Da li se dobrim ljudima desavaju dobre stvari?

Не. Толико људи знам који би ти душу дали, а најебали су као нико у животу. И опет би помогли. Док знам и шљамове којима иде никад боље. О женама равама да не говорим, такве на крају увек себи обезбеде будућност на неку фору. Док знам и цуре које су душу испустиле и напатиле се, јер нису хтеле да иду линијом мањег отпора. Тако да генерално што си већа џукела данас боље ћеш проћи.
 
Не. Толико људи знам који би ти душу дали, а најебали су као нико у животу. И опет би помогли. Док знам и шљамове којима иде никад боље. О женама равама да не говорим, такве на крају увек себи обезбеде будућност на неку фору. Док знам и цуре које су душу испустиле и напатиле се, јер нису хтеле да иду линијом мањег отпора. Тако да генерално што си већа џукела данас боље ћеш проћи.
A to je samo danas? Ranije nije bilo tako?
Malo sutra.
Ali to nema veze sa srecom... to ima veze sa materijalnim i prakticnim dobitkom.
Ne bih ja bila dzukela niti bih se menjala sa njima ni za kakve pare.
A nije da sam bas neka cvecka bez mane.
 
A to je samo danas? Ranije nije bilo tako?
Malo sutra.
Ali to nema veze sa srecom... to ima veze sa materijalnim i prakticnim dobitkom.
Ne bih ja bila dzukela niti bih se menjala sa njima ni za kakve pare.
A nije da sam bas neka cvecka bez mane.
Било је и раније, одувек. Али у овој мери, никада. Релативно сам млад, али капирам да је данас горе него икада. Модерно време диктира тотално изопачен систем вредности, и људи су спремни на све не би ли се докопали материјалног. Срећа је релативна ствар, зависи како је ко доживљава и прецепцира.
 
Било је и раније, одувек. Али у овој мери, никада. Релативно сам млад, али капирам да је данас горе него икада. Модерно време диктира тотално изопачен систем вредности, и људи су спремни на све не би ли се докопали материјалног. Срећа је релативна ствар, зависи како је ко доживљава и прецепцира.
Pa pricamo o sreci a ne o materijalnom... to dobro koje se vraca nisu samo pare.
A sistem vrednosti nije ni bolji ni gori, samo drugaciji jer je drugaciji nacin zivota.
Ali uvek se grabilo, otimalo, varalo i ubijalo i za mnogo manje nego sad.
Ali se znalo samo za one u svom selu.
 
Pa pricamo o sreci a ne o materijalnom... to dobro koje se vraca nisu samo pare.
A sistem vrednosti nije ni bolji ni gori, samo drugaciji jer je drugaciji nacin zivota.
Ali uvek se grabilo, otimalo, varalo i ubijalo i za mnogo manje nego sad.
Ali se znalo samo za one u svom selu.
Упорно потенцираш срећу, а тема је да ли се добрим људима дешавају добре ствари..
 
..."casa zuci iste casu meda" ...
nismo ni svesni koliko mozemo da podnesemo zala. Ziveti se mora :(
Tako je. Ali ne smemo da dozvolimo da zlo nadjaca... posebno ono koje je bilo i proslo... a mi ga ne pustamo. Gorcina pojede sve dobro u zivotu.
Dodajmo na to zavist i poredjenje sa drugima, a vidimo samo svoje zlo a njihovo dobro... a ne oba na obe strane i eto recepta za nesrecan zivot
 
Упорно потенцираш срећу, а тема је да ли се добрим људима дешавају добре ствари..
Pa zavisi sta vidis kao dobru stvar. Pisala sam ja i o tome.. na pocetku. Da je istina da se dobro dobrim vraca, ali ne onako kako vecina ljudi to zamislja. A dobro donosi sreću... licnu srecu, ne dobitak na lotou. Iako ne bi skodio
 
Pa zavisi sta vidis kao dobru stvar. Pisala sam ja i o tome.. na pocetku. Da je istina da se dobro dobrim vraca, ali ne onako kako vecina ljudi to zamislja. A dobro donosi sreću... licnu srecu, ne dobitak na lotou. Iako ne bi skodio
Ја сам мишљења да се добро добрима не враћа. Добро не доноси увек срећу, дао сам бившој жени све, материјално је обезбедио, дао јој лову, све. Никада пребацио, никада споменуо, она и даље тражи. Да ли ми се добро вратило? Неко ко има имало људског у себи би рекао ок добио сам шта сам хтео, ајмо даље. Не, као пирана кидише и даље. И могли би да расправљамо до сутра да ли добро дело чини срећним човека који га учини, џабе ти учиниш добро дело кад са друге стране је шљам.
 
Ја сам мишљења да се добро добрима не враћа. Добро не доноси увек срећу, дао сам бившој жени све, материјално је обезбедио, дао јој лову, све. Никада пребацио, никада споменуо, она и даље тражи. Да ли ми се добро вратило? Неко ко има имало људског у себи би рекао ок добио сам шта сам хтео, ајмо даље. Не, као пирана кидише и даље. И могли би да расправљамо до сутра да ли добро дело чини срећним човека који га учини, џабе ти учиниш добро дело кад са друге стране је шљам.
Pa u tome i jeste stvar. Ocekujes da se vrati tamo gde si dao... istom merom. Nije dobrota i davanje stvar trgovackog pazara.
Karma radi drugacije i trazi strpljenje. Negde si dao, sa druge strane ce doci.
Kad god te zalomi nesto neocekivano dobro, imas srece u necemu... to ti se se vraca nesto dobro sto si ucinio. Samo treba da prepoznas...
Prati to... kad zadjes u neke godine, shvatices o cemu pricam.
 
Pa u tome i jeste stvar. Ocekujes da se vrati tamo gde si dao... istom merom. Nije dobrota i davanje stvar trgovackog pazara.
Karma radi drugacije i trazi strpljenje. Negde si dao, sa druge strane ce doci.
Kad god te zalomi nesto neocekivano dobro, imas srece u necemu... to ti se se vraca nesto dobro sto si ucinio. Samo treba da prepoznas...
Prati to... kad zadjes u neke godine, shvatices o cemu pricam.
Ма искрено нити тражим, нити мислим да ли ће ми се вратити на "трећој" страни. За себе сматрам да сам добар човек, покажем себи драге људе, окружио сам се себи истим људима (бар мислим сада тако) , али да поштен и коректан човек најебе, најебе сигурно. То мислим. Зато сам одјебао од себе све за које мислим да су кварни, а са друге стране и ја сам се прошљамчио, не свесно, јбг живот те натера.
 
Pa u tome i jeste stvar. Ocekujes da se vrati tamo gde si dao... istom merom. Nije dobrota i davanje stvar trgovackog pazara.
Karma radi drugacije i trazi strpljenje. Negde si dao, sa druge strane ce doci.
Kad god te zalomi nesto neocekivano dobro, imas srece u necemu... to ti se se vraca nesto dobro sto si ucinio. Samo treba da prepoznas...
Prati to... kad zadjes u neke godine, shvatices o cemu pricam.
Ovo bi bilo lijepo da je tacno.Ali nije.Primjera ima mnogo.
 
Ili je to samo prica a ne i pravilo ?

" ocekivati od sveta da te tretira fer zato sto si dobra osoba je kao ocekivati da te ne napadne bik jer si vegeterijanac"
ovo sam procitala na netu ali dosta govori na ovu temu

https%3A%2F%2Fcdn.cnn.com%2Fcnnnext%2Fdam%2Fassets%2F181130162353-20181130-wisdomproject-good-people.jpg
bolje ovako:

Zašto Bog dozvoljava da se loše stvari dešavaju dobrim ljudima?



Zašto se loše stvari dešavaju dobrim ljudima? Biblijski odvor je da nema „dobrih“ ljudi. U Bibliji je sasvim jasno da smo svi ukaljani i zaraženi grijehom (Knjiga propovjednikova 7:20; Rimljanima 6:23; 1. Jovanova 1:8). Rimljanima 3:10-18 ne može biti jasnija po pitanju nepostojanja „dobrih“ ljudi: „Kao što je napisano: Nema nijednog pravednog, nema onoga koji razumije, nema onoga koji traži Boga.

Svi zastraniše i zajedno nevaljali postaše: nema ga koji čini dobro, nema baš nijednoga. Njihovo je grlo grob otvoren, jezicima svojim varahu, otrov je aspidin pod usnama njihovim. Usta su im puna kletve i gorčine. Noge su im brze da prolijevaju krv. Pustoš i bijeda je na putevima njihovim; I puta mirnog ne poznaše. Nema straha Božijega pred očima njihovim.” Svako ljudsko biće zaslužuje da ga bace u pakao upravo u ovom trenutku. Svaki sekund koji smo živi je samo zahvaljujući blagodati i milosti Božijoj. Čak i najgora bijeda koja može da nas zadesi na ovoj planeti je milostiva u poređenju sa onim što mi zaslužujemo -- vječni pakao u ognjenom jezeru.

Biblija - Isus Hristos
 
bolje ovako:

Zašto Bog dozvoljava da se loše stvari dešavaju dobrim ljudima?



Zašto se loše stvari dešavaju dobrim ljudima? Biblijski odvor je da nema „dobrih“ ljudi. U Bibliji je sasvim jasno da smo svi ukaljani i zaraženi grijehom (Knjiga propovjednikova 7:20; Rimljanima 6:23; 1. Jovanova 1:8). Rimljanima 3:10-18 ne može biti jasnija po pitanju nepostojanja „dobrih“ ljudi: „Kao što je napisano: Nema nijednog pravednog, nema onoga koji razumije, nema onoga koji traži Boga.

Svi zastraniše i zajedno nevaljali postaše: nema ga koji čini dobro, nema baš nijednoga. Njihovo je grlo grob otvoren, jezicima svojim varahu, otrov je aspidin pod usnama njihovim. Usta su im puna kletve i gorčine. Noge su im brze da prolijevaju krv. Pustoš i bijeda je na putevima njihovim; I puta mirnog ne poznaše. Nema straha Božijega pred očima njihovim.” Svako ljudsko biće zaslužuje da ga bace u pakao upravo u ovom trenutku. Svaki sekund koji smo živi je samo zahvaljujući blagodati i milosti Božijoj. Čak i najgora bijeda koja može da nas zadesi na ovoj planeti je milostiva u poređenju sa onim što mi zaslužujemo -- vječni pakao u ognjenom jezeru.

Biblija - Isus Hristos
Onda pitanje...zasto je Bog prema nekima vise milostiv,a prema nekima manje?
Sta onda raditi,kako se ponasati...ako smo krivi samim rodjenjem?
 
Onda pitanje...zasto je Bog prema nekima vise milostiv,a prema nekima manje?
Sta onda raditi,kako se ponasati...ako smo krivi samim rodjenjem?

Onda pitanje...zasto je Bog prema nekima vise milostiv,a prema nekima manje?
Sta onda raditi,kako se ponasati...ako smo krivi samim rodjenjem?
Ljudi vole da optužuju Boga. Ljudi će prvo da opuže sve oko sebe, a da i ne pomisle da su sami krivi za zlo. Mi ne volimo da krivicu prihvatamo na sebe. U našoj prirodi je, manje ili više, da se predstavljamo kao nepogrešivi, a da sve druge proglašavamo krivcima. Ljudi najčešće okrivljuju Boga za sve što ne valja. Čim su Adam i Eva prestupili Božju zapovest, optužili su Boga da je kriv za zlo koje su sami učinili. Eva je optužila zmiju, a Adam je optužio Evu, to jest Boga koji je stvorio zmiju i Evu. Umesto da se pokaju, nastavili su da propadaju u zlu. Isto tako i danas, kad god đavo ili ljudi naprave neko zlo, ljudi bez razmišljanja kažu: "Šta sam ja Bogu zgrešio? Zašto me Bog kažnjava?" Kad bi malo bolje razmislili, ljudi bi videli da krše sve Božje zapovesti. Čovek koji nikada nije zahvalio Bogu za zdravlje, čim se razboli pohuliće na Boga da je kriv za njegovu bolest.
 
Onda pitanje...zasto je Bog prema nekima vise milostiv,a prema nekima manje?
Sta onda raditi,kako se ponasati...ako smo krivi samim rodjenjem?
„Zašto Bog dozvoljava da se loše stvari događaju dobrim ljudima?" Oba pitanja odnose se na nešto što je, izgleda, zbunjujuća nepravda kojoj smo svedoci svaki dan. Psalam 73 je odgovor na ista pitanja koja su mučila psalmistu. Pošto se našao u velikoj nevolji i agoniji duše, on piše: „Ali noga moja umalo ne klonu, umalo se ne spotakoše koraci moji, jer zavideh bezumnima gledajući sreću bezdušnika″(Psalam 73:2-3).

Pisac ovog psalma bio je čovek po imenu Asaf, vođa jedne od mnogih službi horskog slavljenja u hramovima. Očigledno, on nije bio bogat čovek, već je, umesto toga, posvetio svoj život služeći Bogu (vidi 1. Dnevnika 25). Ali, kao i mi, iskusio je neke poteškoće i postavljao pitanja u vezi sa nepravdom. Gledao je zle ljude oko njega kako žive po svojim pravilima, uživajući u bogatstvu i zadovoljstvima sveta i gomilajući bogatstvo. On se žali: „Jer ih ništa do smrti ne muči, i telo njihovo zdravo je i goino; ne muče se kao drugi ljudi i ne trpe kao drugi ljudi″ (Psalam 73:4-5).

Asaf je posmatrao te ljude koji nisu imali probleme. Mogli su da plate svoje račune. Imali su da jedu u izobilju i puno luksuza. Ali, siromašni Asaf je bio zarobljen u svom poslu upravljanja horom i pokušavao je da pobožno živi. A da stvari budu još gore, njegov izbor da služi Bogu izgleda da mu nije pomogao. Počeo je da zavidi tim ljudima, čak i da ispituje Boga zašto je dozvoliio da se takva stvar desi.

Koliko često se osećamo kao Asaf? Posvećujemo svoje živote službi Bogu. Onda, gledamo kako zli, bezbožni ljudi oko nas stiču nove stvari, luksuzne domove, unapređenja, lepu odeću, dok se mi finansijski mučimo. Odgovor leži u ostatku psalma. Asaf je zavideo zlim ljudima dok nije uvideo jednu jako bitnu stvar. Kada je ušao u Božije svetilište,u potpunosti je razumeo njihovu krajnju sudbinu: „Kad stadoh razmišljati da bih te razumeo, teško to beše u očima mojim; dok ne uđoh u svetilište Božije, i kraj njihov ne posmatrah. Ta na klizavo si ih mesto postavio i u propast ih ti bacaš! Gle, kako za čas propadaiu, ginu i nestaju od nenadane strahote. Kao san, kad se čovek probudi, tako ti, Gospode, kada se probudiš, u ništa obraćaš priliku njihovu" (Psalam 73:16-20). Oni koji imaju trenutna bogatstva na zemlji su, u stvarnosti, duhovni prosjaci, jer nemaju pravo bogatstvo – večni život.

Puno puta ne razumemo šta nam se dešava, niti razumemo kako proviđenje funkcioniše. Kada je Asaf ušao u Božije svetilište, počeo je da uviđa da nije bilo potrebe da zavidi uspehu zlobnih, jer njihov uspeh je iluziija. Počeo je da shvata da je stari lažov, Satana, koristio laži da bi ga odvratio od Božije stvarnosti. Po ulasku u svetilište, Asaf je shvatio da je uspeh prolazno ispunjenje, kao jedan prijatan san koji zadovoljava samo za kratko, ali kada se probudimo, shvatimo da nije stvaran. Asaf kori samog sebe zbog svoje gluposti. On priznaje da je bio „bez uma i bez razuma" što je zavideo zlobnima ili bio ljubomoran na one koji nestaju (Psalam 73:22). Zatim se okrenuo razmišljanjima o sopstvenoj sreći u Bogu, kada je shvatio koliko je više radosti, ispunjenja i pravog duhovnog uspeha imao u Stvoritelju.

Mi možda nemamo sve ono što želimo na zemlji, ali ćemo, jednog dana, napredovati za celu većnost kroz Isusa Hrista našeg Gospoda. Kadgod smo u iskušenju da krenemo drugim putem, treba da zapamtimo da je drugi put slepa ulica (Matej 7:13). Ali, uzak put pred nama kroz Isusa je jedini put koji vodi ka večnom životu. To treba da bude naša radosti i uteha. „ Koga imam ja na nebu osim tebe? A kad tebe imam, ja na zemlji ništa drugo ni ne želim. Ginu oni koji od tebe odstupaju i ti istrebljuješ svakog odmetnika. A meni je dobro biti blizu Boga. Na Gospoda oslanjam nadu svoju…"(Psalam 73:25, 27-28).

Ne treba da se brinemo kada vidimo da se dobre stvari dešavaju lošim ljudima. Treba da budemo usredsređeni na našeg Stvoritelja i ulazimo u Njegovo prisustvo svaki dan putem Njegove svete Reči. Tamo ćemo naći istinu, zadovoljstvo, duhovna bogatstva i večnu radost.



 
Ja sam tako razmisljala nekad.
Ali sam se razocarala duboko. :(
I onda sve vrijeme trazim objasnjenje...
A vidis, kod mene je bilo obrnuto, ovakvo razmisljanje je rezultat vremena, godina... teskih godina. Detinjstvo lose, otac alkoholicar, brak los, jedva sam se izvukla... nepravda posle svega toga... ali ja sam svoj mir skupo platila, i ne dam ga nizasta...
I zaista sam srecna, ne trazim odgovore, imam ih. I od kad sam tako krenula da razmisljam, zivot mi se promenio, ma ceo unuverzum se okrenuo. I stvarno mi je lepo. Toliko da ne smem ni da pricam. Sve je na kraju izaslo na dobro.
A sto ranije nije bilo, jbg to je zivot.
 
Ja sam tako razmisljala nekad.
Ali sam se razocarala duboko. :(
I onda sve vrijeme trazim objasnjenje...
I odlazeći Isus odande vide čoveka gde sedi na carini, po imenu Mateja, i reče mu: Hajde za mnom. I ustavši otide za njim. I kad jeđaše u kući, gle, mnogi carinici i grešnici dođoše i jeđahu s Isusom i s učenicima njegovim. I videvši to fariseji govorahu učenicima njegovim: Zašto s carinicima i grešnicima učitelj vaš jede i pije? A Isus čuvši to reče im: Ne trebaju zdravi lekara nego bolesni. Nego idite i naučite se šta znači: Milosti hoću, a ne priloga. Jer ja nisam došao da zovem pravednike no grešnike na pokajanje.— Jevanđelje po Mateju, glava 9:9-13
 
I dalje ne razumijem zasto dobar i pravedan covjek zasluzuje patnju...
Zato se mnogi pitaju: ako je to zaista tako zašto onda toliko patnji, stradanja i zla često pogadja nedužne, nemoćne ljude?

Ko je stvarno uzrok i izvor zla na ovom svetu?

Da li je moglo biti drgačije, bolje, lepše ako je On naš Tvorac?


Sva ova pitanja nikoga ne ostavljaju ravnodušnim jer ona duboko prodiru u naše biće. Ona često unose veliki nemir i konfuziju u temelje našeg verovanja.

U ovoj emisiji možete da vidite kako je izvorno zlo nastalo. Kako na njega gleda i kako ga predstavlja Biblija a kako neki paganski pokreti.

Ono što se zaključuje na kraju, daje odgovor ko i zašto pati, ko je odgovoran za sve to što ljudi proživljavaju. Dobri poznavaoci Biblije kažu da se trenutno odvija prava „bitka“ između Boga i sotone, gde će na kraju Bog sve ponovo stvoriti da bude lepo i bez patnje i bola, bez strahova i bolesti.

Na kraju ostaje pitanje: Da li želite Vi da budete u tom novom svetu?

Zato se mnogi pitaju: ako je to zaista tako zašto onda toliko patnji, stradanja i zla često pogadja nedužne, nemoćne ljude?

Ko je stvarno uzrok i izvor zla na ovom svetu?

Da li je moglo biti drgačije, bolje, lepše ako je On naš Tvorac?


Sva ova pitanja nikoga ne ostavljaju ravnodušnim jer ona duboko prodiru u naše biće. Ona često unose veliki nemir i konfuziju u temelje našeg verovanja.

U ovoj emisiji možete da vidite kako je izvorno zlo nastalo. Kako na njega gleda i kako ga predstavlja Biblija a kako neki paganski pokreti.

Ono što se zaključuje na kraju, daje odgovor ko i zašto pati, ko je odgovoran za sve to što ljudi proživljavaju. Dobri poznavaoci Biblije kažu da se trenutno odvija prava „bitka“ između Boga i sotone, gde će na kraju Bog sve ponovo stvoriti da bude lepo i bez patnje i bola, bez strahova i bolesti.

Na kraju ostaje pitanje: Da li želite Vi da budete u tom novom svetu?
I dalje ne razumijem zasto dobar i pravedan covjek zasluzuje patnju...
 
I dalje ne razumijem zasto dobar i pravedan covjek zasluzuje patnju...

Шта Библија каже​

Бог не кажњава људе патњом.
Многе ствари су често сплет несрећних околности – неко се просто нађе у погрешно време на погрешном месту.
„Трку не добијају они који су брзи, ни битку они који су моћни, ни хлеб они који су мудри, ни богатство они који су разборити, нити су у милости они који имају знање; јер време невоље и непредвиђени догађаји сналазе свакога од њих.“ (ПРОПОВЕДНИК 9:11)
Људи често пате јер су по природи грешни.
Премда се речи „грех“ и „грешност“ често користе да би се указало на неки лош поступак, у Библији се оне користе и да би се описало стање у ком се налазе сви несавршени људи, и добри и лоши.
„Грешан сам рођен, у греху ме је зачела мајка моја.“ (ПСАЛАМ 51:5)
Људи трпе разорне последице греха.
Грех није само створио јаз између људи и Створитеља већ је довео до несклада, како у самом човеку тако и у његовом односу према другим људима и природи. Зато сви толико патимо – и сваки човек појединачно и човечанство у целини.
„Кад желим да чиним добро, у мени је зло.“ (РИМЉАНИМА 7:21)
„Све стварство заједно уздише и [...] у боловима [је] све до сада.“ (РИМЉАНИМА 8:22)
 

Back
Top