Postovanje, znajući ljudsku prirodu vlastele, slažem se sa vašim razmišljanjem. Da mozda nemate neki konkretan link koji podupire ovo vase stanovište? Hvala
Postovanje.
Vidimo da se krenuli na zapadnu evropu i zaustavljeni kod Beca.
Celo vreme se spremali za to.
Nekih osamsto godina poslije prve arapske prijetnje Evropi, islam je, sada u rukama Turaka, djelovao kao još veća prijetnja. Pošto su pokorili Balkan,
oni su, izgledalo je, bili odlučni da Zapadnu Evropu gurnu u ponor.
Od 15. do 17. stoljeća osmanske snage su evropskim kršćanima izgledale nepobjedive. Ipak, osmanski pomorski poraz kod Lepanta 1571. god. bio je prekretnica, pozdravljena kao pobjeda kršćanske Evrope nad islamiziranim Turcima. Uz to, uspješna odbrana Beča 1683. god. potvrdila je slabljenje osmanske prijetnje i premještanje moći na revitaliziranu i samopouzdanu Evropu.
“Bič kršćanstva” uskoro će postati “bolesnik Evrope”.[9]
kršćanska Evropa bila stoljećima u defanzivi u odnosu na muslimanske armije, tako da je povremeno izgledalo kao da se bori za samu egzistenciju.”
Piše: John L. Esposito (Islamska prijetnja, mit ili stvarnost)
https://www.dialogos.ba/osmansko-carstvo-bic-evrope-2/
(PDF) Islamska-prijetnja-mit-ili-stvarnost | eric cartman
https://www.academia.edu/7167619/Islamska_prijetnja_mit_ili_stvarnost
Pošto su pokorili Balkan, oni su, izgledalo je, bili odlučni da Zapadnu Evropu gurnu u ponor. Od 15. do 17. stoljeća osmanske snage su evropskim
Svaka vjera vidi drugu kao militantnu, prilično barbarsku i fanatičnu u svojoj religioznoj revnosti, odlučnu da podjarmi, prevjeri ili iskorijeni drugu i, otuda, kao prijetnju i ometanje ispunjenja Božije volje. Njihovo sporenje se nastavilo u toku osmanskog razdoblja, kroz naredni Val i evropskog kolonijalizma i, najzad, suparništvo velikih sila u 20. stoljeću.
Osmansko carstvo: bič Evrope
Samo što su krstaški ratovi prošli, Evropa se ponovo suočila sa snagom i moći muslimanske prijetnje, oličene u Osmanskom carstvu. To je bio jedan od tri velika imperijalna srednjovjekovna muslimanska sultanata: pored Osmanskog, postojali su Safevijski sultanat u Iranu i Mogulski sultanat u Indiji. Kao što je K. E. Bosfort (C. E. Bosworth) primijetio, više nego žitelji bilo kojeg carstva iz ranog perioda arapskih osvajanja i ekspanzije, “osmanski Turci su uplašili kršćansku Evropu, tako da ih je elizabetanski historičar Ričard Knolis (Richard Knollys) opisao kao nosioce današnjeg svjetskog terora”.[22] Pošto su 1453. god. zauzeli Konstantinopolj, osmanski
Turci su nastavil da izgrađuju veliku, izuzetno dobro organiziranu, hijerarhiziranu i efikasnu državu. Prijestolnica Carevine, Istanbul, s populacijom od sedamsto hiljada duša – dvostruko većom od populacije njegovih evropskih pandana – postao je međunarodni centar moći i kulture.[23] Osmanski Turci su postali veliki ratnici islama i stvorili svjetsko carstvo koje je prisajedinilo glavne muslimanske centre kao što su Kairo, Bagdad, Damask, Mekka i Medina. Oni su skoro dva stoljeća ugrožavali Evropu.
Balkanski seljaci su u vrijeme Mehmeda Osvajača govorili: ‘Bolje turski turban nego papska kruna’.”[24] Međutim, ako su mnogi na Balkanu u osmanskim Turcima vidjeli oslobodioce, izgleda da je centralni dio Evrope bio traumatiziran.
https://wikisi.wordpress.com/2015/11/13/korijeni-sukoba-4-dio/