Richard III
Domaćin
- Poruka
- 3.453
Sledi malo opširniji post na staru temu, molio bih da pročitate.
Dakle, iznova i iznova postavljam sebi ovo pitanje, gledajući kako dobri ljudi i idealisti prolaze u životu. Bukvalno se uvek dešava da najsebičniji i najveće djubre najviše uspe (finansijski, ljubavno, socijalno), iako svi pričaju kako cene dobrotu. U društvu uvek onaj ko je nadmen, bezosećajan i djubre ima najviše ljubavnih uspeha i svi ga poštuju, dok dobri i oni koji hoće svima da učine po pravilu od ljudi (a bogami i žena) dobijaju šikaniranje, nipodaštavanje, često i izravno maltretiranje. O devojkama da ne pričam, ako si povučen i dobar nemaš nikakve šanse čak ni kod onih koje su kao 'dobre'. Koliko sam samo puta čuo na žurkama i po kafićima kako devojke pitaju jedno isto pitanje (ali doslovno uvek isto, kao programirano) povučenog i nenametljivog muškarca/muškarce: "a zašto si ti tako tih"? Čisto da se ograde preventivno, da su one eto socijalne i glasne, ekstrovertne. I to dolazi podjednako i od studentkinja, konobarica, umetnički nastrojenih devojaka, čak i verenih žena. A u tome je opet koren taj čoporativni bezobrazluk koji pre ili kasnije eskalira.
Iako sam se odavno navikao na ovakve odnose i shvatio da to nije tako samo u školi nego i u odraslom životu, na poslu i sl., ipak me uvek iznova iznenadi životinjska narav ljudske vrste. Bukvalno sve više ljude posmatram kao životinje koje se kreću u čoporima i samo gledaju šta da otmu i pregrizu, a odbačene životinjke su uvek oni dobri i pošteni, naivni. I u politici je slično, ako si idealista i zaista hoćeš da pomogneš zajednici u kojoj živiš nemaš nikakve šanse, pregaziće te većinski čopor sujetnih i surovih ljudi i žena-hijena. Posebno me iznervira kad neki ološ od muškarca ili žene kači slike svoje dece po fejsu i krevelji se glumeći neku dobrotu i naivnost, a ko zna koliko je dobrih ljudi pregazio i maltretirao tokom mladosti, školovanja, na poslu... ali eto on se razmnožio i sada je dobar, voli decu. Zašto je sve to tako i kako se obračunati sa ovom smetnjom medju ljudima, jer baš zbog njih i nema napretka, poboljšanja socijalnih i državnih okolnosti, nema ničega. Oni su uvek prvi, uvek se svuda guraju, njihovo zlo je sveprisutno i bezobrazluk neizbežan. A i deca im neće biti bolja, jer se to zlo genetski prenosi.
Dakle, iznova i iznova postavljam sebi ovo pitanje, gledajući kako dobri ljudi i idealisti prolaze u životu. Bukvalno se uvek dešava da najsebičniji i najveće djubre najviše uspe (finansijski, ljubavno, socijalno), iako svi pričaju kako cene dobrotu. U društvu uvek onaj ko je nadmen, bezosećajan i djubre ima najviše ljubavnih uspeha i svi ga poštuju, dok dobri i oni koji hoće svima da učine po pravilu od ljudi (a bogami i žena) dobijaju šikaniranje, nipodaštavanje, često i izravno maltretiranje. O devojkama da ne pričam, ako si povučen i dobar nemaš nikakve šanse čak ni kod onih koje su kao 'dobre'. Koliko sam samo puta čuo na žurkama i po kafićima kako devojke pitaju jedno isto pitanje (ali doslovno uvek isto, kao programirano) povučenog i nenametljivog muškarca/muškarce: "a zašto si ti tako tih"? Čisto da se ograde preventivno, da su one eto socijalne i glasne, ekstrovertne. I to dolazi podjednako i od studentkinja, konobarica, umetnički nastrojenih devojaka, čak i verenih žena. A u tome je opet koren taj čoporativni bezobrazluk koji pre ili kasnije eskalira.
Iako sam se odavno navikao na ovakve odnose i shvatio da to nije tako samo u školi nego i u odraslom životu, na poslu i sl., ipak me uvek iznova iznenadi životinjska narav ljudske vrste. Bukvalno sve više ljude posmatram kao životinje koje se kreću u čoporima i samo gledaju šta da otmu i pregrizu, a odbačene životinjke su uvek oni dobri i pošteni, naivni. I u politici je slično, ako si idealista i zaista hoćeš da pomogneš zajednici u kojoj živiš nemaš nikakve šanse, pregaziće te većinski čopor sujetnih i surovih ljudi i žena-hijena. Posebno me iznervira kad neki ološ od muškarca ili žene kači slike svoje dece po fejsu i krevelji se glumeći neku dobrotu i naivnost, a ko zna koliko je dobrih ljudi pregazio i maltretirao tokom mladosti, školovanja, na poslu... ali eto on se razmnožio i sada je dobar, voli decu. Zašto je sve to tako i kako se obračunati sa ovom smetnjom medju ljudima, jer baš zbog njih i nema napretka, poboljšanja socijalnih i državnih okolnosti, nema ničega. Oni su uvek prvi, uvek se svuda guraju, njihovo zlo je sveprisutno i bezobrazluk neizbežan. A i deca im neće biti bolja, jer se to zlo genetski prenosi.