Stvarnost vremena u kom je živeo bila je pod okom cenzure, ali privatno ljudi su bili slobodni jedni sa drugima, otuda mu verujem i ideja da lik Čvorovića deluje tako komično u svojoj isključivosti, deluzijama i nepoverljivosti.
Dok bi njegova naknadna tragičnost bila aluzija na svu opasnost društva budućnosti koje bi se rastočilo u ovim beslovesnim osobinama, izgubilo životne svetonazore, te je i tu Kovačevića reč delovala ne manje proročki, čak i univerzalno...
Za današnje vreme koje nažalost ovo nije demantovalo, ostalo mu je samo da konstatuje da je kao hipnotisano - ta reč mu je čak i u naslovu novijeg komada, što je takođe socio-psihološka konstatacija, s tim što mu, u tom "mađioničarskom" terminu, za razliku od prethodnih drama, sam životni svetonazor kao reper i ideja-vodilja polako gubi obrise i nestaje sa horizonta... To može biti simptom vremena kako ga on sad vidi, personalni "izlapitis" i istrošenost u dočaravanju jednog te istog "cirkusa pojava" koji je zasenio ono što ga uopšte senči, ali može biti i generacijska omeđenost... Ne bih svoje lično ubeđenje ograničio na "svoju mladost" koju smo "ispucali" u pokušaju za kakvom takvom demokratijom, bez konekcije sa aktuelnom mladošću, koja danas već putuje po svetu (za razliku od onda "zakatančene" Juge), slobodne u zaključivanju očiglednog i njenog fantastičnog buđenja danas, koje nije takav "festival" kao 1968. ili 1997. ali koja čvršće i ubedljivije deluje dok staje za autonomiju univerziteta, okršaj sa svim Čvorovićima ove zemlje jednom za svagda i oslobođenu, funkcionalnu, demokratsku državu, što je preko potrebno osveženje... Današnji klinci i studenti već su u svojim glavama spalili sve Informere i Vučiće. Svetonazor u magli hipnoze ponovo se, nakon dugog vremena, nazire... Tragedija u NS je vrhunac apsurda kakav je verujem užasnuo i samog majstora u njemu, Kovačevića. Verujem da je to i njemu bilo "potrebno"....