Da li smo svi mi niko i ništa?

Smatram da svaki ,,normalan" čovek za sebe misli da je teška bu**** i svestan je toga da za čas može da nestane sa ovog sveta tj da umre. Takođe ništa nije ,,naše" i sve nam može biti oduzeto. Svaki put kad se iznerviramo na nekog pokazujemo našu slabost. Takođe dodao bi da uvek postoji način da se neko iživljava nad nama.

Ово што си закључио о свету и животу у суштини је исто ово што је закључио Шопенхауер овим речима:

U beskonačnom prostoru bezbrojne svetleće lopte, i oko svake kruži dvanaestak manjih osvetljenih lopti, užarenih iznutra i pokrivenih tvrdom, hladnom korom, na kojoj je sloj plesni proizveo živa i stvaralačka bića: to je empirijska istina, realnost, svet. Pa ipak, biću koje misli nije ugodno da stoji na jednoj od tih bezbrojnih lopti što slobodno lebde u bezgraničnom prostoru, a da ne zna ni otkuda su one ni kud idu, i da bude samo jedno od nebrojenih bića koja se tiskaju, komešaju i zlopate, stalno i brzo nastajući i nestajući u bespočetnom i beskonačnom vremenu.
Ти, као и многи други, очито сте се зауставили на овом ставу. Међутим, захваљујући пре свега открићима идеалистичке филозофије, неки су схватили да ствари заправо стоје сасвим другачије.

Шопенхаурове речи настављају се овако:
Ali najzad se filozofija novijeg doba, pogotovo zahvaljujući radovima Berklija i Kanta, dosetila da je, ipak, sav svet samo moždani fenomen i da je povezan s tako važnim, mnogobrojnim i različitim subjektivnim uslovima da njegova tobožnja apsolutna realnost iščezava prepuštajući mesto jednom sasvim drugačijem poretku sveta, poretku koji leži u osnovi tog fenomena, drugim recima: koji se odnosi prema njemu kao stvar po sebi prema pukoj pojavi. Ili drugacije receno „Svet je moja predstava."

Artur Šopenhauer

Тај "нико и ништа" над којим ламентираш заправо је носилац и услов целог објективног света који је његова представа. А мишљење о суштини света и живота тиме се поставља на сасвим другачије темеље.
 
Smatram da svaki ,,normalan" čovek za sebe misli da je teška bu**** i svestan je toga da za čas može da nestane sa ovog sveta tj da umre. Takođe ništa nije ,,naše" i sve nam može biti oduzeto. Svaki put kad se iznerviramo na nekog pokazujemo našu slabost. Takođe dodao bi da uvek postoji način da se neko iživljava nad nama.
Odakle ovakva smatranja.
Po ovim smatranjima spadam u "nenormalne".
Znam svoje granice, cvrsto nogamana zemlji, ne dozvoljavam sebi ispade nad drugima i takodje nikom izivljavanje nadamnom.
 
Smatram da svaki ,,normalan" čovek za sebe misli da je teška bu**** i svestan je toga da za čas može da nestane sa ovog sveta tj da umre. Takođe ništa nije ,,naše" i sve nam može biti oduzeto. Svaki put kad se iznerviramo na nekog pokazujemo našu slabost. Takođe dodao bi da uvek postoji način da se neko iživljava nad nama.
Zašto bi mislio da si budala?
Zašto treba da se iznerviraš i da ti neko nešto oduzme?
Zašto ne potražiš i otkriješ zašto si stvarno ovde u ovom životu?
Sigurno je da nisi ovde tek slučajno zalutao već si došao sa razlogom.
Nase sposobnosti su ogranicene.
Sposobnosti nisu ograničene ali je na nama da ih stalno, nelimitirano uzdižemo ili nadograđujemo...
Mislim da je svaki covek niko i nista kad spozna sebe u potpunosti jer uvek moze da se desi neki spoljni faktor koji je izvan njegove kontrole i da ga ugrozi na neki nacin
Kako to misliš da čovek spozna sebe u potpunosti?
Šta je to što čovek spozna sebe u potpunosti? Da li on to spoznaje svoju ličnost ili spoznaje sebe kao pravo Biće koje je duhovno i koje nije limitirano a to znači da u prvom stadijumu spozna ili Realizuje Sebe kao Biće i tek onda nastavlja dalje ekspandirati svest koja je duhovna kategorija a kao takva nije limitirano odnosno nije oghraničena.
Čovek u ovom svetu ne može kontrolisati ništa drugo osim da nauči i osposobi sebe da kontroliše svoja čila, nagone, emocije i negativne pasije uma.. Kada u tome uspe onda on nastavlja sa ekspanzijom svoje svesti koja je duhovne kategorije...
Zato čovek i jeste u ovom svetu, čovek kao kompleksno biće, ali mi, originalno, nismo ono što većina misli da jesmo. Mi smo duhovni Biće a kao takvi nismo limitirani niti dužinom života ali ni svojom svešću i ostalim pozitivnim vrlinama. Nismo limitirani ali imamo obavezu da ih stalno uzdižemo/ekspandiramo.

Naravno, može izgledati da sam se šali ali nisam jer je istina upravo takva, pod uslovom da istražuješ i sagledaš da je to istina.
Pozdrrav!
 
Smatram da svaki ,,normalan" čovek za sebe misli da je teška bu**** i svestan je toga da za čas može da nestane sa ovog sveta tj da umre. Takođe ništa nije ,,naše" i sve nam može biti oduzeto. Svaki put kad se iznerviramo na nekog pokazujemo našu slabost. Takođe dodao bi da uvek postoji način da se neko iživljava nad nama.
Ja bi dodao da nas okolnosti po nekom prirodnom mehanizmu obicno odvedu na ona mesta i okruze onim ljudima koje nasa dusa ne zeli iako cesto toga nismo ni svesni. Tako da su ovi "normalni" obicno sustinski nezadovoljni svojim zivotima. Zato ne treba biti "normalan" i ne treba biti svestan potreba svoje duse (jer dusa uvek hoce ono cega nema) jedino ako volimo crni humor, onda treba.
 
Smatram da svaki ,,normalan" čovek za sebe misli da je teška bu**** i svestan je toga da za čas može da nestane sa ovog sveta tj da umre. Takođe ništa nije ,,naše" i sve nam može biti oduzeto. Svaki put kad se iznerviramo na nekog pokazujemo našu slabost. Takođe dodao bi da uvek postoji način da se neko iživljava nad nama.

Понеком .. понекад

смо неко и нешто ...

али ретко ...и илузорно
 
Poslednja izmena:

Back
Top