back
Top