Da li ste odvažni?

Pinocchio

...
Supermoderator
Poruka
24.489
Da li ste odvažni da priđete osobi koja vam se dopada?

Pre nekog vremena sam upoznala muškarca na jednoj od društvenih mreža. Prilično je širokogrud kada su komplimenti u pitanju i to naravno prija ali ono što je mene zainteresovalo je koliko su muškarci odvažni da priđu ženi koja npr. sedi u kafiću sama. Npr...sedi sama i čita knjigu.

Jedan dan posle posla smo se našli u gradu, stigla sam dosta ranije i baš ta situacija, pijem kafu, čitam knjigu i čekam ga. On dolazi poletan kao Nodi, sav ushićen sa punom šakom komplimenata i tada mi na um padne baš ovo – da li bi mi ikada prišao da se ne poznajemo? Kada sam ga pitala par dana kasnije rekao je – ne!

Zašto? Pa možda čekaš nekoga! Možda imaš nekoga! Ali to su pretpostavke! Zašto ne pitaš? Ne probaš? Šta možeš da izgubiš?

Probala sam da ga ubedim da ako ikada vidi žensku osobu koja mu se dopada da priđe, ostvari kontakt... ali mislim da od toga nema ništa.

Da li vi ostvarujete kontakt sa osoba koje vam se dopadnu, zaintrigiraju,.. bilo šta?
 
Razmišljala sam i o tome. Nisam nikada prišla muškarcu koga ne poznajem jer očito ni ja nemam hrabosti. :ne: U stvari, možda bi me bilo sramota jer sam žensko. Da sam muško bilo bi mi svejedno, nemam šta da izgubim. Drugačije je kada žensko odbije muškarca jer on uvek može da se izvini, zahvali ili sve okrene na šalu, ali obrnuto nisam baš sigurna.
Prilično sam komunikativna i lako sklapam poznanstva (taksisti, vozači autobusa, prodavci, prodavačice... čak često prozborim koju i sa nepoznatim osobama čekajući zeleno na semaforu) ali da priđem muškarcu jer mi se dopada - au! Ne znam ni šta bih mu rekla! :andjeo:

Ne ide meni ova emancipacija žena očigledno :andjeo:
 
Znaci ti koja nemas hrabrosti ubedjujes njega da treba da je ima? Nije li to malo licemerno?

Ne, nije licemerno. Možda sam ja "stara škola", a i rekla sam da mi emancipacija ne ide od ruke baš.
Prvi vi muškarci tražite od žena da budu dame, fine, kulturne, a sa druge strane očekujete da potežu poteze koji ne oličavaju prethodno nabrojano.

Srećom pa nas ima i nema potrebe da nas izmislite :)
 
Da li ste odvažni da priđete osobi koja vam se dopada?

Pre nekog vremena sam upoznala muškarca na jednoj od društvenih mreža. Prilično je širokogrud kada su komplimenti u pitanju i to naravno prija ali ono što je mene zainteresovalo je koliko su muškarci odvažni da priđu ženi koja npr. sedi u kafiću sama. Npr...sedi sama i čita knjigu.

Jedan dan posle posla smo se našli u gradu, stigla sam dosta ranije i baš ta situacija, pijem kafu, čitam knjigu i čekam ga. On dolazi poletan kao Nodi, sav ushićen sa punom šakom komplimenata i tada mi na um padne baš ovo – da li bi mi ikada prišao da se ne poznajemo? Kada sam ga pitala par dana kasnije rekao je – ne!

Zašto? Pa možda čekaš nekoga! Možda imaš nekoga! Ali to su pretpostavke! Zašto ne pitaš? Ne probaš? Šta možeš da izgubiš?

Probala sam da ga ubedim da ako ikada vidi žensku osobu koja mu se dopada da priđe, ostvari kontakt... ali mislim da od toga nema ništa.

Da li vi ostvarujete kontakt sa osoba koje vam se dopadnu, zaintrigiraju,.. bilo šta?
Pristojni i vaspitani ljudi poštuju tuđi privatni prostor, ne spopadaju iz čista mira nekog ko samo želi da pipije kafu sam i bez ometanja.
 
Opali nepoznatu ženu u pijanstvu po guzici i umjesto tradicionalne, klasične šamarčine koju uz osmijeh popiješ, danas na vratu imaš čopor feminističkih kalaštura koje te razvlače po medijima, da bi na kraju završio na sudu.
Naslov u medijima glasi: "Manijak konačno dolijao! Ženska mreža traži doživotni zatvor za serijskog šlataroša!"
Pa nisu svi muški učeni, elokventni, poete, moraju i oni ostali na neki način pokazati djevojci da im se dopada.
 
Poslednja izmena:

Back
Top