Ima takvih slučajeva. Desilo se i meni.
Zabavljali smo se kad smo bili klinci i bila mi je prva ljubav. Voleo sam je više od ičega na svetu. Veza je prekinuta zato što sam bio stariji od nje. Trebalo mi je dooooosta da je prebolim i taman kad sam ta vrata zauvek zatvorio jedan poziv je sve emocije vratio nazad. Tada su moji matorci počeli da zakeraju i od samog početka je mirisalo na propast, i borio sam se svim svojim bićem da to uspe jer sam je iskreno voleo. Onog trenutka kad mi je rekla da je trudna niko nije bio srećniji od mene. Ne lezi vraže, na kraju se ispostavilo da je to bila laž. Htela je da me zadrži po svaku cenu jer je znala da je moji matorci ne vole jer je polutanka. Lažnu trudnoću sam branio svim svojim sredstvima pa i po cenu da sa svojima nikad više ne progovorim. Tada sam shvatio koliko je tanka linija između ljubavi i mržnje i kad se jednom ona pređe nema više povratka. Video sam je par puta posle toga i ne postoje reči kojim bih opisao tu mržnju koju sam tada osećao. Sada mi je svejedno jer sam to ostavio za sobom i imam nov život, izvanrednu ženu i dete koje obožavam.
Eto.