Да ли живимо у времену пост истине?

ceterum censeo

Početnik
Poruka
4
Примећујем неке образце у нашем друштву. То би била нека врста незаинтерсованости поједница за свет око себе и дешавања која утичу на њега. Не желим звучати негативно или депримирајуће, али, не тако велики број људи у нашој заједници не показује нарочито интересовање за своју државу или народ. Човек се некад показује као да га се његов живот уопште и не тиче. Опет оправдано донекле, такви ће, своје понашање поткрепити чињеницама и примерима да држава прва се не обазире на поједница и гледа га као на алатку или цифру.
Као уље на ватру долази и питање из наслове ове теме, а то су многи примери где народ поред толико различитих извора сазнања не зна који да изабере и означи га исправним. Сетите се када прочитате једну вест, а онда о исту ту вест неки други извор другачије тумачи и поставља у нови контекст. Можда тако и треба да иде, можда је то саставни део друштвене и мисаоне разноликости која се негује у слободном друштву без било какве забране и цензуре. Да ли смо досегли до тог стадијума социјалне свести, да можемо имати слободне медије са правом и слободом говора или смо пак само затрпани смећем који нас подсећа на обрисе културе којима смо кроз неке друге идеале тежили само кроз књиге и приче о бољим временима.
У овој јами многобројних мишљења, заиста не можемо разлучити добро од лошег. Толико је страна за избор али коју изабрати ако уопште морамо? У овој нашој барци без једра на пучини, уз валове утицаја многих медија, политичара, странака које нас одбацују даље од неке луке сигурности, помислио бих да би некад најбоље било да сами себи пуцамо у дно барке и донесемо миран и спокојан крај. Да ли смо заиста као нација толико надрогирани идејама других толико да смо остали без свог мишљења.
Ја сам вам дао платно, а по свом избору на њему насликајте примере који одговарају датим шаблонима.
 
'Drzava' i 'narod' su apstraktni pojmovi, i kao takvi, 'briga' o njima nikada i nigde ne moze biti input, vec samo output i posledica.

Sa druge strane, bukvalno svi pokreti u istoriji, koji su pominjali 'brigu' o drzavi i narodu su populisticki, fasisticki, komunisticki, upravo iz tog razloga sto apstraktnim pojmovima daju individualne ljudske osobine.
 
Bilo bi lepo da definisemo prvo sta je to postistina...a u pitanju je nova rec koja u bukvalnom prevodu
znaci otprilike -ono sto sledi posle istine..
Posle brutalne istine koja je vrlo jednostavna i samim tim dosadna dolazi do preoblikovanja
misaonog procesa koji inace ima akcionu prirodu, zeli akciju, komplikuje ne bi li mu bilo manje dosadno..
Dakle, nastupa laz tj. ignorisanje istine tj. misaono kreiranje nove stvarnosti..

Svedoci smo da se upravo to i desava. Svima je vec potpuno jasno da zivot kao takav i nema nekog validnog
smisla osim samoodrzanja, svima je jasno da drzava ne brine o pojedincu vec ga vidi kao izvor prihoda
a opet je rec o samoodrzanju samo ovog puta drzave kao takve...sve oko nas je dakle iluzija koju kreiraju nase licne
i tudje predrasude...
Kad gledas iz te perspektive, mediji rade ono sto im jedino i preostaje, podrzavaju te predrasude
obojene emocijama i licnim uverenjima i zaista danas sve to lici na gomilu smeca u kojoj se davimo
polako ali sigurno...
 
Ljudi vole laži jer neće da rade ni na sebi, a ni na svetu oko sebe.
Budala sam i ponosim se time što ne znam koje boje je majicu nosila Jelena iz mog grada, ali znam gde je najlepši pogled na taj isti grad.
Danas sam srela školsku kojoj samo što nisam plakala da me povede u prokletu diskoteku... Da l je bio Bolero ili Padrino... Ma jok, Natalija, oči moje.
Danas je u čudu slušala moju životnu priču i kaže: "Ti se mene ne sećaš?"
Ma, ko si ti u mom životu osim prelepa i veoma bogata Natalija?
 
'Drzava' i 'narod' su apstraktni pojmovi, i kao takvi, 'briga' o njima nikada i nigde ne moze biti input, vec samo output i posledica.

Sa druge strane, bukvalno svi pokreti u istoriji, koji su pominjali 'brigu' o drzavi i narodu su populisticki, fasisticki, komunisticki, upravo iz tog razloga sto apstraktnim pojmovima daju individualne ljudske osobine.
Да ли то значи да народ треба пустити да бди сам над собом и да му нису потребни идеалисти који нуде услуге збрињавања? Заиста у једном делу се могу сложити са Вашом изјавом, када је реч о идеалстима који пропагирају идеално друштво. Такође ми је исправно и размишљање о апстрактним социјалним појмовима који се начињавају антропоморфним. Мишљења сам да када такво гледиште оде предалеко, као што се дешавало у бившим социјалистичким државама или С. Кореји, настаје нека врста државног анимизма, где "шамани" постају управо те вође и узимају се за непогрешиве, ауторитете. Да прича не би отишла предалеко у једном смеру; не бих се сложио са Вашим ставом (ако сам га добро разумео, у супротном исправите ме), који негде назирем између редова, да сте става да су "држава" и "народ" апстрактни појмови и да као такви немају стварну тежину у физичком, материјалном свету у ком влада корист, материјална добит или просто борба за опстанак и државе малтене само представљају фирме које тргују међусобно на уштрб свог врха.
 
Да ли то значи да народ треба пустити да бди сам над собом и да му нису потребни идеалисти који нуде услуге збрињавања? Заиста у једном делу се могу сложити са Вашом изјавом, када је реч о идеалстима који пропагирају идеално друштво. Такође ми је исправно и размишљање о апстрактним социјалним појмовима који се начињавају антропоморфним. Мишљења сам да када такво гледиште оде предалеко, као што се дешавало у бившим социјалистичким државама или С. Кореји, настаје нека врста државног анимизма, где "шамани" постају управо те вође и узимају се за непогрешиве, ауторитете. Да прича не би отишла предалеко у једном смеру; не бих се сложио са Вашим ставом (ако сам га добро разумео, у супротном исправите ме), који негде назирем између редова, да сте става да су "држава" и "народ" апстрактни појмови и да као такви немају стварну тежину у физичком, материјалном свету у ком влада корист, материјална добит или просто борба за опстанак и државе малтене само представљају фирме које тргују међусобно на уштрб свог врха.
'Briga za narod i drzavu' moze biti pozitivna stvar jedino u sistemima koji se stvaraju odozdo-nagore. Znaci pocinje se od licnih interesa i izbora, pa se to slobodnom voljom i dogovorima gradi nagore. U takvim sistemima postoji 'prirodni ekvilibrijum' svih tih individualnih izbora.

Nikako i nigde u sistemima 'odogo-nadole', gde grupa ljudi na vlasti odredjuje koje su to dobre stvari za narod i drzavu, i gde su pojedinci obicni podanici u megalomanskom projektu.
 
Vučić je počeo kao dete sa politikom...
Ja sam bila beba, a on dečak sa protestnim natpisima. Drao se, vikao, jeo g*.
Ko očekuje tog dečaka u čoveku od 50 godina, taj je LOOD!
Pusti priče, neka Vučića...
Spašavaj šta se spasti da.
To nije dečak od 20- godina, a ni Šešlj davno ne zna šta priča. Krči haos, skupljaj đubre oko sebe u kantu za đubre, i Ćuti, budalo srpska!
 
Bilo bi lepo da definisemo prvo sta je to postistina...a u pitanju je nova rec koja u bukvalnom prevodu
znaci otprilike -ono sto sledi posle istine..
Posle brutalne istine koja je vrlo jednostavna i samim tim dosadna dolazi do preoblikovanja
misaonog procesa koji inace ima akcionu prirodu, zeli akciju, komplikuje ne bi li mu bilo manje dosadno..
Dakle, nastupa laz tj. ignorisanje istine tj. misaono kreiranje nove stvarnosti..

Svedoci smo da se upravo to i desava. Svima je vec potpuno jasno da zivot kao takav i nema nekog validnog
smisla osim samoodrzanja, svima je jasno da drzava ne brine o pojedincu vec ga vidi kao izvor prihoda
a opet je rec o samoodrzanju samo ovog puta drzave kao takve...sve oko nas je dakle iluzija koju kreiraju nase licne
i tudje predrasude...
Kad gledas iz te perspektive, mediji rade ono sto im jedino i preostaje, podrzavaju te predrasude
obojene emocijama i licnim uverenjima i zaista danas sve to lici na gomilu smeca u kojoj se davimo
polako ali sigurno...
-"Свима је већ потпуно јасно да живот као такав и нема неког валидног смисла осим самоодржања, свима је јасно да држава не брине о поједницу већ га види као извор прихода..." - Ако се смем усудити, ову изјаву бих назвао мало песимичном, али опет с друге стране заиста представља шамар реалности. Да ли смо као светско друштво прешли на нови социјални стадијум и престали да корист коју држава извлачи из поједница кријемо иза оних старих завеса идеала и манифеста какви су били у времена славних револуција? Наглашавам да је један од проблема међу људима мањак хуманости и емпатије њихов узрок заиста јесу медији који уместо да приближе човека осећајима на светском нивоу, они га дистанцирају иза екрана и чине га гледаоцем Колосеума који хладна срца и весела повика, прати вести о себи и држави и понаша се као да је догађај који се десио њему пред вратима на другом крају света.
 
'Briga za narod i drzavu' moze biti pozitivna stvar jedino u sistemima koji se stvaraju odozdo-nagore. Znaci pocinje se od licnih interesa i izbora, pa se to slobodnom voljom i dogovorima gradi nagore. U takvim sistemima postoji 'prirodni ekvilibrijum' svih tih individualnih izbora.

Nikako i nigde u sistemima 'odogo-nadole', gde grupa ljudi na vlasti odredjuje koje su to dobre stvari za narod i drzavu, i gde su pojedinci obicni podanici u megalomanskom projektu.
Можда друштво може да опстане у нетрулежној заједници само ако се држи малих формата. Пример за Ваш став налазим у "Животињској фарми" Џорџа Орвела, где заједница савршено функционише у својим првим данима када је релација на нивоу, како рекосте "одозодо- нагоре", а све иде у пропаст, хаос и разарање када ствар оде у обрнути поредак. Само је можда тужна реалности да сваки друштвени поредак који је започео "одоздо - нагоре", дође на режим рада "одозго- надоле". Џаба крави која да пуну кофу млека, кад се ритне ногом и проспе је, говори мој деда.
Опет понаваљам, не желим бити песимичан, али неке ствари морамо држати на уму. Једино нам можда остаје да се индивидуално трудимо да својим поступцима поправимо себе, па ако такво размишљање пређе на барем једног човека можемо рећи да смо успели.
 
Примећујем неке образце у нашем друштву. То би била нека врста незаинтерсованости поједница за свет око себе и дешавања која утичу на њега.
Svetsko društvo, a ne samo naše, nudi mnogobrojne obrasce življenja, tako da svaki pojedinac može da bira koji mu se sviđa i živi po njemu, nezainteresovan za sve druge.
Не желим звучати негативно или депримирајуће, али, не тако велики број људи у нашој заједници не показује нарочито интересовање за своју државу или народ.
Svaka čast takvima, jer kad se pitamo da li živimo u vremenu istine, istina je to da jedina država koju svaki čovek ima je naša planeta i da su svi ljudi sveta NAŠ NAROD. Svi dugi obrasci su mutna voda i nisu od dobra, već zla.
Човек се некад показује као да га се његов живот уопште и не тиче. Опет оправдано донекле, такви ће, своје понашање поткрепити чињеницама и примерима да држава прва се не обазире на поједница и гледа га као на алатку или цифру.
Sve države sveta postoje isključivo zbog sebe, a ne naroda. U odnosu na narod država je obična štetoćina, parazit koji živi na račun naroda, koji narodu, kao takav, nije ni od kakve koristi, već samo goleme štete.
Као уље на ватру долази и питање из наслове ове теме, а то су многи примери где народ поред толико различитих извора сазнања не зна који да изабере и означи га исправним.
Ne postoji mnogo izvora znanja, već NEZNANJA, jer svetska nauka, filozofija, svetske religije, ideologije i politike još uvek ne znaju istinu ni o čemu. Pa zato čovek, između svih tih LAŽI koje mu se nude može da izabere samo neku za koju misli da će manje da ga boli i da ga neće doći glave.
Сетите се када прочитате једну вест, а онда о исту ту вест неки други извор другачије тумачи и поставља у нови контекст. Можда тако и треба да иде, можда је то саставни део друштвене и мисаоне разноликости која се негује у слободном друштву без било какве забране и цензуре.
To se onda zove "borba između lažnih ideja" i to je dobro, sve dok ne dođe do borbe između pristalica tih lažnih ideja. A to se često ne može izbeći i to i jeste glavni dokaz da svet ne živi "U VREMENU ISTINE". već još uvek u vremenu svakojakih LAŽI.
Да ли смо досегли до тог стадијума социјалне свести, да можемо имати слободне медије са правом и слободом говора или смо пак само затрпани смећем који нас подсећа на обрисе културе којима смо кроз неке друге идеале тежили само кроз књиге и приче о бољим временима.
Šta se može postići slobodom govora, već sloboda laganja, s obzirom da niko istinune zna?
У овој јами многобројних мишљења, заиста не можемо разлучити добро од лошег.
Ne možemo razlučiti dobro od lošeg, zato jer dobra nigde i nema. Sve le loše.
Толико је страна за избор али коју изабрати ако уопште морамо?
Nećemo izabrati ni jednu od postojećih. Ona dobra koju treba izabrati još uvek svetu nije poznata. Ljudska svest se još uvek nije razvila do nivoa da može da je prepozna i izabere.
Да ли смо заиста као нација толико надрогирани идејама других толико да смо остали без свог мишљења.
Ne treba nama ni tuđe, ni naše mišljenje, zato što je svako tuđe i svako naše mišljenje LAŽ. Ono što svim ljudima sveta reba je ISTINA: Istina ne može da bude ni tuđa, ni naša, već samo UNIVERZALNA, a to znači SVAČIJA.

Mi tu ISTINU IMAMO. Probleem je samo što su ljudskii umovi raznim belosvetskim lažima do te mere zagađeni, da tu ISTINU još uvek nisu u stanju da prepoznaju i po njoj postupe. Evo te Univerzalne Istine ...nudim je na ovom forumu već po ko zna koji put. Upućujem izazov svim naučnicima, filozofima, teolozima, ideolozima i političarima sveta neka je obore...ako mogu! Za vašu informaciju, tokom minulih godina, poslao sam ovu ISTINU mnogim našim i svetskim institusijama i autoritetetima na ocenu i verujte, nikada ni od koga nisam dobio nikakav odgovor. Mislim da je to zbog toga što su se svi uplašili da bi ostali bez posla, ako bi je priznali, jer nisu plaćeni da traže i šire ISTINU, već LAŽ. A vi.....?

 
U nadigravanju post-istine može ti pomoći verovatnoća. Post-istina je igra pretpostavki koja se multiplicira, ali samo do određenog stadijuma, dakle, temporalno je omeđena... Cilj joj je da ukrade pažnju do nekog novog momenta, koji će se kreirati kad se pažnja vrati u svoj kolosek, kako bi pokušala ponovo da je krade. Suštinski, svo to kvantitativno bogatstvo različitih sadržaja je jedan vid siromaštva, pa se može gledati sa te 'simpatične' strane....dok ono što je duboko ukorenjeno kao intimni preset biva suštinsko bogatstvo ličnosti, duhovno, uslovno rečeno, unutrašnji kompas uvek upravljen u pravome smeru...
 
Filozofski gledano, u smislukad se filozofijom smatra upotreba mnoštva filozfskh termina kojim se imenuje mnoštvo nedefinisanih pojmova, ovo što si gore rekao, zaista zvuči filozofski. Ali kad se pitamo šta je pisac rekao, ispada da nije e reka onita. Kao i uvek, šuplja i bezvredna filozofija.
Realno gledano me zanima.
I bAtali me te tvoje filozofije.
Prava Filozofija je mudrost da se zapitamo itd....
Budi covek i sagovornik da te svako razume.....

Sta mi se tu vrcas izp*_ises kojekakve p*zd.._e!
Sta si hteo da kazes ovim tvojim postom!
 
Moje interesovanje za državu srbijaniju i narod je 0. Ja smatram da sam ljudsko biće koje nastanjuje planetu zemlju. Pre svega čovek, titile i etikete kao srbijanac, bosanac, hrvat, amerikanac itd. me ne interesuju. Dok god je takvih nacionalističkih pogleda na svet biće i mržnje i ratova.
Odredjena identifikacija ili etiketiranje ne zavisi od tebe, veći ti je drugi dodjeljuju. Ti ako sebe nazivaš kosmopolitom što je ok, ništa ti neće značiti npr. u sledećem ratu u BIH ako si tamo, kada ti zakucaju na vrata oni drugi, možeš im kasti to i to, ali džaba, oni će te žigosati po svojoj volji, komšija će prijaviti da si ti taj i taj i onda će biti samo bitno to i to, onda si po volji tih dal ćeš biti smaknut, silovan ili poštedjen, a sve zbog etikete, imali smo dokazanu praksu iz prošlosti za to.
 
Да ли то значи да народ треба пустити да бди сам над собом и да му нису потребни идеалисти који нуде услуге збрињавања? Заиста у једном делу се могу сложити са Вашом изјавом, када је реч о идеалстима који пропагирају идеално друштво. Такође ми је исправно и размишљање о апстрактним социјалним појмовима који се начињавају антропоморфним. Мишљења сам да када такво гледиште оде предалеко, као што се дешавало у бившим социјалистичким државама или С. Кореји, настаје нека врста државног анимизма, где "шамани" постају управо те вође и узимају се за непогрешиве, ауторитете. Да прича не би отишла предалеко у једном смеру; не бих се сложио са Вашим ставом (ако сам га добро разумео, у супротном исправите ме), који негде назирем између редова, да сте става да су "држава" и "народ" апстрактни појмови и да као такви немају стварну тежину у физичком, материјалном свету у ком влада корист, материјална добит или просто борба за опстанак и државе малтене само представљају фирме које тргују међусобно на уштрб свог врха.
Zamoliću te da ne gubiš vrijeme sa idealima za ovce.
Ovce su za šišanje.
Oni koji imaju moć, čobani, njima ne treba ideologija koja će poboljšati društveno stanje ovaca i njihovog interesa, već interesa čobana van tora, a to je suprotna ideologija.
Ne postoji pravedno i idealno rješenje za ovce, jer većina mediokriteta, odnosno većina naroda, sirotinje, koji su u parteru i čine taj tor, nikada neće imati snagu za bilo kakvu društvenu promjenu, niti je sami iniciraju niti vide široko.
Ovca uglavnom može da se uzdigne u društvu tako što se svojim oportunističkim ponašanjem dodvorava i služi čobanima, pa im se dodijeli malo bolji status i to je to što nam praksa potvrdjuje.
Neka buduća renesansna promjena globalnog društva na bolje će se mjeriti generacijama i vijekovima, tako da mi nemamo vremena da se bakćemo sa tim za sada.
 
Moje interesovanje za državu srbijaniju i narod je 0. Ja smatram da sam ljudsko biće koje nastanjuje planetu zemlju. Pre svega čovek, titile i etikete kao srbijanac, bosanac, hrvat, amerikanac itd. me ne interesuju. Dok god je takvih nacionalističkih pogleda na svet biće i mržnje i ratova.
iKad svi ljudi budui ovako razmišljali, tada će i na Zemlji da bude Raj. A to nije teško. I ništa ne košta.
 
Odredjena identifikacija ili etiketiranje ne zavisi od tebe, veći ti je drugi dodjeljuju.
Ako pojedinac može preći iz jedne vere u drugu, kao onaj Srbin iz Beograda što je primio islam, pa još postao i islamski sveštenik, ili ako pojedinac može iz jedne političke partije preći u drugu, zašto ne bi mogao i iz neke nacije, na primer, srpskke, hrvatske, engleske, kineske itd, da se vrati u onu kojoj po rođenju pripada - u LJUDSKU? Jedino ono u nama po čemu smo ljudska bića, ne možemo da promenimo, dok sve ostalo moože da bude i ovako i onako i može da se promeni. Vera, nacija, politika, to nije nešto stvarno što postoji. To je samo ideja u glavi koja može da se manifestuje samo kao misao. A ideje, a time i misli, kao što znamo, od rođenja pa do smrti, stalno se razvijaju, nadograđuju i menjaju.
Ti ako sebe nazivaš kosmopolitom što je ok, ništa ti neće značiti npr. u sledećem ratu u BIH ako si tamo, kada ti zakucaju na vrata oni drugi, možeš im kasti to i to, ali džaba, oni će te žigosati po svojoj volji, komšija će prijaviti da si ti taj i taj i onda će biti samo bitno to i to, onda si po volji tih dal ćeš biti smaknut, silovan ili poštedjen, a sve zbog etikete, imali smo dokazanu praksu iz prošlosti za to.
Sve je to tačno, ali sve je to zato što MISLIMO da smo ono što nismo. I tačno je da toga u Bosni ili bilo gde u svetu, više nikada neće moći da bude kad svi prestanemo da MISLIMO da smo ono što nismo. Pa zar život nije vredniji od onoga što mislimo da jesmo, a nismo? Zar Rusi i Ukrajinci ili Izraelci i Palestinci ne tsradaju i ne doživljavaju strahovite patnje, samo zbog toga što MISLE da jesu ono što nisu. Uostalom, zar se nije lakše osoboditi onih "DRUGIH" koji nam "ODREĐUJU", zbog vlastite koristi, a to su političke i verske institucijje, da smo ono što nismo, nego umirati u mukama zbog onoga što nam drugi odeđuju? Kome treba država i vera? Ljudima svakoko, NE, već samo plitičkim i verskim institucijama i vođama jer od toga žive. Ljudima treba samo hleba, muzike i veselja, a do toga mogu mnogo lakše da dođu bez držav, vere i nacije. Pogotovo kada sada imamo ZAKON POSTOJANJA sa značenjem nauke i Večite Istine o tome da smo samo ljudi, koja, kao ISTINITA MISAO u glavi može da zameni i državu i veru i naciju.

Po Zakonu postojanja ovo su Univerzalna, prirodna i etička načela harmonije i dobra, po kojima je ceo Svemir stvoren. Primenjena na ljudsko društvo, ona glase:

Svi ljudi sveta, jedna politika - akonomska;
Svi ljudi sveta jedan vera - vera u život;
Svi ljudi sveta jedna nacija . ljudska;
Svi ljudi sveta jedna klasa - radnička.
xjpg.1164611.jpg
 
Ako pojedinac može preći iz jedne vere u drugu, kao onaj Srbin iz Beograda što je primio islam, pa još postao i islamski sveštenik, ili ako pojedinac može iz jedne političke partije preći u drugu, zašto ne bi mogao i iz neke nacije, na primer, srpskke, hrvatske, engleske, kineske itd, da se vrati u onu kojoj po rođenju pripada - u LJUDSKU? Jedino ono u nama po čemu smo ljudska bića, ne možemo da promenimo, dok sve ostalo moože da bude i ovako i onako i može da se promeni. Vera, nacija, politika, to nije nešto stvarno što postoji. To je samo ideja u glavi koja može da se manifestuje samo kao misao. A ideje, a time i misli, kao što znamo, od rođenja pa do smrti, stalno se razvijaju, nadograđuju i menjaju.

Sve je to tačno, ali sve je to zato što MISLIMO da smo ono što nismo. I tačno je da toga u Bosni ili bilo gde u svetu, više nikada neće moći da bude kad svi prestanemo da MISLIMO da smo ono što nismo. Pa zar život nije vredniji od onoga što mislimo da jesmo, a nismo? Zar Rusi i Ukrajinci ili Izraelci i Palestinci ne tsradaju i ne doživljavaju strahovite patnje, samo zbog toga što MISLE da jesu ono što nisu. Uostalom, zar se nije lakše osoboditi onih "DRUGIH" koji nam "ODREĐUJU", zbog vlastite koristi, a to su političke i verske institucijje, da smo ono što nismo, nego umirati u mukama zbog onoga što nam drugi odeđuju? Kome treba država i vera? Ljudima svakoko, NE, već samo plitičkim i verskim institucijama i vođama jer od toga žive. Ljudima treba samo hleba, muzike i veselja, a do toga mogu mnogo lakše da dođu bez držav, vere i nacije. Pogotovo kada sada imamo ZAKON POSTOJANJA sa značenjem nauke i Večite Istine o tome da smo samo ljudi, koja, kao ISTINITA MISAO u glavi može da zameni i državu i veru i naciju.

Po Zakonu postojanja ovo su Univerzalna, prirodna i etička načela harmonije i dobra, po kojima je ceo Svemir stvoren. Primenjena na ljudsko društvo, ona glase:

Svi ljudi sveta, jedna politika - akonomska;
Svi ljudi sveta jedan vera - vera u život;
Svi ljudi sveta jedna nacija . ljudska;
Svi ljudi sveta jedna klasa - radnička.
Pogledajte prilog 1566476
Ljubo, ti si utopičar, tj. zamišljaš idealan sistem koji ne postoji, državu i društvo koje ne postoje.
Tvoja filozofija je ovo: „Kada umrem, želim da umrem u utopiji koju sam pomogao da se izgradi. - Henri Katner
Ti si našao svoj smisao bivstvovanja u svojoj utopiji u svom idealu po svom izboru, jer ti sa psihološke strane daje dobar osjećaj, osjećaj smisla i nade za bolje.
Nije strašno imati ideju za bolje, ali je strašna činjenica to što nije realno i to što se neće ostvariti, i ti to znaš Ljubo duboko u sebi ali i dalje živiš po izboru svoju bajku, što je ok, ali nije ok predstavljati ljudima da će se to desiti, kao što sam rekao prethodno, realno je da niko od vas prisutnih ovde neće doživjeti nikakav vidljiv globalan društveno odgovarajući pomak, niti naši potomci, za nas nema svjetla na kraju tunela, već lavrint u tunelu i mogućnost upadanja u drugi kolosijek koji vodi u ćorsokak i mogućnost uništenja čitave konstrukcije.

Sva realna filozofija koju predstavljam na ovu temu je sledeća, ono što možete vi da uradite za sebe i za ljude u vašem malom dometu je da stvorite i da se fokusirate na jedno ugodno osvjetljeno mjesto u vagonu gde imate uticaj i mogućnost promjene, u vozu koji juri kroz mračne lavirinte tunela koji nikada neće izaći na svjetlo i to je sve, to je realnost koja zbog svoje istinitosti nije prihvatljiva mnogima.
 
Ljubo, ti si utopičar, tj. zamišljaš idealan sistem koji ne postoji, državu i društvo koje ne postoje.
Nisam utopista. Otopista nije onaj koji zamišlja nešto što ne postoji, već onaj ko zamišlja nešto što nije moguć. Nekada nije postojalo milion stvari, pa ih danas ima, zato jer su bile moguće. Idealnog ljudskog društva još uvek nema, ali je moguće. Isto kao što nekada ni ljudskih tela kao idealnih društava ćelija i organa nije bilo, ali je bilo moguće da ih bude i zato ih danas ima.
Tvoja filozofija je ovo: „Kada umrem, želim da umrem u utopiji koju sam pomogao da se izgradi.
Ne kada umrem, već sada i odmah, jer sam otkrio ZAKON POSTOJANJA koji iz temelja ruši filozofiju prava jačega i prirodne selekcije po kojoj još uvek Čovečanstvo živi i strada. To je kao kad bi neki farmaceut pronašao lek od kancera od kojeg mnogo ljudi na svetu umiru, pa pomoću tog leka za jedan dan izlečio sve ljude na svetu od kancera. Imajući na umu da je život ljudskog društva po principu prirodne selekcije i prava jačega još i gora bolest od kncera, jer od nje svi ljudi sveta boluju. I da i da se taj princip može oboriti samo za jedan dan po načinu razumevanja Zakona postojanjna. Zato u Jovanovom otkrivenu u najavi Zakona postojanja ( pod naslovom "Večito evanđelje") i stoji da treba da se objavi "svakom narodu, plemenu i jeziku". Problem je samo kako ljude pomoću Zakona postojanja dovesti do pameti samo za jedan dan. Mada, praktično, moguće je da čovek odsluša i razume Zakon postojannja samo za jedan dan.
- Henri Katner
Ti si našao svoj smisao bivstvovanja u svojoj utopiji u svom idealu po svom izboru, jer ti sa psihološke strane daje dobar osjećaj, osjećaj smisla i nade za bolje.
Ne samo ja. I svi ljudi iz Rusijei Ukrajine, Izraela i Palestine, bi lako mogli da nađu smisao u Zakonu postojanja, pa i velika većina drugih ljudi u svestu, samo kad bih ja pronašao način ili kad bi mi neko pomogao, da se Zakon postojanja prezentira i objasni svim tim ljudima da razumeju zbog kakvih gluposti svi oni stradaju i pate. Pa da ih onda pitamo da li im je draže da bace u smeće sva svoja plitučka, verska i nacionalna ubeđenja ili da i dalje ratuju i svi se međusobno poubijaju zbog njih?
Nije strašno imati ideju za bolje, ali je strašna činjenica to što nije realno i to što se neće ostvariti, i ti to znaš
Ne, ja znam da će se to ostvariti. Zato što će, ako svet nastavi ovako i dalje da se mrzi i istrebljuje - a očigledno je da će da nastavi), uskoro da počne Treči svetski rat, pa će tada i bez znanja Zakon postojanja, oni malobrojni koji prežive, da shvate, da je njihov največi neprijatelj politička, verska, nacionalna i klasna podeljenost i će na kraju sve taj neprijatelj da ih uništi, ako se ne sete i ne odluče da oni u korenu unušte njega.

su njihove političke, nacionalne, verske i klasne podele njihov najveći neprijatelj
Ljubo duboko u sebi ali i dalje živiš po izboru svoju bajku, što je ok, ali nije ok predstavljati ljudima da će se to desiti, kao što sam rekao prethodno, realno je da niko od vas prisutnih ovde neće doživjeti nikakav vidljiv globalan društveno odgovarajući pomak, niti naši potomci, za nas nema svjetla na kraju tunela, već lavrint u tunelu i mogućnost upadanja u drugi kolosijek koji vodi u ćorsokak i mogućnost uništenja čitave konstrukcije.
Slažem se, dok god ljudi mogu kako-tako da preživljavaju, niko neće moćći da ih nagovori da promene bilo šta. Ali ako malo bolje pogledamo oko sebe šta svetski moćnici za nas planiraju i spremaju- a to je uništenje 7 milijardi ljudi - a svedoci smo i početka eksperimentisanja sa raznim tehnologijama da to i postignu- - tada će ljudi početi drugačije da razmišljaju. Imamo primer kada su po završetku Drugog svetskog rata ljudi donekle došli do pameti, pa počeli da prave planove o opštem svetskom razoružanju. Koje, naravno, nije uspelo, jer oružje nikada nije bio naš glavni problem, već politička, verska, nacinalna i klasna podeljenost sveta i međusobna mržnja, koja je bila uzokom razvoja ratnih tehnologija. Dok glave u Ukrajini i Palestini masovno lete, ostatak ljudi u svetu može da kaže, "baš nas briga, to nas ne pogađa,dajmo im oružje nek se svi poubijaju", ali kad uskoro i naše glave i glave glave svih ljudi u svetu počnu da lete, drugačije ćemoi da razmišljamo.
Sva realna filozofija koju predstavljam na ovu temu je sledeća, ono što možete vi da uradite za sebe i za ljude u vašem malom dometu je da stvorite i da se fokusirate na jedno ugodno osvjetljeno mjesto u vagonu gde imate uticaj i mogućnost promjene, u vozu koji juri kroz mračne lavirinte tunela koji nikada neće izaći na svjetlo i to je sve, to je realnost koja zbog svoje istinitosti nije prihvatljiva mnogima.
Sad sam to objasnio. Ovo što ti zoveš "realnošću"" je ovo sadašnje stanje u svetu. Ja ovo stanje smatram prolaznim i kratkim, kao i sva prethodna stanja, kada smo tokom jednog istorijskog perioda perioda imali samo ograničene manje ili veće ratove. Kroz jedan od njih smo i mi nedavno prošli. Ali uskoro više neće da bude tako. Uskoro ceo svet će da uđe u tunel bez izlaza i za sve će da bude mnogo gore. I to se neće moći prevazići dok god političke, nacionalne, verske i klasne podele sveta, kao glavni uzrok svih dosadašnjih svetskih, velikih i malih ratova, postoje.I uskoro ćemo da imamo samo jednu mogučnost izbora - ili se odreći tih podela ili samouništenje. I već sada treba se idejno pripremiti da znamo šta nam je činiti kad se to uskoro bude sesilo. PO meni, ne treba ni čekati da to počne. Jer rešenje da to uopšte i ne počne, postoji i možemo ga primeniti odmah. Istorija svetskih ratova koji i danas traju je dovoljan razlog da sa tim počnemo odmah. Oslobađanje od političke, verske, nacionalne i klasne podele sveta nikome ne može da bude na štetu, već samo na korist. Čak i onima kji ratove pkreću i misle da se pomoću njih ostvaruje najveća korist.
xjpg.1164611.jpg
 
Одавно живимо у пост-истини. То је настало када су се омасовиле догматске религије, а вероватно још и у праисторији када је први пут настала подела људи на класе. Тада су се насиља и манипулације нормализовале и институционализовале да би се одржавао неприродан поредак класног друштва.
 

Back
Top