Da li ste skloni besu?

Rekao bih da je jedan od problema sa nagomilanim unutrašnjim besom kod muških u današnje vreme to što što ih danas vrlo često roditelji uče da ne besene, da se ne ljute, da izbegavaju konflikte, da slušaju i sl.
Ovaj bes o kojem ti pricas nije normalan i uglavnom je izazvan nekom traumom ili frustracijom.Nedostatak ljubavi u detinjstvu,zanemarenost,nedostatak ambicija itd.
U osnovi neki nikada ne nauče zbog toga kako da obuzdaju svoj bes što će im eventualno napraviti probleme (ono u većem broju slučajeva će taj bes usmeriti na sebe nego na druge zbog uticaja društva i potencijalne kazne koja ih očekuje - na kraju upadnu u depresiju ili postanju neki krimosi)
Zamisli ceo zivot trosis na obuzdavanje necega,to ti je kao kad prestanes da pusis i do kraja zivota svaki dan patis za nikotinom.
Otkrivanje uzroka i lecenje je obavezno.
 
Ovaj bes o kojem ti pricas nije normalan i uglavnom je izazvan nekom traumom ili frustracijom.Nedostatak ljubavi u detinjstvu,zanemarenost,nedostatak ambicija itd.

Zamisli ceo zivot trosis na obuzdavanje necega,to ti je kao kad prestanes da pusis i do kraja zivota svaki dan patis za nikotinom.
Otkrivanje uzroka i lecenje je obavezno.
Besan čovek je ljut čovek. Bes je zao duh u slovenskoj mitologiji. Roman Dostojevskog "Zli dusi" (u originalu "Besi") govori o tome.

"Besi", kako glasi naslov originala, ima dvostruko značenje u ruskom jeziku jer upućuje i na nečiste sile, ali i na one koji su njima zaposednuti. Ta misao se čini dodatno podvučenom s obzirom na dva epigrafa knjige: prvi su dve strofe Puškinove poeme Demoni; a drugi je odeljak iz Jevanđelja po Luki u kome se opisuje isceljenje besomučnog.
 
I treba!
Smireni smo po prirodi,...ali ako baš hoćeš da vidiš "đavola", umesto da vidiš nešto lepo (što delom zavisi od tebe i tvog ponašanja), to ćeš i dobiti!
Msm, meni nisu jasni ljudi koji nemaju apsolutno nikakav odbrambeni mehanizam, kada treba da zaštite sebe i svoje zdravlje. Niko nije dužan da trpi bilo koga.
Ja i ne trpim nikoga. Kažem sve što želim. Ne ostajem dužna. Dobro, nekada ne direktno, ali kažem...
 
Da li ste skloni besu?
Kako je izgledao vaš najbesniji momenat?
Kako se rešavate besa?

Sve ređe sam besna.

Nikada neću zaboraviti to popodne u kome sam bila maksimalno besna na jednog komšiju. To je bilo na sastanku Kućnog saveta i taj čovek je verbalno napao moju sestru.
Nisam vikala na njega ali se videlo da sam veoma ljuta. Drhtala sam i ušla u stan. Popila čašu vode i počela da plačem. Tako sam se tada rešila besa.

U ovoj zgradi izbegavam sastanke Kućnog saveta-Skupštine stanara. Jednom sam bila veoma ljuta zbog ružnih reči upućenih mojoj majci i meni ( osoba koja je to pričala je veoma konfiktna ličnost i niko ne govori sa njom ).
Nisam pobesnela, vratila sam se u stan i od tada sa tom osobom ne komuniciramo ni mama ni ja. I nismo jedine koje ne govore sa njom.

Naljutim se kad vidim nepravdu i kada je neko nepravedan prema mojim najbližim.
 
Da li ste skloni besu?
Kako je izgledao vaš najbesniji momenat?
Kako se rešavate besa?
Srećom, nisam nimalo. Prirodno sam staložen i mirotvorački karakter.
Najbesnije sam se u svom životu osećala kada sam uviđala u bliskom okruženju da najgluplji i najtuplji, ali najbučniji ljudi u ovom demokratskom društvu imaju puno pravo na svoja VELIKA mišljenja i odluke, i kako je to destruktivno po sve uključujući i njih same (dok ukapiraju da i njih kači muka, prohujalo s'vihorom, pa obavezno sledi večito pitanje: "Bože, zašto baš meni?", a odgovora nema nigde, pa ispada da nema ni Boga).

Duga priča ukratko: Mnogo pametnih i dobrih ljudi strada pod uticajem samo jedne ortodoksne budale puštene da radi i priča šta god hoće.
Osećala sam se besno, uzimala neko vreme da stvari oplakujem i shvatila da tu pomoći prosto nema...
Budala se neće učovečati, a čovek na mestu mora da pazi da ne pobudali.

Šta radim da ne besnim? Izolujem se od šašavih na pristojnu distancu. Ne dajem im nikakav pristup svom životu. Ne besnim na vreme, krizu, besparicu, niti kad stvari idu naopako, ali besnim kad su budale i normalni ljudi svedeni na isto, a nisu i ne mogu biti isti.
 
Бијес, као и све остало, само умјерено. Све има своје мјесто и вријеме.

Као јако млад имао сам проблем са тиме (након година и година размишљања више је имало везе са мојом околином и другим људима него са мојим унутрашњим подстрецима). Узело је времена да ја подесим себе насупрот други и околине и зауздам бијес.
Мало бијеса је у реду (чак и пожељно, корисно).
 
Retko gde sam sretao ljude mirne naravi.Vecinom besnilo svuda po Beogradu.
Nesto sam kao imao osecaj po gradovima i selima izvan Bg ljude mirnije naravi.

U malim mestima se živi mirnijim životom, bez stresa. Nemaju baš svi ti ljudi miran karakter ( mirniju narav ) ali su takvi ljudi u manjini.

Ovde u velikom gradu ima mnogo stresa, počev od stresa zbog saobraćajnih gužvi do nerviranja na radnom mestu.
 
U malim mestima se živi mirnijim životom, bez stresa. Nemaju baš svi ti ljudi miran karakter ( mirniju narav ) ali su takvi ljudi u manjini.

Ovde u velikom gradu ima mnogo stresa, počev od stresa zbog saobraćajnih gužvi do nerviranja na radnom mestu.
Да, као што нама изгледа кошница. Па онда пута милијон (људска кошница)!
Огромни градови нијесу наша природна животна средина (чак супротно). Моје мишљење након пола живота на таквим мјестима.

Мислим да већина људи природно не подноси друге људе. Кад се нађе толика маса различити енергија на тако мало простору онда је то проблем.
 
Problem je kad neko ne zna da kontrolise bes i napravi problem npr ubije coveka. Ja nikad necu shvatiti momke koji izlaze u grad s namerom da istuku nekog da li oni imaju svest o tome da moze da se dogodi da ubiju nekog ili da ga trajno ostete, zbog dokazivanja svoje neke "muskosti" ginu jako mladi.
 
Problem je kad neko ne zna da kontrolise bes i napravi problem npr ubije coveka. Ja nikad necu shvatiti momke koji izlaze u grad s namerom da istuku nekog da li oni imaju svest o tome da moze da se dogodi da ubiju nekog ili da ga trajno ostete, zbog dokazivanja svoje neke "muskosti" ginu jako mladi.
Незауздани бијес и недостатак свијести и јест проблем често.
 
Veoma sam tolerantan. Da bi me neko razbesneo, treba veoma jak razlog. Svakako i samo-kontrola, igra, veoma važnu ulogu. Sa besom, čovek, šteti samo sebi. Kome je kratak fitilj, treba da porazgovara, sa stručnom osobom (psihijatrom). Zašto da ne. Ja, na primer, na kulturan i odmeren način, kad me neko, bez ikakvog razloga uvredi, nastojim da ostanem stabilan, i na adekvatan način mu odgovorim. Naravno, bez vređanja. Nekim ljudima je, beskorisno pričati. Kao zidu, da se obraćate.Tu ima granica, kad se povučeš, jer sa bezobraznom i plitkoumnom osobom, ne vredi trošiti vreme.
 
Da li ste skloni besu?
Kako je izgledao vaš najbesniji momenat?
Kako se rešavate besa?

Nisam sklona besu, ne bih ni mogla da budem po strukturi koju sam na rodjenju dobila.

Bas zato sto nisam sklona, desilo mi se dva puta, mozda, da se nisam kontrolisala.
Neprijatno osecanje, iscrpljujuce, umor kao da sam veslala na galiji i oporavak od par nedelja nakon toga.
Nikada se tim ljudima nisam vratila. Nista se tu nije izgladilo. Odnos se pocepao kao stara tkanina.

Meni je naprosto potreban mir. Ne trazim mnogo od drugih ali mir mi je zaista potreban.
 
Kod besnih ljudi nije stvar u slaboj kontroli besa nego uopšte u pojavi besa.
Oni imaju problem karaktera, ne dopuštaju da ne bude po njihovom. Usput ih ne interesuje da saslušaju, pitaju, sagledaju, sačekaju, puste...
Neke stvari i ne mogu da se promene, tad je bes odraz gluposti - svađaš se sa automatom, prirodom, sudbinom...
Ima tu više bezobrazluka i sujete. Manje ima veze sa nezadovoljstvom.

Mislim da na tome može da se radi. Najveća greška je opravdavanje besa.
Да, као ја сам страствен па сам бесан 🙃 Мсм, ај даље од мене
 
Trenutno sam u nekom eksperimentu koji od ucesnika trazi da imaju takta, procenu ali i mogu da pokazu drskost , odlucnost, blef, svasta nesto..

E fora je sto su danasnja omladina malo drugacija od onog sto je bilo pre 10 godina i pre 5..
|Istovremeno su i vece kukavice i medju njima ima vecih ludaka, i imaju vise inata i vise kontre da im ne otmes njihovo , teritorijalnost...ali ne teritorija , tu su manje teritorijalni nego nekad, nego imidz

Jaci su u odbrani imidza, slabiji prema teritorijalnom, obican mulac, cutadzija je cesto jaci teritorijalno od danasnjih u proseku , a ima halabuchara a kukavica malo vise nego sto je bilo..
 
Tu već, do izražaja, dolazi intelekt.
Проблем је што људи не виде себе са стране, не виде излаз, мисле да "тако треба". Поготово кад си млађи, околина је рецимо таква итд.

Ја сам рецимо престао ићи на српска мјеста јер је сваки пут долазило до туча. Значи, излазиш у кавану и спремаш се за бој. Више милиције но народа! :eek:
 

Back
Top