Da li se plašite...

BlackLeather

Iskusan
Banovan
Poruka
6.173
da ćete umreti a nećete ostvariti sve stvari koje želite?
Naravno neminovnost je da čovek ne može da ostvari sve želje
ali neke koje može on odlaže i ignoriše...
A ljudi koji znaju da će uskoro umreti
prvo se bacaju na ispunjavanje neostavrenih želja...
Kako vam se to čini? I onako koliko procentualno ispoštujete sebe ostvarivanjem želja?
 
da ćete umreti a nećete ostvariti sve stvari koje želite?
Naravno neminovnost je da čovek ne može da ostvari sve želje
ali neke koje može on odlaže i ignoriše...
A ljudi koji znaju da će uskoro umreti
prvo se bacaju na ispunjavanje neostavrenih želja...
Kako vam se to čini? I onako koliko procentualno ispoštujete sebe ostvarivanjem želja?
da, plasim se
utoliko pre sto su moje zelje vrlo skromne i ticu se sitnica
procentualno nula posto
 
Čovek uvek treba da ima ciljeve u životu.

Što se smrti tiče. odavno sam prestao da se plašim,
jer, izmedju ostalog, hrabar čovek umre samo jednom,
a kukavica nebrojeno puta pre toga.

Da ne širim detalje. nekoliko puta sam "pobegao grobaru sa lopate"
Ali bukvalno.

A kad pogledam pošto su grobna mesta i spomenici
čoveku se ni ne isplati da umre.
 
Poslednja izmena:
da ćete umreti a nećete ostvariti sve stvari koje želite?
Naravno neminovnost je da čovek ne može da ostvari sve želje
ali neke koje može on odlaže i ignoriše...
A ljudi koji znaju da će uskoro umreti
prvo se bacaju na ispunjavanje neostavrenih želja...
Kako vam se to čini? I onako koliko procentualno ispoštujete sebe ostvarivanjem želja?

Vise se plasim da cu starost docekati sam bez ikog svog.

Od zelja imam samo to da nadjem dobru devojku i da sa njom stvorim porodicu.

Ako saznam da cu umreti pre nego sto mogu to da ostvarim verovatno cu probati da odem na neki koncert na poslednje veliko zezanje i to je to.
 
tiha je to jeza...tiha patnja, znas da nestajes, da te nece biti i sta si uradio, uradio i nema vise. a svi mislimo bas cemo mi biti ti srecnici koji ce samo da padnu i nestanu. ali i u tom trenutku covek moze biti svestan, svestan tog trena da ce nestati i nije strasno, samo ono kao umrecu i nista. taj zadnji tren nije strasan.
 
Ako je smrt neminovnost,a jeste. Zar ima lepse smrti,nego umreti od prevelike ljubavi !!!
elike ljubavi.!!!

od toga bih mogao mementalno
al nažalost nije smrtonosno

generalno kao ljudi smo alavi i nezahvali
svaka čast ko kontroliše svoje želje da su male i realne

ne radi se o tome kada i kako će se umreti
u zavisnosti od razmišljanja svome životu a i smrti možeš da budeš i ti i bog i neko treći
već o tome da nekako svesni svoje smrtnosti
zanemarujemo neke stavri kao da ćemo imati drugu priliku
šta čekamo
 
Bojati se smrti gore je nego umrijeti, zato je najbolje pomiriti se s tim da nas sve to jednog dana čeka.
Da znam da brojim sitno, ne bih ništa specijalno poduzimala, navikla sam da mi planovi odu u jednom, a život u nekom drugom smjeru, tako da to jurcanje za nekim neostvarenim željama ne bi imalo više nikakvog smisla.
 
da ćete umreti a nećete ostvariti sve stvari koje želite?
Naravno neminovnost je da čovek ne može da ostvari sve želje
ali neke koje može on odlaže i ignoriše...
A ljudi koji znaju da će uskoro umreti
prvo se bacaju na ispunjavanje neostavrenih želja...
Kako vam se to čini? I onako koliko procentualno ispoštujete sebe ostvarivanjem želja?

Nisam o tome ranije razmisljala, niti tako gledam na zivot.
Jednom se zivi i jednom umire, bar u ovom zivotu. Pa koliko prozivim u ovom zivotu, prozivela sam.
Verujem da ima nesto mnooogo vise od ovog zivota koji za mene licno predstavlja predvorje u pravi zvot na nekom drugom mestu.
 
Ako si zivot proveo casno,stvoro koliko si mogao...mozes biti zadovoljan.
Za ostalo se pobrinula priroda,jer vremenom potrebe,mogucnosti i zelje,postaju sve manje.
Ono sto ti je bilo zadato da uradis u ovom zivotu,verovatno si uradio..ostaje jos da se pomiris,
sa onima sa kojima nisi,i da oprostis sebi i njima.I zelja ostaje na koju neces znati odgovor...
Da umres lako..Samo zelja za zivotom ostaje,odkad se rodimo,pa do kraja,do poslednjeg daha.
 
Ovo je bas egizstencijalno pitanje.

U neku ruku se bojim, jer ako ne ispunim proveo sam zivot bez cilja, bez smisla, skoro pa promasen, a opet, ako cemo biti egzistencijalisti, zar i bilo sta ima smisla? Umirem pa umirem, da li sam skakao bandzijem, isao u Rio, kopao njive kod Batuznice kod baba Slavice, skroz mi isto dodje. Svako manje-vise zivi kako hoce, nego eto, bojimo se kao ljudi da ne protracimo zivot, da ga ne napravimo besmislenim, a kako god okrenemo, pa mozda i jeste besmislen.

Mislim da je bitno da smo u zivotu koliko-toliko bili zadovoljni i srecni svojim odlukama, ostalo ko sisa.
 
Neskromna sam a svesna ograničenja. Šta budem stigla da uradim po pitanju svojih želja, uradiću. Misim, još nije nikakva žurba ... :mrgreen:

Verujem i u kosmički balans: ako imaš sve što želiš, imaćeš i štošta što ne želiš.
Inače, želja održava i motiviše. Kad bih znala da ću sutra umreti, verovatno bih razmišljala o tome šta sam sve htela, mogla a propustila, i pitala se da li bih bila ista osoba da nisam.

A da napravimo spisak želja, kao u onom filmu “The Bucket List”, sa Frimenom i Nikolsonom?

U stvari, mrzi me.
Imam samo jednu želju: da budem bogata.
Ponekad je za sreću dovoljno svega pola miliona evra.
 

Back
Top