Da li su žene "proračunate"? Ili i muškarac ima "interes" u vidu dece?

Skafander

Poznat
Poruka
7.433


Brak kao interesni ugovor – surova realnost savremenog društva.


Sve više shvatam da današnji koncept braka često nema veze sa ljubavlju, nego sa interesom, sigurnošću i pravnom zaštitom, prvenstveno kroz sistem koji je konstruisan da maksimalno štiti ženu – iz bioloških, društvenih i istorijskih razloga.


Priroda žene usmerava ka rađanju. Društvo to zna.
Zato je kroz vekove izgrađen sistem braka kao mehanizam obezbeđenja žene i deteta. U teoriji – humano. U praksi – često brutalno nefer.


Neretko se dešava da muškarac postane sredstvo za potomstvo i finansijsku stabilnost, a ne partner.
Ako dođe do razvoda, zakon automatski stavlja muškarca u poziciju finansijskog obveznika, bez obzira na realne okolnosti, motive, ili tok odnosa.


Alimentacija, podela imovine, bračna tekovina – sve je postavljeno tako da rizik skoro uvek pada na muškarca.


Posebno je problematičan koncept bračne tekovine, gde se imovina deli pola–pola, čak i kada jedan partner finansijski gotovo ništa nije doprinosio.
Formalno – ravnopravnost.
Realno – često sistemska nepravda.


Tako brak postaje:

  • pravni ugovor.
  • ekonomski projekat.
  • sistem osiguranja.
    a ljubav ostaje sporedna, ako uopšte opstane.

Ne tvrdim da su sve žene takve.
Ali tvrdim da je sistem napravljen tako da takvo ponašanje podstiče, omogućava i legalno štiti.


Zato sve više ljudi brak ne doživljava kao krunu ljubavi, nego kao visokorizičan finansijsko-pravni aranžman.


I to je surova realnost o kojoj se ćuti.
 


Sve češće se poteže priča da su žene „proračunate“ kada je brak u pitanju.
Ali ako pogledamo dublje – da li je to samo ženska osobina, ili je posledica biologije, društvenih očekivanja i pravnog sistema?


Ženu priroda usmerava ka rađanju. Muškarca ka širenju gena.
Žena kroz brak dobija sigurnost za sebe i dete.
Muškarac kroz brak dobija potomstvo.


U teoriji – ravnoteža.
U praksi – brak se često pretvara u pravno-finansijski ugovor, gde rizik neretko znatno više snosi muškarac: alimentacija, podela imovine, bračna tekovina, obaveze koje ostaju i nakon razvoda.


Zato se postavlja pitanje:
da li je savremeni brak još uvek kruna ljubavi – ili je postao ugovor interesa sa emotivnom ambalažom?



 
Svi mi holivudski glumci se plašimo da će nam neko oduzeti krvavo stečenu polovinu
Prvo, alimentacija je robija ako nisi holivudski glumac, zamisli ostaneš bez posla ili zdravstveno ne možeš da radiš iako su i tvoja deca. Ili sam otplaćuješ običan dvosoban stan od 150.000 evra jer ona ne radi jer ima dete ili decu pa se razvede od tebe i uzme dete ili decu jer joj je tako došlo ili joj je bio takav plan. Gore je nama "siromasima" nego holivudskim glumcima. Njih boli samo ego. A tebe žena optuži za nasilje. Ako je možda alkos ili lujka. Pa još završiš u zatvoru i izgubiš sve što imaš. Daleko bilo.
 


Brak kao interesni ugovor – surova realnost savremenog društva.


Sve više shvatam da današnji koncept braka često nema veze sa ljubavlju, nego sa interesom, sigurnošću i pravnom zaštitom, prvenstveno kroz sistem koji je konstruisan da maksimalno štiti ženu – iz bioloških, društvenih i istorijskih razloga.


Priroda žene usmerava ka rađanju. Društvo to zna.
Zato je kroz vekove izgrađen sistem braka kao mehanizam obezbeđenja žene i deteta. U teoriji – humano. U praksi – često brutalno nefer.


Neretko se dešava da muškarac postane sredstvo za potomstvo i finansijsku stabilnost, a ne partner.
Ako dođe do razvoda, zakon automatski stavlja muškarca u poziciju finansijskog obveznika, bez obzira na realne okolnosti, motive, ili tok odnosa.


Alimentacija, podela imovine, bračna tekovina – sve je postavljeno tako da rizik skoro uvek pada na muškarca.


Posebno je problematičan koncept bračne tekovine, gde se imovina deli pola–pola, čak i kada jedan partner finansijski gotovo ništa nije doprinosio.
Formalno – ravnopravnost.
Realno – često sistemska nepravda.


Tako brak postaje:

  • pravni ugovor.
  • ekonomski projekat.
  • sistem osiguranja.
    a ljubav ostaje sporedna, ako uopšte opstane.

Ne tvrdim da su sve žene takve.
Ali tvrdim da je sistem napravljen tako da takvo ponašanje podstiče, omogućava i legalno štiti.


Zato sve više ljudi brak ne doživljava kao krunu ljubavi, nego kao visokorizičan finansijsko-pravni aranžman.


I to je surova realnost o kojoj se ćuti.
...........i zato je danas brak (posebno na zapadu) retkost. "Zapadne vrednosti" su unistile "instituciju" braka, pretvarajuci ga u d.d.o sa regulisanim poslovnim odnosima medju partnerima............SVE U DUHU KAPITALIZMA I PROFITA.
A mi smo te "zapadne vrednosti" progutali ..........i za par generacija cemo izumreti kao narod.
ZIVEO KAPITALIZAM NA CELU SA ROTSCHILDOM.
 
...........i zato je danas brak (posebno na zapadu) retkost. "Zapadne vrednosti" su unistile "instituciju" braka, pretvarajuci ga u d.d.o sa regulisanim poslovnim odnosima medju partnerima............SVE U DUHU KAPITALIZMA I PROFITA.
A mi smo te "zapadne vrednosti" progutali ..........i za par generacija cemo izumreti kao narod.
ZIVEO KAPITALIZAM NA CELU SA ROTSCHILDOM.
Slažem se, strašno.
 


Brak kao interesni ugovor – surova realnost savremenog društva.


Sve više shvatam da današnji koncept braka često nema veze sa ljubavlju, nego sa interesom, sigurnošću i pravnom zaštitom, prvenstveno kroz sistem koji je konstruisan da maksimalno štiti ženu – iz bioloških, društvenih i istorijskih razloga.


Priroda žene usmerava ka rađanju. Društvo to zna.
Zato je kroz vekove izgrađen sistem braka kao mehanizam obezbeđenja žene i deteta. U teoriji – humano. U praksi – često brutalno nefer.


Neretko se dešava da muškarac postane sredstvo za potomstvo i finansijsku stabilnost, a ne partner.
Ako dođe do razvoda, zakon automatski stavlja muškarca u poziciju finansijskog obveznika, bez obzira na realne okolnosti, motive, ili tok odnosa.


Alimentacija, podela imovine, bračna tekovina – sve je postavljeno tako da rizik skoro uvek pada na muškarca.


Posebno je problematičan koncept bračne tekovine, gde se imovina deli pola–pola, čak i kada jedan partner finansijski gotovo ništa nije doprinosio.
Formalno – ravnopravnost.
Realno – često sistemska nepravda.


Tako brak postaje:

  • pravni ugovor.
  • ekonomski projekat.
  • sistem osiguranja.
    a ljubav ostaje sporedna, ako uopšte opstane.

Ne tvrdim da su sve žene takve.
Ali tvrdim da je sistem napravljen tako da takvo ponašanje podstiče, omogućava i legalno štiti.


Zato sve više ljudi brak ne doživljava kao krunu ljubavi, nego kao visokorizičan finansijsko-pravni aranžman.


I to je surova realnost o kojoj se ćuti.
u kakvom si ti to okruzenju...
 
internet nije baš realno okruženje
vidi da malo izađeš među svet
To je tvoj sud na osnovu tvoje lične pretpostavke, imaš pravo na svoje mišljenje. Ja sam tu samo uveče ponekad ili noću ako ne mogu da zaspim. Baš sam se pitao u drugoj tvojoj temi kako je moguće da možete preko dana ili ujutru da se dopisujete. Zar nije radni dan, treba da ste svi na poslu i ako ste na poslu treba da radite a ne da se dopisujete.
 
To je tvoj sud na osnovu tvoje lične pretpostavke, imaš pravo na svoje mišljenje. Ja sam tu samo uveče ponekad ili noću ako ne mogu da zaspim. Baš sam se pitao u drugoj tvojoj temi kako je moguće da možete preko dana ili ujutru da se dopisujete. Zar nije radni dan, treba da ste svi na poslu i ako ste na poslu treba da radite a ne da se dopisujete.
možda sam sponzoruša koja ne radi i koju muž izdržava
 
Pazi sad ovu surovu istinu koju ti negiraš da vidiš i ne želiš da poveruješ u nju jer ti je ispran mozak a ni to nećeš priznati.
Čovek kao individua se odriče nečega što nema cenu, nečega što je najverdnije što pojedinac možeda poseduje a to je sloboda. Kad čovek stupi u brak on se odriče slobode, počinje da živi život roba, jer kako finansijski, emotivno on mora da ispuni drugu osobu i non stop razmišlja o njenim osećanjima, postaje rob braka i društvenih normi, jer jelte to tako mora, ako ne stupi u brak on je izrod i nešto mu fali...Ja sam zamalo stupio u brak sa bivšom, htela je brak i decu po svaku cenu a ništa za uzvrat bukvalno nije davala, ja sam želeo zajednički život bez stresa sa uzajamnim poverenjem, poštovanjem i ljubavi. Nije moglo bez tog papira, ako nekog voliš bićeš sa njim ne iz koristi već iz ljubavi. Evo neka kažu oni ovde koji su se odrekli svoje slobode, stupili u brak i nisu srećni, a realno niko apsolutno u braku nije srećan jer se odrekao sebe i svog punog sjaja, odbacio je svoju slobodu tek tako zarad te bračne zajednice gde će ugađati ženi i deci i nikad neće imati vremena za sebe i prijatelje, gde neće imati slobodu dok je živ, zarad čega, deteta koje odrasta u ovom svetu (odgajati danas dete je isto kao nositi drva u kuću koja gori) i žene koja će da zvoca, sve postaje samo navika, navika na novi brančni život i zaborav na svoju slobodu i pun sjaj pojedinca. Vi birate.
 

Back
Top