Da li su Dubrovčani bili posebna nacija?

guslar1389

Elita
Poruka
15.340
Dubrovacka Republika je nezavisna drzava 1358 do 1808. g. kada je ukinuta i pripojena Francuskoj pa Austriji.

Dubrovacka_republika.png
Ragusan_Republic_Coat_of_Arms.png


Tokom ih 5 vjekova njenog postojanja, imala je svoj grb, svoje granice, junake, nosnju, i latinski/italijanski jezik. Tek je 1939 postala dio Banovine Hrvatske, pa 45' SR Hrvatske.

Da li su Dubrovcani imali svoju naciju? Ili da li su bili Srbi ili Hrvati?


 
Dubrovacka Republika je nezavisna drzava 1358 do 1808. g. kada je ukinuta i pripojena Francuskoj pa Austriji.

Pogledajte prilog 1304840Pogledajte prilog 1304841

Tokom ih 5 vjekova njenog postojanja, imala je svoj grb, svoje granice, junake, nosnju, i latinski/italijanski jezik. Tek je 1939 postala dio Banovine Hrvatske, pa 45' SR Hrvatske.

Da li su Dubrovcani imali svoju naciju? Ili da li su bili Srbi ili Hrvati?



Bili su samostalni i suvereni, sa sopstvenim identitetom, tako da su svakako bili u prednodernim kontekstu zasebna nacija. Bez obzira na to koliko neko istrgavao iz konteksta njihov kosmopolitski panslavizam, pojedine citate i prisustvo srpske kancelarije u Dubrovniku čija je svrha bila korespondencija da srpskim zemljama u zaleđu, oni nisu bili niti Srbi niti Hrvati.

Njihov identitet je pre svega bio gradski, dubrovački, a sekundarno je postojao koncept u širem kontekstu našijenaca, Slovinaca, u prvom redu primorsko slovensko stanovništvo rimokatoličke veroispovesti. S pojavom humanizma i renesanse, u književnim tokovima javljaju se izraziti panslovenski ideali, ali to je bila isključivo ograničena pojava malenog kruga zanesenjaka, koja nije imala praktičnog uticaja na samu politiku i društvo Dubrovačke republike. I u etnografiji stare literature, Dubrovčani se nikada ne svrstavaju pod Hrvate ili Srbe, a neretko se navode i kao posebno zasebni narod.

Tako da odgovor na pitanje u naslovu je nedvosmisleno potvrdan.
 
Bili su samostalni i suvereni, sa sopstvenim identitetom, tako da su svakako bili u prednodernim kontekstu zasebna nacija. Bez obzira na to koliko neko istrgavao iz konteksta njihov kosmopolitski panslavizam, pojedine citate i prisustvo srpske kancelarije u Dubrovniku čija je svrha bila korespondencija da srpskim zemljama u zaleđu, oni nisu bili niti Srbi niti Hrvati.

Kako bi to klasifikovao ,,predmoderni kontekst" kada je Dubrovacka Republika i egzistirala kroz francusku revoluciju i pojavu nacionalizma u Evropi 19. vijeka?

Mislite cinjenica sto je ukinuta na samom pocetku 19. vijeka sprecijla potpuno formiranje Dubrovacke nacije?

Njihov identitet je pre svega bio gradski, dubrovački, a sekundarno je postojao koncept u širem kontekstu našijenaca, Slovinaca, u prvom redu primorsko slovensko stanovništvo rimokatoličke veroispovesti. S pojavom humanizma i renesanse, u književnim tokovima javljaju se izraziti panslovenski ideali, ali to je bila isključivo ograničena pojava malenog kruga zanesenjaka, koja nije imala praktičnog uticaja na samu politiku i društvo Dubrovačke republike. I u etnografiji stare literature, Dubrovčani se nikada ne svrstavaju pod Hrvate ili Srbe, a neretko se navode i kao posebno zasebni narod.

Tako da odgovor na pitanje u naslovu je nedvosmisleno tačan.

Kako bi ti procijenio ,,gradski" dubrovacki identitet u Cavtatu, Konavlama, i drugim seoskim podrucjama Dubrovacke Republike? Pored slovenskog stanovnistva, da li po tebi postojalo latinsko/italijansko stanovnistvo?
 
Poslednja izmena:
Bili su samostalni i suvereni, sa sopstvenim identitetom, tako da su svakako bili u prednodernim kontekstu zasebna nacija. Bez obzira na to koliko neko istrgavao iz konteksta njihov kosmopolitski panslavizam, pojedine citate i prisustvo srpske kancelarije u Dubrovniku čija je svrha bila korespondencija da srpskim zemljama u zaleđu, oni nisu bili niti Srbi niti Hrvati.

Njihov identitet je pre svega bio gradski, dubrovački, a sekundarno je postojao koncept u širem kontekstu našijenaca, Slovinaca, u prvom redu primorsko slovensko stanovništvo rimokatoličke veroispovesti. S pojavom humanizma i renesanse, u književnim tokovima javljaju se izraziti panslovenski ideali, ali to je bila isključivo ograničena pojava malenog kruga zanesenjaka, koja nije imala praktičnog uticaja na samu politiku i društvo Dubrovačke republike. I u etnografiji stare literature, Dubrovčani se nikada ne svrstavaju pod Hrvate ili Srbe, a neretko se navode i kao posebno zasebni narod.

Tako da odgovor na pitanje u naslovu je nedvosmisleno potvrdan.
Profesorski objasnjeno.
 
Bili su samostalni i suvereni, sa sopstvenim identitetom, tako da su svakako bili u prednodernim kontekstu zasebna nacija. Bez obzira na to koliko neko istrgavao iz konteksta njihov kosmopolitski panslavizam, pojedine citate i prisustvo srpske kancelarije u Dubrovniku čija je svrha bila korespondencija da srpskim zemljama u zaleđu, oni nisu bili niti Srbi niti Hrvati.

Njihov identitet je pre svega bio gradski, dubrovački, a sekundarno je postojao koncept u širem kontekstu našijenaca, Slovinaca, u prvom redu primorsko slovensko stanovništvo rimokatoličke veroispovesti. S pojavom humanizma i renesanse, u književnim tokovima javljaju se izraziti panslovenski ideali, ali to je bila isključivo ograničena pojava malenog kruga zanesenjaka, koja nije imala praktičnog uticaja na samu politiku i društvo Dubrovačke republike. I u etnografiji stare literature, Dubrovčani se nikada ne svrstavaju pod Hrvate ili Srbe, a neretko se navode i kao posebno zasebni narod.

Tako da odgovor na pitanje u naslovu je nedvosmisleno potvrdan.

dobro....ostaci GRČKE kolonije, koji su postali Rimljani, i tajno ispovedali Judaizam, ako mora baš sve da se kaže...
 
A kako je ukinuta ta republika , kako je to Francuzima poslo za rukom a drugima nije ? Jel bila neka bitka ? I kako to da je vrlo brzo pored vekovnog "Dubrovackog identiteta" uletela u hrvatski nacionalni korpus?

Napoleon je stigao do Moskve i osvojio pola Evrope. Prilično sam siguran da nije potrebno postavljati pitanje kako je uspeo pokoriti Dubrovčane. :lol:
 
Pa kad ni Turci nisu mogli, mislim kupili su ih za pare..

Devetnaesti vek je sasvim drugo vreme. Dubfovačka republika pripadala je nekoj staroj epohi, u kojoj nije bilo mesta za Đenovu, Mletačku i slične tvorevine. Prošlo je njihovo vreme i u razdoblju stvaranja modernih nacionalnih država, velikih ratova i revolucija, bilo je samo pitanje vremena ko će i kada ukinuti Dubrovčane. I to su Francuzi i učinili; ušetali se u grad i onda proglasili okupaciju, a potom ga i anektirala.

Dubrovačka republika je bila vrlo važan trgovački partner Osmanskog carstva. Zašto bi ih Turci napali i ukinuli? Kakve koristi bi imali od toga, ako su Dubrovčani bili dobri i poslušni partneri i saveznici; takmac neprijateljske Venecije na Jadranu? Osmanlije nisu imale ni uzrok niti povod da napadnu Dubrovčane, koji su im bili tradicionalni prijatelji. Svaki rat ima svoj smisao; pozadinu (uglavnom ekonomsku), uzroke i povod. Razloga za sukob Dubrovčana i Turaka nije bilo.

Dubrovčani su uvek gledali da zaštite svoje interese. Kada je reč bilo o potencijalnom ugrožavanju interesa Republike i odnosa da Turcima, topio bi se sav njihov panslavizam koji je inteligencija od pera imala. I Mavro Orbini, autor slavnog Kraljevstva Slovena, pre svega je bio Dubrovčanin, kada zakuca stvarnost na vrata. Orbini je uživao dok je u četiri zida pisao o snovima o obnovi velikog slovenskog kraljevstva, dok su sa ljubavlju gledali na Poljake i panegirički pisali o caru Dušanu. Ali, kada se govori o stvarnosti, sve je to padalo u vodu, jer je interes Dubrovnika bio na prvom mestu, kao i dobri odnosi sa Turcima i on nije nikada bio za to da Dubrovčani prstom mrdnu i sami nešto što bi ugrozilo pre svega dubrovačke interese.
 
Poslednja izmena:
Devetnaesti vek je sasvim drugo vreme. Dubfovačka republika pripadala je nekoj staroj epohi, u kojoj nije bilo mesta za Đenovu, Mletačku i slične tvorevine. Prošlo je njihovo vreme i u razdoblju stvaranja modernih nacionalnih država, velikih ratova i revolucija, bilo je samo pitanje vremena ko će i kada ukinuti Dubrovčane. I to su Francuzi i učinili; ušetali se u grad i onda proglasili okupaciju, a potom ga i anektirala.

Dubrovačka republika je bila vrlo važan trgovački partner Osmanskog carstva. Zašto bi ih Turci napali i ukinuli? Kakve koristi bi imali od toga, ako su Dubrovčani bili dobri i poslušni partneri i saveznici; takmac neprijateljske Venecije na Jadranu? Osmanlije nisu imale ni uzrok niti povod da napadnu Dubrovčane, koji su im bili tradicionalni prijatelji.
Da, mada ovo ušetali se mi je mnogo sumnjivo.
 
Da, mada ovo ušetali se mi je mnogo sumnjivo.

Dubrovnik se našao pritešnjen između dve velike sile, Rusa i Francuza. Rusi su svakako planirali da ga zauzmu i od njega naprave veliku luku tj. reše svoj problem izbijanja na sredozemne vode. To je ono vreme kada su i Crnogorci planirali da osvoje Dubrovnik tj. da on bude i prestonica Slovenosrpskog carstva Sv. Petra Cetinjskog, koja bi bila pod suverenitetom Ruskog carstva (već neko vreme su Crnogorci bacali tokom 18 st. svoje oči na Dubrovnik, zaneseni idejama stvaranja velike države i nacionalnog ujedinjenja).

Dubrovlani su bili tradicionalno vatreni rimokatolici i njima su mnogo bliži bili rimokatolički Francuzi od slovenskih šizmatika od kojih su strahovali. Nije ih nešto preterano brinuo revolucionarni žar Francuza i vesti o njihovoj surovosti, zato što nisu bili nikakva monarhijska sila, pa su Francuze odabrali kao manje od dva zla, nesumnjivo svesni imperijalnih planova Rusije prilikom njenih zamisli da se učvrste na Balkanskom poluostrvu, a svakako svesni i pretenzija Srba iz Crne Gore u vrlo bliskim susedstvu.

Njima su Francuzi bili logični izbor i delovali kao neko ko će ih zaštititi od zajedničkog neprijatelja i zato su ih pustili u kapije. Ne deluje da su bili svesni da je Napoleon na umu imao da se ukine ta zastarela srednjovekovna tvorevina. Alternativa je bila ruska i crnogorska vojska koju, u eri već razvijenog topništva, Dubrovnik nije realno imao puno nade da može zaustaviti.
 
Devetnaesti vek je sasvim drugo vreme. Dubfovačka republika pripadala je nekoj staroj epohi, u kojoj nije bilo mesta za Đenovu, Mletačku i slične tvorevine. Prošlo je njihovo vreme i u razdoblju stvaranja modernih nacionalnih država, velikih ratova i revolucija, bilo je samo pitanje vremena ko će i kada ukinuti Dubrovčane. I to su Francuzi i učinili; ušetali se u grad i onda proglasili okupaciju, a potom ga i anektirala.

Postoje i danas jos mnogo takvih drzava na svijetu, Monako, Luksemburg, Andora, Vatikan. Pa moze se reci i Hong Kong i Dubaj, i Singapur.
 
Ne mislim na to. Recimo sve balkanske drzave su pale pod Turke a Dubrovnik nije. Recimo u vreme pada Konstantinopolja Vizantija je bila svedena na jako malu teritoriju, malo veću od Dubrovnika, pa nije opstala.

Zato sto su Dubrovcani imali iza ledja Mletacku Republiku kao kontra ravnotezu Osmanlijama. Dubrovcani su sluzili kao tampon zona izmedju Venecije i Osmanlija, slicno istorijskoj ulozi Svajcarske. Dok Carigrad nije imao taj polozaj.
 
Ne mislim na to. Recimo sve balkanske drzave su pale pod Turke a Dubrovnik nije. Recimo u vreme pada Konstantinopolja Vizantija je bila svedena na jako malu teritoriju, malo veću od Dubrovnika, pa nije opstala.

Svaki rat je imao neki smisao. Naravno,mbilo je u istoriji i retardiranih ratova, ali ostavimo to po strani. Osmansko carstvo se doživljavalo kao direktni produžetak antičke civilizacije, kao naslednik Rima. Turci su bili u tadašnjkoj tradiciji i ideologiju naslednici Trojanaca, jednako kao i Rimljani, od istog kralja Prijama. Carigrad je bio velelepni grad od ogromnog strateškog značaja (kluljuč do Crnog mora i njegove veze da ostalim vodama). Neverovatno bogat, velik i idealno mesto za premeštanje svoje prestonice. Ali i njegovim uklanjanjem, za zaokružene preuzimanja ideologije naslednika Rimskog carstva.

Šta bi Turci dobili da pokvare idealne odnose (koji su od početka, od dana kad su počeli Turcima da plaćaju porez, pa sve do poslednjeg trenutka, bili kao da su Dubrovčani i Turci dva oka u istoj glavi) i osvoje Dubrovnik? Pucali bi sami sebi u noge, ako makar kratkoročno, svakako bi to bio autogol.
 
Po cemu zastarela ?!

Pomorska aristokratska mikrodržavica koja se zasniva na trgovini? Da li ti to zvuči kao nešto što je pripadalo više vremenu Marka Pola ili veku Napoleona, Meterniha ili Bizmarka? Neke dubrovačke aristokratske porodice su mogle pratiti svoje poreklo, izmišljeno ili stvarno, i vekovima. Francuzi su verovatno na to gledali i sa malo gađenja, kako su odvratni plemići uspeli da zadrže svoj stari poredak toliko vekova, gomilajući zlato dok su skupo naplaćivali svoje precenjene usluge. Dubrovnik možda jeste bio nekakva republika, sa izborima tela, ali njihovo uređenje i društveni poredak običnom čoveku ere revolucija delovali su kao nešto medijevistički. Kao nešto što pripada ancien régime, poretku koji treba srušiti.
 
Svaki rat je imao neki smisao. Naravno,mbilo je u istoriji i retardiranih ratova, ali ostavimo to po strani. Osmansko carstvo se doživljavalo kao direktni produžetak antičke civilizacije, kao naslednik Rima. Turci su bili u tadašnjkoj tradiciji i ideologiju naslednici Trojanaca, jednako kao i Rimljani, od istog kralja Prijama. Carigrad je bio velelepni grad od ogromnog strateškog značaja (kluljuč do Crnog mora i njegove veze da ostalim vodama). Neverovatno bogat, velik i idealno mesto za premeštanje svoje prestonice. Ali i njegovim uklanjanjem, za zaokružene preuzimanja ideologije naslednika Rimskog carstva.

Šta bi Turci dobili da pokvare idealne odnose (koji su od početka, od dana kad su počeli Turcima da plaćaju porez, pa sve do poslednjeg trenutka, bili kao da su Dubrovčani i Turci dva oka u istoj glavi) i osvoje Dubrovnik? Pucali bi sami sebi u noge, ako makar kratkoročno, svakako bi to bio autogol.
Onda sledi zaključak da ni Car Dušan nije hteo da ga osvoji jer mu je veća korist bila od njega nego da ga zauzme ..
 

Back
Top