Da li se neciji zivot odredjuje prema stepenu ostvarenosti njegovih zivotnih ambicija

  • Začetnik teme Začetnik teme Zvjar
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
_SUNCICA_:
Sam napredak drustva namece stavku-Treba imati svoj cilj.
#######################################################################
Stremljenje ka cilju i ispunjenje istog ti donosi rad na sebi,usavrsavanje,samo-obrazovanje,zadovoljstvo,ispunjenost.
Ne imati cilj,zelju,svrhu postojanja- postajes gubitnik.
Ovo nije bilo upućeno meni, ali mi se, nekako, ne sviđa. Znam i zašto. Ne volim reč „treba“. Zašto treba imati svoj cilj? Da bi se bolje živelo (ili preživelo).
Sve su to praktični razlozi, koji isključuju filozofsko (ili bilo kakvo drugo do praktičnog) razmatranje uspešnosti nečijeg života. A ovo je, ujedno, vrlo jednostavan i jasan odgovor na pitanje:
Zvjar:
Ako bas stojis iz toga onda zasto ides u skolu, zasto se lepo oblacis, zasto jedes, zasto uopste zivis KADA CE DA TE POJEDU CRVI
A crvi su neminovnost, koja nas sve čeka, i bežati od njih predstavlja gubljenje ovo malo vremena što imamo...

Zvjari, reci – kako to nije tragično umreti? Ima li na svetu išta tragičnije od smrti? Ima li za tebe išta tragičnije od sopstvenog nepostojanja?

Antune, tvoj mozak funkcioniše na specifičan, reverzan način...
Ako si već permutovao cifre svojih godina, mora biti da si obrnuo i ovaj pojam o težini, što će reći da si mnogo mršav :mrgreen:
Što, takođe, znači da se oblik mojih strija preslikava na tebe, takođe obrnuto. Moje su vertikalne, tvoje horizontalne... I verovatno ih imaš preko celih leđa.
I sad si hepi, jer sutra ne radiš... Ili radiš drugu. Napiši, ondaK, nešto zanimljivo, da se malo smejem...
 
Za Lexu.

Kad se nekada u životu , u sekundi desi , da poželiš nešto , onda tog trenutka imaš neki cilj.
Da ostvariš želju. To je početak.
Ako je odmah ostvariš , možeš odmah da se vratiš da postaneš kamen.
A obično ne možeš odmah da je ostvariš, i jave se prepreke. Postaješ uvučena u igru.
Zbog jedne želje počinješ da želiš drugu . Prva se polako zaboravlja , a u vezi druge se javljaju strahovi , ako ništa drugo ono zbog mogućnosti pojavljivanja treće i četvrte prepreke.

Ovo je bila istorija nastanka prve želje kod pradeteta. Put koji vas često odvuče od stvarnih želja i potreba do nekih deformisanih želja , odnosa i strahova se primeti tek posle LUTANJA. Ne lutajte previše od vaše prizemnosti , tako će te biti duhovniji.
Samo tako ste u skladu sa vašim prirodnim i nećete biti izopačeni (oscilacije oko ofseta).
 
Nemam ja ništa protiv ostvarivanja ciljeva... Samo u tome ne vidim svrhu života.
Problem koji vam nudim je sledeći: Mislim da je nešto postigao u životu onaj koji je ispunio svoju svrhu. A kako ljudi ne znaju koja je svrha života, niko ne može umreti zadovoljan.
Sve ovo što mi radimo nije ništa drugo nego uteha. Zadovoljavanje manjim...
I naši životi su svi, manje-više, slični.

“Ne lutajte previše od vaše prizemnosti , tako će te biti duhovniji.”

Tako ćemo biti srećniji... I to je lepo. Ali i to je zadovoljavanje manjim.
Do ne tako davno sam želela da u život, svoj i drugih, unesem što više „prizemnih“ želja, sitnih, koje ispunjavaju, da naučim da uživam u njima i da se radujem svim glupostima... Ako već ne znam zašto živim život, da ga bar proživim lepo. Neki moto, šta li...
Pored činjenice da je to mnogo teško izvesti i da, uglavnom, ne zavisi od mene, shvatila sam da je i to svojevrsno traćenje vremena. Nemiri su deo nas, možda je nužno da ih prihvatimo i da im robujemo...
Mada, sad sam odlutala... Nastavite vi o temi...
Koga eventualno interesuje šta pričam, neka pogleda prvi pasus teme (prvog posta) ==>
http://forum.krstarica.com/threads/68555&highlight=Zaustavite+trenutak;
 
jao Lexo, hoces li prestati sa tezom da su nam svima zivoti slicni?
nije mi jasno zasto se toliko trudis da sve ljude izravnas lenjirom...
po tebi, sam zivot je tracenje vremena...jer si pobogu smrtna...pa bas smrt daje smisao zivotu (Mesa Selimovic, mogla bi da procitas Tvrdjavu, recimo) jer da nisi smrtna, ovakav zivot ne bi imao nikakvog smisla...
jer nije poenta biti besmrtan nego koliko god da zivis, da taj zivot ima smisao....tebi licno...ni tvojoj mami ni drugarima ni profesorima na fakultetu...(u vezi ovoga predlazem Heseovog Demijana)...

sta mislis da bi se u tvom zivotu promenilo ako bi bila besmrtna? sa tvojim fatalistickim i pesimistickim stavovima, takav (besmrtni) zivot bi tek bio agonija...

i btw, mislim da maskiras sopstvenu preambicioznost...svaka ambicija zahteva jako puno truda...problem je kad imas ambicije a negde krene da skripi..lenjost, nesigurnost, velika razlika izmedju zelja i mogucnosti....to zakljucujem na osnovu tvog kriterijuma sta je malo a sta veliko u zivotu i da sve sto radimo predstavlja neku utehu...
utehu zbog cega? jer ne mozes da progutas koliko bi da zagrizes?

i pricaj u svoje ime...smogni snage pa reci Ja ne znam koja je svrha mog zivota umesto sto odokativno postavljas teorije sta je u glavama svih ljudi...
 
lepo anakin, lepo:)

prihvatanje sopstvene smrtnosti i uopste cinjenice da sve u nasim zivotima ima rok trajanja, prvi je znak istinske zrelosti...bas sam sinoc pisala o tome, ali na temu ljubavi...kao, ako ne traje , cemu se muciti?
jedini smisao zivota i jedini smisao ljubavi je lepota bre...proziveti sto ispunjeniji zivot, radovati se, ne predavati se mazohistickim premisljanjima-ima li sve to smisla?oh, tako je lako pasti u beznadje, zima je, sve je mrtvo i cini se da je svaki napor zaludan...zapravo, sto sam starija, to sam ubedjenija da je koren svakog zla u lenosti...treba bre biti ostar prema sebi..nemilosrdan..nema predaje, nema lezanja...radi jbne sklekove ako nemas nista pametnije..ali, nerad ubija u coveku duh, cini od njega mrtvo puvalo...

ha, tako je lako drugome soliti pamet..zapravo, najlakse:wink:
 
teza da je sve besmisleno je opravdana u nekakvom kosmicnom smislu...mi smo tacke na jednoj mutnoj tacki medju beskonacnim brojem mutnih tacaka (a neke su cak i lepse :) )..
ali onda se zapitam iz koje vizure je onda ovaj stav? ti si mozda bedna tacka za nekog ko te posmatra sa Plutona ali hej, jel zivis na Plutonu ili imas nekog tamo pa te jako boli sta mu ti dodjes u tom smislu? :)
ta vizura mi nije najjasnija...zapravo, jeste mi jasna...za neke ljude koje osecaj o sopstvenoj vaznosti sputava toliko da ne mogu da mrdnu, ova teza je super kao neka vrsta razbudjivanja...kad ti zivot izgleda smrtno ozbiljan i kad toliko vaznosti pridajes ostvarivanju ciljeva da se prosto sledis u mestu...
ali poenta je u tome da se mrdnes, da zivis...a ne da gradis teorije koje ce da opravdaju to sto nisi u stanju da zivis..

BTW, Lexa rece da smo zivi tek kad umremo...ne, Lexo, tad smo mrtvi...eto tad neces moci da se mrdas, zivis, ostvarujes ambicije...jesce te crvi i bices im rucak dok te ne oglodju...a onda ce da ti se raspadaju kosti dok se ne pretvoris u prah...i to je to...vidis onda koliko ces imati vremena da trunes - celu jednu vecnost...i bas sto je to nepobitna cinjenica i to je ono sto ce da se desi svakom od nas, treba li da pocnes da trunes cim napunis 20?
ovo sto ti je sad i ovde ti je sve...
 
Zvjar:
E onaj deo sa karijerom i tim da te je briga za nju me je naterao da se zapitam kako ces dostici "slobodu" koja ti otvara vrata ka "putovanjima" a za njih ti je potrebna pozamasna suma "novca".
Oh, nisam besposlena i izdržavano lice, koje pritom pljuje po karijeri, nisam ni hipik... Nismo se razumeli. Radim vrlo naporno i zahvaljujući poslu putujem svuda po kugli zemaljskoj. I radim za novac, naravno! Ali sama karijera u smislu nekog napredovanja u firmi, tapšanja po ramenima i penjanja tim stepenicama me ne zanima... ne ložim se na te stvari, prosto rečeno.
Tip sam koji osvoji jedan posao (ako mi je zanimljiv), prouči sve što tu ima da se zna, a onda ode dalje, da radi ono što ne ume. Od nule. No, ovo nije tema o meni - pišem ovaj post da shvatiš iz koje pozicije pričam.
 
Lexa:
Kako, uopšte, možemo oceniti život? Odrediti... Hm... Kao, ovaj je bio uspešan, onaj nije, ovaj je bio dobar u školi, a onaj je našao lepu ženu, onaj treći nije ništa od toga, ali je bio duša od čoveka :rolleyes:
....
Šta onda reći na temu? Zašto ljudi imaju potrebu da stalno nešto upoređuju? A imaju tu potrebu, imam je ja, imate je i vi, tako je nastala i konkurencija... Mislim da je nemoguće oceniti nečiji život. A, baš, ako je moguće – onda je besmisleno. Kako oceniti život bića koje je umrlo nekoliko sati po rođenju? :(
Hej, ja sam skroz drugačije razumela temu od tebe. :shock: Na pamet mi nije palo da pričamo o OCENJIVANJU TUĐEG ŽIVOTA, i tu sam apsolutno saglasna sa tobom. Mislim, ko je bilo ko od nas da ocenjuje (na stranu pitanje - zašto bi, dođavola, to i radio!?!) tuđi život.
Brr, užasno.
Niti imamo prava, niti mogućnosti da to činimo.
Mislim da je ODREĐENJE NEČIJEG ŽIVOTA nešto sasvim drugo, i tu (ne)ostvarene ambicije mogu imati dorinos.
Uzeću banalan primer iz svoje okoline. Žena studirala andragogiju, i na 2-3 ispita pred kraj se udala, a fakultet nije završila. Ceo život je opsednuta tim jbnim fakultetom. Mislim, činjenicom da ga nije završila.
Ženu je ta njena neispunjena ambicija ODREDILA kao osobu, a posredno je tako odredila i čitav njen potonji život... i, što je još gore, to je prenela na svoju kćerku.
Nebitan je faks, nebitan je događaj, ali posledice su bitne. I određenje postoji.
 
to sam i ja napisala...
nego kompleksi: pa vidis, za to su ustvari zasluzni prijatelji oko tebe koji te bodre itd. naravno kompleksi mogu biti i pozitivni i negativni. negativni bi bili oni koji ti idu na zivce i teraju te da pobegnes od svojih zelja.... a pozitivni oni koji te uvek vracaju na to (zelje, ostvarenja...zelja za ostvarenjima)...ne mogu bas da se pravilno izjasnim - ali mislim da me razumes samo sa ovim malim objasnjenjem.

mozda to i nisu kompleksi...ispravite me - sad se dvoumim oko toga sta je to...

znate sta je po meni veoma glupo...doduse vise kao baksuz... Kad na primer, neko se trudi ceo zivot, juri za svojim ostvarenjima, i nikako da uspe i to svi onda vide (mislim - u njegovom zivotu) i stalno ga nesto sputava, ili tako nesto...i onda covek umre. I posle par godina on se proslavi a jadnik to nije doziveo...proslave se sva njegova dela, uticaji itd... a on da to ni ne sazna...naravno ova prica moze biti i u zenskom rodu..
uzmite Van Goga na primer...prodao je samo jednu sliku!!! a danas je on slavan! a onda se smatrao bezvrednim...
I ima jos mnogo primera...meni je to jednostavno.... pa bas, Baksuz!
vama?
 
Za jeele

Jos bolji primez kako ti kazes "BAKSUZA"

Sta je Vuk Stefanovic Karadzic uradio za srpski narod(nas)i za njihovu pismenost ni jezik......

MNOGO....

On je umro 1864. a mi smo njegovu reformu i sav njegov celokupni zivotni rad priznali tek 4 godine posle nejove smrti.....

Alo cetiri godine + sve vreme njegovog aktivnog rada sto najmanje iznosi jos 20 godina......

Ooooo da to je baksuz.....

Zvjar
 
E ljudi...

Ajd da se glasa.....

Nesto sam razmisljao.....(paz majku mu)

Svako ko udje na Forum Filozofija prvo sto mu privuce paznju jeste prva poruka jerbo je LEPLJIVA jel da.....jeste.....

.....pa onda sledece sto mu zapadne za oko jesu male zute zvezdice koje sjaje.....

A posto ja mislim da je u nasem interesu popularizacija ovog Foruma i sobe onda mislim da je krajnje vreme da se bacite na glasanje.....

.......e da jos jedna jako bitna stvar koja podsvesno privlaci paznju jeste dugacak i komplikovan naslov.....

..... koliko je vidim da ovaj je pozamasan i nekome nije svejedno kada u istoj recenici vidi rec"stepen" i rec "zivotne ambicije"....

Zvjar
 
Uffffffff;
Kalimero: Istina, imam običaj da temu koja je obrazložena jednom rečenicom, i to naslovom, protumačim pogrešno. I u tome je, izgleda, najveći problem. Ovo je filozofija, i temu sam shvatila krajnje filozofski: čovek umre, i onda mi ostali razmišljamo o tome kakav je njegov život bio :roll:
Ovo mu dođe i jasan putokaz: „Zašto treba imati svoj cilj? Da bi se bolje živelo (ili preživelo).
Sve su to praktični razlozi, koji isključuju filozofsko (ili bilo kakvo drugo do praktičnog) razmatranje uspešnosti nečijeg života.”(#28)
A ja stvarno nisam imala pojma da je o tim praktičnim razlozima ovde i reč. Ili, kako sam razumela Kalimero, „Kako ostvarenost ili neostvarenost životnih ambicija utiče na čovekovu ličnost i, samim tim, njegov dalji život.“
Još jedan razlog za moje pogrešno tumačenje je Antunov post, a Antun je, rekla bih, shvatio temu isto kao ja.
Sledeći put, Zvjari, objasni malo... Ja temu obrazložim previše pa je niko ne čita... Ili ispadne još nejasnije... Nijedna krajnost ne valja.
Hm, druga stvar za Zvjar (wow, rima :mrgreen: ): mislim da je ružno što mi ne odgovaraš svojim rečima, nego me u dva navrata upućuješ na tuđe postove. Pa valjda nisam retardirana da ih i sama ne vidim.
Ustvari, kad malo pogledam, svi tvoji odgovori su odobravanje ili negodovanje, što smatram prepotentnim. Pridruži nam se, malo...
Nijedan od tih postova ne odgovara na postavljeno ti pitanje, pa bih ga postavila još jednom. Kako to nije tragično umreti?
Zvjar:
Ionako nije tragicno umreti
Mislim, ova rečenica može da ima neku poruku, a može da bude i proseravanje. Šta je?
 
Anakin;
Teza da su nam životi svima manje-više slični i jeste sa „kosmičkog pogleda“, koji si pomenula. A njemu, očigledno, nije mesto u ovoj temi. Antun je pričao o generalnoj sličnosti naših ambicija, sve se, u praksi, svode na isto.
Ne znam odakle ti ovo za besmrtnost... Kad sam ja rekla da bih ili ne bih volela da sam besmrtna? To je nešto zanimljivo za razmišljanje i to je sve... Ako me smrt užasava, zašto odmah izvlačiš zaključak da bih volela da večno živim i da nisam svesna onoga što si napisala...
Ovo o preambicioznosti... Nisi me dobro razumela, a za to je krivo moje pogrešno tumačenje teme.
I, najzad, jedino :shock: što mi je stalo na nerv:
anakin:
i pricaj u svoje ime...
Ja uvek govorim u svoje ime, kad nema navodnika (citata). Ako ti smatraš preteranim, prepotentnim, nepotrebnim, generalizacije i razvijanje teorija u glavi svakog pojedinca (i tu privilegiju dozvoljavaš samo filozofima, sociolozima i psiholozima) onda si sama sebe sputala. Od generalizacija i razmišljanja nastaju stavovi. Imaju ih i debili.
SINDI, da li ja to nekome solim pamet? I ako je odgovor pozitivan, molim te – obrazloži, citiraj gde, zašto, nemoj pisati bez osnova. Mrzim soljenje pameti.
Na tvoj post odgovor je takođe moje nerazumevanje teme.
 
A za sve koji su i koji će moje prethodne reči nazvati pesimizmom:
Život je sranje i ništa nam se u njemu dobro ne dešava. Zato treba leći u blato i crći. Ne vredi analizirati nečiji život, ionako je svaki uzaludan. Na kraju nas ne čeka ništa drugo do upoznavanje sa sopstvenom konačnošću, a posle toga ide nepostojanje. Najzad, najbolje bi bilo da, pre nego što poubijamo sami sebe, pobijemo i što više drugih ljudi, učinićemo im veliku uslugu, ionako život nema smisla. A pošto nikada nećemo saznati koja je svrha našeg života, bolje bi bilo ni decu da ne rađamo, da ne bi i oni patili kao mi.

Ovo je p e s i m i z a m.
Nazirete li razliku?

Opet: optimisti realizam često tumače kao pesimizam... Optimista ima mnogo više, ili se tako meni čini. Realizam ruši iluzije i zato im smeta... Iz ugla nekoga ko nije optimista, svakako su to iluzije, ili šarena laža kojom se zavaravamo, da bismo bili veseliji na momenat...
anakin:
Lexa rece da smo zivi tek kad umremo...ne, Lexo, tad smo mrtvi...eto tad neces moci da se mrdas, zivis, ostvarujes ambicije...jesce te crvi i bices im rucak dok te ne oglodju...a onda ce da ti se raspadaju kosti dok se ne pretvoris u prah...i to je to...vidis onda koliko ces imati vremena da trunes - celu jednu vecnost...
Ovo je, takođe, realizam. Probaj da moje ovakve rečenice protumačiš kao svoje, a ne kao izliv pesimizma.
Inače, ovim nadasve tačnim pasusom si potpuno degenerisala moju, „poetski motivisanu“ izjavu: „Mislim da smo stvoreni da živimo prilično jadnim životom, ne zbog rada i muke, ne ni zbog bola, prosto – sve u životu se završava, teži samouništenju, sam život je ništa drugo do – umiranje... Možda smo zaista živi baš kada umremo.” Sa akcentom na možda.

A tema, ovakva kakva je, zahteva drugačije postavljanje, individualna je i dosta kompleksna. Ispada da čovek nikada ne odrasta, nikada se ne oformi do kraja. Svako nas iskustvo promeni. Jednom sam pisala da (generalno) od lošeg iskustva nastaju u ljudima i loše osobine, lošim osobinama donosimo odluke loše i po sebe i po druge. Zašto imam utisak da je ovakva tema već negde bila? :?
Kalimero je baš lepo objasnila... Samo, posle ovih napada i prepirki, izgubila sam motivaciju da još k.njam... Ebi ga...
 
sto se tice pesimizma i realizma, ja ti nisam bezveze napisala gornji pasus o crvima - kad umres...ti pricas o degenerisanju tokom zivota...
vidis li razliku izmedju ta dva?
ja mislim da ne vidis jer kako sama kazes "zivot je nista drugo do - umiranje"...
tu je osnovna razlika izmedju neceg sto je realno (kad umres - pojesce te crvi) i pesimizma (stvoreni smo da zivimo prilicno jadnim zivotom - sve se u zivotu zavrsava, tezi samounistenju...)..

sto se tice toga da su nam zivoti slicni sa kosmikog stanovistva, nisu isti cak ni sa kosmickog stanovista...
jer, da li ce biti isti zivot nekog ko se trudi da stvara i nekog ko se trudi da razara? pa cak i u tako kratkom periodu izmedju rodjenja i crva, razlika koju mogu da naprave ova dva tipa je ogromna...ne samo za njih vec i za drustvo u globalu...
da li pokusavas da kazes da zaista nema razlike kako zivis? zapravo rekla si to...a agrument ti je smrt...
mislim da ako nastavis da meditiras na temu na ovaj nacin, doci ces do zakljucka da ljudi vise ne treba ni da se radjaju...
 
sjenka:
GURBET IMA ODLICAN STIL, ALI NE RAZUMIJE GA SVAKO, I KREATIVAN JE I IMA IZUZETAN FOND RIJECI, TREBA PREPOZNATI BOJE I TONOVE, NISU SVI OTUZNI I STEREOTIPNI
fala ti sjenka.nemo da vičeš probi mi uši
ma imam ja fond na reči neg neću se puvam
paz sad
pribadača,zabadača,čioda,pušpin,špenadla,glavičasta igla,igla s glavicom,ziherica,špinula,bašlija,ukrasna igla,rajsnedla
eto viš da znam.taki isti je i ovaj pametan
ja sve napisah mimo teme al šaću kad numem d odgovorim na tako kilavo postavljeno pitanje.nit znam ko ocenjiva nit dal se ocenjiva život ko pojava il nekaki njegov aspekat.nit dal je to određivanje isto štoj i ocenjivanje jel sm mislijo da određivati znači nešta ko usmeravati a ondak pitanje ima sasvim drugi smiso
 

Back
Top