Da li su veće patriote Srbi ili Hrvati?

MOST6:
Nisi čuo ti, ali jesu svi oni koje to zanima. Prestani sebe i svoje neznanje poistovjećivati s drugima! Ti si ti, a ne svi drugi.
Kliknite za proširenje...
432305452_10225454755295590_8483303123497544972_n.jpg
 
Poslednja izmena od moderatora:
Mej bregami:
Njihov utjecaj u zajedničkoj državi se jedva osjetio. Zakone, vojsku, sudstvo, plemstvo, sve je bilo domaće.
Kliknite za proširenje...
Pa jest tako, ali od polovine 19-tog vijeka, pardon stoljeća :mrgreen: Do tada su vam domaći bili samo izdajnici, kmetovi i razbojnici...
Do Josipa Jelačića u Saboru se pričao latinski i mađarski, stari hrvaCki narodni jezici :hahaha:
 
Možebitialinemoradaznači:
:rotf: :rotf: :rotf: :rotf: :rotf: :rotf: Minoran uticaj, samo su vam bili gazde. I ratovali ste za njihove interese. Niti ste imali ni vojsku, ni državu, niti gospodara koji je pričao vašim jezikom.
Kliknite za proširenje...

Да се нису Срби померали и долазили на Запад и Север због Турака, причали би они и Мађарски и Италијански и Немачки.

Истопили би се ...
 
Rimmer:
Pa jest tako, ali od polovine 19-tog vijeka, pardon stoljeća :mrgreen: Do tada su vam domaći bili samo izdajnici, kmetovi i razbojnici...
Do Josipa Jelačića u Saboru se pričao latinski i mađarski, stari hrvaCki narodni jezici :hahaha:
Kliknite za proširenje...
Cijelo vrijeme je bilo tako da je Hrvatska imali autonomiju u većini stvari.
Latinski se pričao u cijeloj Europi jer sz države bile više jezične i uključivale razne narode, lingua franca.
U Hrvatskoj se koristio i nešto duže da se se odbiju mađarski pokušaji nametanja mađarskog jezika u 19.st. Nakon 1848. više nije bilo potrebe za tako nečim.
 
Mej bregami:
Cijelo vrijeme je bilo tako da je Hrvatska imali autonomiju u većini stvari.
Latinski se pričao u cijeloj Europi jer sz države bile više jezične i uključivale razne narode, lingua franca.
U Hrvatskoj se koristio i nešto duže da se se odbiju mađarski pokušaji nametanja mađarskog jezika u 19.st. Nakon 1848. više nije bilo potrebe za tako nečim.
Kliknite za proširenje...

Govor Ivana Kukuljevića Sakcinskog u Saboru 2. svibnja 1843​

Preuzvišeni Gospodine Grofe i Bane, Presvetli Velmože! Slavni stališi i redovi!

Kao što svaki pravi Harvat i Slavonac, tako sam i ja s velikom zaisto radostju i unutrašnjim uzhitjenjem razumio, da slavni stališi i redovi ovih kraljevinah žele: podignutje katedrah za narodni naš jezik i literaturu, (kako ja mislim) ne samo u Akademii nego u celom Distriktu Akademie Zagrebačke čim bez dvojbe to steći žele, da svi izobraženii stanovnici kraljevinah naših svoj maternji jezik dobro i izvarstno nauče. Nu, pitam ja s poniznim dopuštenjem: na kakovu će korist i svarhu biti učenje našega jezika kakovim uspehom kakovom posledicom kakovim trudom učit će ga stanovnici domovine naše, ako sa znanjem njegovim nikada nikakovo dobro skopčano nebude; ako po njem nitko ništa zaslužiti si nebude mogao; i ako mi nikad niti pomisliti nećemo, da ga u javni život uvedemo Zaisto će on bez toga, kao i do sada ostati u tmini, šnjim će se zabavljati samo oni, koji baš za to vremena imali budu, u ostalom neće ga opet veća strana naroda znati, a oni, koji se javnim životom bave, i koji su u javnih službah stavljeni sasvim će ga zanemariti kao i do sada; podignutje pako naših katedrah i učionah neće na drugo služiti, nego na zasleplenje domorodacah i tudjinah.

Znam ja, da mi kako smo ovde sakupljeni s veće strani naš jezik dobro neznamo, i da se u celoj našoj domovini osobe obadvojeg spola, koje u svom maternjim jeziku dobro govoriti, čitati i pisati znadu, lahko na parste prebrojiti bi mogle; a šta je tomu uzrok nego to: da ga mi u javnom životu i poslovih nigde neupotrebljavamo, i š njim se samo tako zabavljamo, kao gizdavi gospodar svojim plaćenim slugom.
Još nezna veća strana naroda našega, kakova je to višnja slast i milina svojim prirodjenim materinskim jezikom govoriti moći i smeti, to samo on iskreno ćutiti može, koj je duže vremena medju tudjemi narodi u tudjih daržavah stanovati i živiti morao. Mi naš jezik čuvamo još uvek samo za družinu i za naše kmetove. U občinski život i u poslove uveli smo u onih još barbarskih vremenah, kad su na celom svetu jedini jezik latinski za izobraženi i izdelani daržali, taj jezik; u družtveni život i familiu našu uvuko se je s vremenom jezik nemački i promenio našu prirodjenu narav i način mišljenja otacah naših; u Primorju pako učinio je isto jezik talianski. Šta smo mi stigli po tom, nego to: da smo se odtudjili sami sebi, da smo se odcepili od susedne jednorodne bratje naše, i da mnogi od naroda našega niti neznaju od kojega su naroda i koji puci po rodu, po karvi, i po jeziku k nama spadaju!!!

Mi gledamo svaki dan, kako domovina naša sve dublje i dublje propada, kao imanje one detce, koja pod više tutorah stoje, svaki od ovih tutorah stavi si nešta u žep, svaki si nešta prisvoji, najposle neće ostati detci ništa.

Mi smo malo Latini, malo Nemci, malo Taliani malo Magjari i malo Slavjani a ukupno (iskreno govoreći) nismo baš ništa! Martvi jezik rimski, a živi magjarski, nemački i latinski – to su naši tutori, živi nam groze, martvi darži nas za garlo, duši nas, i nemoćne nas vodi i predaje živima u ruke. Sada imamo još toliko sile u nami suprotstaviti se martvomu, za mala nećemo moći nadvladati žive, ako se čvarsto na naše noge ne stavimo, to jest, ako naš jezik u domovini neutvardimo i njega vladajućim neučinimo. Susedi naši, osobito Magjari, neće već odstupljivati od svojega jezika, i iz priateljstva i uljudnosti prema nas ili iz drugoga kakvoga uzroka, neće ga zaista zamenjivati s ikojim drugim najmanje martvim, nu to i potrebovati hoteti od njih, bi značilo toliko: kao orlu hoteti svezati krila, da k nebu nepoleti; njihova stalnost i jedinost u jeziku nadvladati će zaisto našu nestalnost, neslogu i mešariu.

Nemojmo se u tom obziru strašiti svake sene, koja nam grozi; nemojmo se bojati, da ćemo po tom ustav naš ili konštituciu našu i municipalna prava naša izgubiti, ona će time samo bolje ustanoviti i utvarditi se; nesvadjajmo se u domovini našoj kao bratja radi jedne stvari, koja nam svim jednako draga, jednako sveta biti mora, nego čuvajmo hrabro i bratski ono do zadnje kaplje karvi, što je naše; samo tako možemo u Harvatskoj i Slavonskoj ostati Harvati i Slavonci, a u svetu slobodni, nezavisni narod. Nemislimo, da jezik naš nije jošte prikladan zato, da ga u javne poslove uvedemo: ta on je bio prie 800 godinah jezik diplomatički harvatskih i sarbskih kraljevah, a kasnie i turskoga carstva, on je tako bogat, tako izdelan, tako blagozvučan, kao što je malo samo jezikah na svetu; on poseduje u ostalih slavjanskih narečjih neizcarpivo blago: zašto bi dakle bojali se i oklevali uvesti ga u javni život; zašto bi se bojali reći, da mi želimo, da nam se zakoni i zapovedi pišu u krasnom našem materinskom jeziku, kad se to nisu plašili učiniti drugi narodi, kojim je jezik mnogo surovii i siromašnii "Ko svoj može biti, tudj neka ne bude!"

https://www.sabor.hr/hr/o-saboru/po...govor-ivana-kukuljevica-sakcinskog-u-saboru-2
 
Crno na belo.

Srpski jezik, koji Kukejević očigledno u naletu nacional-romantizma naziva i harvatskim, tokom tisućljetnog kmetovanja Mađarima i Habsburzima, potpuno ste "zaboravili". Na prste ruke bi se mogle nabrojati osobe koje su 1843. godine govorili tim "harvatskim", očigledno srpskim jezikom.
Shodno navedenom u cilju stvaranja hrvatske nacije, ulagali su se veliki napori ne bi li što veći broj Hrvata i Slavonaca, progovorio srpskim. Kad su "progovorili" i kad je srpski jezik proglašen za hrvatski, prešlo se na sledeću fazu gde su se Srbi katolici i Srbi pravoslavci na teritoriji AU imali izjašnjavati kao Hrvati. Slavonci su se izgubili u prevodu. Za Dalmatince ni tada ni danas niko ne zna da li su pošli ili došli.
I sad ti ono kaže mi smo imali jezik, državu, sveeeee i vi Srbi ste sve to preuzeli od nas. Sve ste nam uzeli i vi ste najveći naši dušmani, a silovao vas svako ko nije žurio na autobus. Samo Srbi nisu i opet smo vam mi najgori.
Cirkus.
 
Mej bregami:
Latinski se pričao u cijeloj Europi jer sz države bile više jezične i uključivale razne narode, lingua franca.
Kliknite za proširenje...
Majstore, Sabor je bio zastupničko tijelo HRVATSKOG naroda, gdje su su ga predstavljali HRVATSKI prvaci. Zašto bi oni pričali na latinskom jeziku koji taj isti narod ne razumije? Zamisli da se u današnjem hrvatskom Saboru vode rasprave na engleskom, zvaničnom diplomatskom jeziku EU :eek:

Latinski se pričao u višenacionalnim i međunarodnim institucijama tog vremena, tadašnji Sabor to nije bio.

Sem ako gazde tako nisu naredile, da se ne domunđavate a oni ne razumiju :mrgreen:
 
I hrvatski i srpski jezik su se razvili iz istog starocrkvenoslavenskog jezika. Uostalom gotovo svi europski jezici su se razvili iz istog proto indo europskog jezika kojim su govorili lovci sakupljači prije par tisuća godina.

Istina je da se hrvatski nije govorio u političkom životu Hrvatske, ali samo zato što je među vlastelom i plemićima bilo pomodno pričati njemački, mađarski ili talijanski. Isto nalazimo i u drugim državama, od Rima gdje su patriciji govorili grčki pa do engleske u kojoj je dvor stoljećima pričao francuski. Običan narod je i dalje pričao hrvatski, odnosno latinski, odnosno engleski.

Ako su srpski plemići pričali srpski, to samo ukazuje na to da se zapravo i nije radilo o plemićima nego o pokondirenim svinjarima.
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Slične teme

ZabranjeniLegenda
Da li su Srbi samodestruktivni?
Odgovora
7
Pregleda
197
Omni
O
TONOLAN
Da li su studenti "naša deca" ili punoletni, odgovorni građani ove države?! Da li svi studenti podržavaju blokadu?
3 4 5
Odgovora
104
Pregleda
729
Straks92
Straks92
Patrijota_sa_mozgom
Da li su Srbi, koji su otisli u inostranstvo, neka vrsta "malih izdajnika" jer nisu ostali
2 3 4
Odgovora
83
Pregleda
902
Metronomy
Metronomy

Back
Top