Pera Bojkot
Početnik
- Poruka
- 1
Pozdrav!
Trenutno sam treća godina Ekofa u BG, i sve više se razmišljam koliko je zapravo sve što sam uradio do sada bilo vredno. Upisivanje ovog faksa mi se bukvalno poklopilo sa početkom srozavanja čitavog tržišta rada za visokoobrazovane. Ja stvarno obožavam stvari o kojima učim na ovom faksu, naročito finansije za koje sam se usmerio, ali kad vidim koliko je budućnost neizvesnija za nas nego što je bila za nekog ko je 10-15 godina ranije upisao fakultet i stekao većeg radnog iskustva, to me mnogo demotiviše od daljeg nastavka školovanja.
Lično, ne mislim da sam baš prosečan student, u biografiju bih mogao da stavim i druge stvari izvan faksa - pišem za dva časopisa, od čega je jedan vezan baš za ekonomske teme, član sam jedne studentske organizacije, imam i volonterskog iskustva nešto... Na faksu ne učim samo kako bih ofrlje taljavio ispite - svojim zalaganjem i zainteresovanošću za materije predmeta koje učim uspeo sam da ostvarim i prosek iznad 9. Stvarno se cimam na dosta strana kako bih pokušao da steknem kontakte, nešto što bi me istaklo, ali opet - svaki put pomislim da to nije dovoljno i da moram još više da hrlim.
Slušam priče o mnogima iz IT struke koji su bukvalno istu i napustili, dok svi sad govore - obrazovanje ti danas ništa ne znači, idi bolje majstoriši, zaradićeš 3k evra itd. itd. Smučile su mi se i jedna i druga strana priče, i pokušavam da verujem da sve to hiperbolizuju. Meni bi posao Data Analyst-a ili sličan bio bukvalno najveći san, s obzirom na to da planiram da se preusmerim na master iz kvantitativne analize. Ali opet, treba se progurati.
Voleo bih da ovde mogu da dobijem neki savet kako dalje da postupam u situaciji kada sam okružen hiljadama informacija i ljudi za koje, barem lično, imam utisak da vrlo lako odustaju. I mišljenja kolega, ukoliko ih ovde ima, su dobrodošla.
Hvala unapred!
Trenutno sam treća godina Ekofa u BG, i sve više se razmišljam koliko je zapravo sve što sam uradio do sada bilo vredno. Upisivanje ovog faksa mi se bukvalno poklopilo sa početkom srozavanja čitavog tržišta rada za visokoobrazovane. Ja stvarno obožavam stvari o kojima učim na ovom faksu, naročito finansije za koje sam se usmerio, ali kad vidim koliko je budućnost neizvesnija za nas nego što je bila za nekog ko je 10-15 godina ranije upisao fakultet i stekao većeg radnog iskustva, to me mnogo demotiviše od daljeg nastavka školovanja.
Lično, ne mislim da sam baš prosečan student, u biografiju bih mogao da stavim i druge stvari izvan faksa - pišem za dva časopisa, od čega je jedan vezan baš za ekonomske teme, član sam jedne studentske organizacije, imam i volonterskog iskustva nešto... Na faksu ne učim samo kako bih ofrlje taljavio ispite - svojim zalaganjem i zainteresovanošću za materije predmeta koje učim uspeo sam da ostvarim i prosek iznad 9. Stvarno se cimam na dosta strana kako bih pokušao da steknem kontakte, nešto što bi me istaklo, ali opet - svaki put pomislim da to nije dovoljno i da moram još više da hrlim.
Slušam priče o mnogima iz IT struke koji su bukvalno istu i napustili, dok svi sad govore - obrazovanje ti danas ništa ne znači, idi bolje majstoriši, zaradićeš 3k evra itd. itd. Smučile su mi se i jedna i druga strana priče, i pokušavam da verujem da sve to hiperbolizuju. Meni bi posao Data Analyst-a ili sličan bio bukvalno najveći san, s obzirom na to da planiram da se preusmerim na master iz kvantitativne analize. Ali opet, treba se progurati.
Voleo bih da ovde mogu da dobijem neki savet kako dalje da postupam u situaciji kada sam okružen hiljadama informacija i ljudi za koje, barem lično, imam utisak da vrlo lako odustaju. I mišljenja kolega, ukoliko ih ovde ima, su dobrodošla.
Hvala unapred!
