Da li ste zadovoljni sobom i svojim životom?

Majka mi je umrla u 51 godini od raka pluca 2015 godine , ja sam imao 25 godina tada , mislim da imam i problem sa alkoholom koji trenutno drzim pod kontrolom , ali i pored ta 2 ozbiljna problema zivot mi je prelep . imam 3 zdrava brata sa kojima sam izuzetno blizak , caleta koji je uz sve njegove mane opet car , gotivne ortake , vrhunskog bratanca koji je svakog meseca sve sladji i interesantniji , imam dovoljno para da izguram mesec sto je daleko od savrsenog ali opet bolje od vecine ljudi sirom sveta , sve ovo moze da se izgubi u sekundi , svaki momenat u kom sam svestan toga mi je srecan momenat , i ja biram kada cu da se potsetim svih ovih stavki i odmah mi bude jasno da sam daleko srecniji od vecine ljudi na planeti.
Znaci izuzetno zadovoljan , ali uvek moze bolje.
 
Iako ste ostvarili osnovne zivotne pootrebe, tipa, posao, porodica, roditelj, humanista, pisac, slikar itd..
Nedostale li vam u svemu tome nesto sto bi vas ucinilo zadovoljnijim i srecnijim ili ste srecni i ne treba vam nista vise

i da li covek moze zaista da bude srecan

Нисам се потпуно остварио у тим животним улогама и у потпуности нисам задовољан.

п.с. По мом мишљењу човек у ово време може да буде срећан само ако нема мозга или ако је потпуно остварен да буде спокојан, не и срећан.
 
Sreca je trenutno osecanje, ne permanentno.
Zadovoljstvo sobom i svojim zivotom je vec nesto drugo, zato treba i razdvojiti ta dva pitanja u diskusiji.

Da li si srecan - kao pitanje, moze se odnositi samo na trenutak u kome se to pitanje postavilo. I niko nije 100% svog vremena i zivota srecan, a namece se kao ultimativni cilj zivota da budemo stalno srecni.
I to nije u redu, jer u jurnjavi za sveprisutnom srecom, ljudi zaborave da zive zivot. Sasvim je u redu biti tuzan, nezadovoljan, mrzovoljan...naravno, u momentima, ne stalno. Mislim da je jedan od izvora epidemije depresije upravo nametanje te potrebe za permanentnom srecom, sto je neostvarivo, i da zato ljudi padaju u depresiju.

Sreca je samo trenutni impuls osecanja.
Zadovoljstvo sopstvenim zivotom je mnogo vaznije, jer je taj osecaj uz nas (ili nije uz nas) non-stop.

Zato treba ziveti zivot, raditi na duge stvari ono sto se voli, ispuniti zivot ljubavlju i eto zadovoljstva i česte sreće. :)

Слушаш радио, чујеш рекламу, одеш до лекарне и бидне ондак само.. Срећа,срећа, радос'! :per:
 
Majka mi je umrla u 51 godini od raka pluca 2015 godine , ja sam imao 25 godina tada , mislim da imam i problem sa alkoholom koji trenutno drzim pod kontrolom , ali i pored ta 2 ozbiljna problema zivot mi je prelep . imam 3 zdrava brata sa kojima sam izuzetno blizak , caleta koji je uz sve njegove mane opet car , gotivne ortake , vrhunskog bratanca koji je svakog meseca sve sladji i interesantniji , imam dovoljno para da izguram mesec sto je daleko od savrsenog ali opet bolje od vecine ljudi sirom sveta , sve ovo moze da se izgubi u sekundi , svaki momenat u kom sam svestan toga mi je srecan momenat , i ja biram kada cu da se potsetim svih ovih stavki i odmah mi bude jasno da sam daleko srecniji od vecine ljudi na planeti.
Znaci izuzetno zadovoljan , ali uvek moze bolje.

Браво мајсторе! Јако лепа прича.
 
Pa sta sad da radim znas kolko mi znaci tvoja podrska

Шта треба да те подржим па да завезан после слушам неку **равелу како ми чита оптужницу уместо да орално општим са доричном у неком кутку нашег система правде. Нисам блесав баш толико. :hvala:
 
zadovoljna sam sobom i svojim zivotom, mada sam imala period kada nisam ,bila sam besna, ljuta prvenstveno na samu sebe pa onda i na okruzenje
tuzna, rastrzana , nezadovoljna stvarima i desavanjima koja su me okruzivala..i onda se sve u jednom trenutku promenilo,kada sam shvatila da moja sreca i zadovoljstvo zavise prvenstveno od mene
 
По мени.....радост и срећа су две различите категорије. Радост је кад имаш складан и здрав брак, породицу, односе са ближом фамилијом, колегама на послу. Када ти је живот испуњен у смислу позитивних емоција. Срећа је кад нађеш добар посао са добром платом. Када случајно налетиш на повољну цену неког аутомобила или нечег другог. Када нађеш паре на тротоару (нпр). Оно што је тужно, јесте да смо ми као народ спали на то да радост и срећу дефинишемо кроз то да имамо пуко здравље, физичко и душевно. Што имамо неки кров над главом и неко радно место где примамо неку платицу а свашта на њему трпимо. И онда кажемо да смо радосни. А то су ствари које би ТРЕБАЛО да буду ТЕМЕЉ људског, достојанственог битисања кроз живот. Нећу да имам тај осећај радости и среће "роба на фарми памука". По мени, основна радост је у породици и браку. Складан и динамичан живот у њему. Имати неког свог ко ће ти бити емоционална подршка кроз живот. Бити окружен својом децом, другарима, кућним љубимцима. Уз њих се чак и тешке материјалне околности превазилазе са радошћу. Ја нпр. имам посао, стан од родитеља и какво - такво здравље. Али се човек пита.....кева је жена у годинама и може да "замакне" очас посла. Сутра остајем у стану без икога и чује се само откуцај сата на зиду. Нема никог да те емоционално подигне у животу. Такви не могу да уживају у никаквом животу нити могу да имају мотив за живот. Обично не живе дуже време. Гледао сам доста таквих око себе.
 

Back
Top