Kakvo dizanje teme iz mrtvih, svaka čast!
Oduvijek sam volio enciklopedije, leksikone, rječnike i sličnu literaturu.
Stari Klaićev Rječnik stranih riječi, Opći leksikon JLZ ...
Bio sam radoznalo dijete, stalno sam svoje nešto ispitivao, kad su htjeli da me se riješe, ili im se nešto nije dalo pričati, uputili bi me na neku enciklopediju. Sjećam se jednom, nije mi bilo više od osam godina, pitao sam šta je to orgazam

Naravno, svi su bili vrlo zauzeti pa sam potražio u Klaiću... Leksikon Jugoslavenskog leksikografskog zavoda često sam listao iz puke dosade. Bio je objavljen početkom sedamdesetih godina pa je uređivačka politika uglavnom bila zasnovana na komunističkoj ideologiji. Iznenađujuće, kao jedan od rijetkih pojmova iz savremene popularne kulture, uvrstili su nekoliko redaka o Bitlsima i, čak, i jednu malu fotografiju. Uvijek sam se pitao kako su komunistički sastavljači i cenzori, pa i sam Krleža, tada direktor JLZ, tako nešto uradili. Sjećam se i čudnog prevoda nekih imena vladara. Tako su svi carevi i kraljevi imenom Džordž, Georg i sl. postali Đuro.
Danas mi je Vikipedija jedan od najposjećenijih sajtova. Naravno, svi znamo kako ona nastaje, i da sa rezervom treba sve uzeti, ali ipak je zabavno. A i najčešće je koristan početni izvor u nekom istraživanju.