Da li zaboravljamo da bi sacuvali sebe?

Zdravije je ne opterecivati se nego biti stalno u neizvesnosti pod tenzijom (par godina vec zaista je bolje tako) ?
Ne razumem pitanje.
Da li oni nesrećnici u Turskoj i Siriji sad treba da pobegnu u planine da bi bili sigurni od novog zemljotresa?
Ili pročitaš statistiku o broju poginulih u saobraćajnim nesrećama i rešiš da više ne voziš?
A onda pročitaš koliko pešaka bude pregaženo, pa rešiš da više uopšte ne izlaziš iz kuće?
Jedno je akutna opasnost a drugo je potencijalna.
Zaboravljanje je normalno.
 
Ne razumem pitanje.
Da li oni nesrećnici u Turskoj i Siriji sad treba da pobegnu u planine da bi bili sigurni od novog zemljotresa?
Ili pročitaš statistiku o broju poginulih u saobraćajnim nesrećama i rešiš da više ne voziš?
A onda pročitaš koliko pešaka bude pregaženo, pa rešiš da više uopšte ne izlaziš iz kuće?
Jedno je akutna opasnost a drugo je potencijalna.
Zaboravljanje je normalno.
Za sreću je potrebno dobro ZDRAVLJE i slabo PAMĆENJE 👌
 
По некој мојој логици, ако сам раззмео питање, људи просто заборављају јер и мозак има своје лимите и ограничења. Али највећи део наших сећања која нестану из свести остају у подсвести. То нам може доказати пример где неко неког на нешто подсети. Или се неко сети некога или нечега након дужег времена, а није о њему размишљао нити мислио, или о ситуацији, догађају...
 

Back
Top