Da li se američki sportisti dopinguju?

  • Začetnik teme Začetnik teme pop80
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Recimo ja se sećam kad sam se jednom da tako kažem takmičio sa Peđom Stojakovićem u šutiranju trojku, sećam se negde pre možda 10-12 godina (mislim da je on tad još uvek igrao u Dalasu ili se možda taze penzionisao, nisam siguran no nije ni mnogo bitno) tamo na Trgu je bila neka Reebok promocija čije je on bio zaštitno lice i sad tamo postavili neki teren, igrali smo neki basket 2 na 2 ili 3 na 3 ovo ono i posle kao ajd takmičenje u šutiranju trojki, isto kao na Ol Staru ono 5 pozicija po 5 lopti (nema šarene koja važi 2) ali samo nema sata već ono možeš da šutiraš tempom koji ti odgovara i ja se sećam baš sam se kao potrudio da ostavi utisak, lepo namestim ruku i ubacim ja mislim nekih 18 komada (s tim da su bar još jedno 2,3 onako se zavrtele i izašle iz cilindra) i ono kao ajd super, niko nije toliko ubacio, bilo još nekoliko likova šutirali posle mene ono možda 7,8 ubacili , znači niko ni blizu, jedan dečko mislim da je ubacio negde 12,13 možda , no nebitno, i na kraju dolazi Peđa , onako pridiže se kao ajd i on malo da se ispuca, a pritom onako bio u nekim farmerkama, nekim kao Air Max patikama i nekoj izgužvanoj majici na V izraz koja izgleda kao da je 10 dana spavao u njoj, pritom onako uze bez zagrevanja, bez skok šuta, bez ičega ja reko ma nema šanse da me stigne tako nezagrejan, polu-popsan, u farmerkama, još i oni neki likovi tamo kao eee brate imaš ga haha , kad ono on uzme i kad je krenuo da ih ređa (još kako ima onako malko čudan šut i ne baš najlepši za oko, kao onako više iza glave da ih baca) ono 24/25 , ja ono zinuo kao brateeee jel ovo moguće, tako u farmerkama, bez ikakvog zagrejavanja, bez skok-šuta, bez ičega onako sa zemlje ono pobacao ih je sve unutra kao u olimpijski bazen da ih je bacao, e sad mene nije šokiralo i impresioniralo to što ih je on ubacio 24 (jer zna i meni da se desi da kad uđem u ritam pa mi se lepo "raširi" obruč da ubacim ne znam 20-ak od 25 ili već koliko) nego ta neverovatna lakoća sa kojim je to uradio, onako čovek dođe iz čista mira i bez po muke i imalo truda pobaca ih sve ko u olimpijski bazen, onako u farmerkama, bez ikakvog zagrevanja, nameštanja, bez skok šuta i ičega, ono baš kao od šale i kao da je to najlakša moguća stvar na svetu, e to je ono stvar rutine i ponavljanja, znači samo vežba i vežba i to je to.
 
Stef Kari na zagravenju u Bostonu omašio dve trojke zaredom i počeo da se buni u fazonu nešto nije uredu ili sa loptom ili sa obručima.. mislio je da su smanjili obruče.. pozvao delegata i skupili se ljudi, gledaju šta će.. krenu da mere i izmere da je obruč spušten za 3 cm!

Mašina Kari je promašio dve trojke i odmah znao da nešto ne valja!
Nije slučajno najbolji šuter svih vremena.
 
A i on jede gowna kao da nije imao i on utakmica gde je šutirao tipa 2/12 ili 1/9.

Inače ja i nisam siguran da li je baš bolji šuter nego recimo Redži Miler, Rej Alen pa i Peđa Stojaković kad su bili u svom prajmu, iako doduše oni su svi bili više oni klasični šuteri koji su šutirali više iz mesta dok ovaj ono šutira iz trka, šutira sa 10 metara, sa pola terena, itd i u tom smislu zaista jeste najbolji svih vremena, mada opet treba imati u vidu da igra i u ovoj eri kada su i odbrane malo, manje je kontakta u igri, mnogo ali baš mnogo više se šutira za 3, itd a to su sve stvari koje njemu i uopšte jednom šuteru idu na ruku, dok ovi su ipak igrali tako tokom 90-ih i 2000-ih kada je bilo dosta više kontakta, kada su odbrane bile čvršće, kada se manje šutiralo za 3, itd , recimo da je Kari igrao 90-ih teško da bi ubacio 10 trojki pored recimo Džordana, Pipena i Rodmana u odbrani ili ne znam pored Čarlsa Ouklija, Barklija, Geri Pejtona ili tako nekih igrača (ono kapiram leteo bi u reklame fazon) ili recimo 2000-ih pored one granitne odbrane Detroita sa Ben Valasom, Rašid Valasom, Tešon Prinsom, Rip Hamiltonom i Čonsi Bilapsom koja je čak u onom finalu 2004. LA Lejkerse sa sve Kobijem i Šekom uspela da spusti na 60-ak poena što je danas u domenu naučne fantastike.

Recimo primera radi da Peđa Stojaković igra danas ili recimo Dražen Petrović verujem da bi imali barem 35 u proseku umesto 25 koliko su otprilike imali u nekim svojim najboljim igračkim danima.
 
nego ta neverovatna lakoća sa kojim je to uradio, onako čovek dođe iz čista mira i bez po muke i imalo truda pobaca ih sve ko u olimpijski bazen, onako u farmerkama, bez ikakvog zagrevanja, nameštanja, bez skok šuta i ičega, ono baš kao od šale i kao da je to najlakša moguća stvar na svetu, e to je ono stvar rutine i ponavljanja, znači samo vežba i vežba i to je to.

Ovo da je šut stvar isključivo vežbe si potpuno u pravu - najbolji primer je pok. Dražen Petrović koji je još kao klinac bio košarkaški vunderkind ali mu je šut bio očajan i onda je tu svoju najveću manu isključivo fanatičnim vežbanjem pretvorio u svoje najubojitije oružje i danas ga pamtimo upravo kao "ubicu" baš u šutiranju koji je svima "sa lakoćom" utrpavao po 30-50 poena (čak i u finalima evro kupova).

A za Peđu imam suprotan primer od tvog - isto je jednom van sezone kod nas (na Kalemegdanu) u toku onih 3X3 basket turnira nešto sedeo tu kao počasni gost i onda su ga (logično) naterali da izvrti taj krug (bacanje trojki) ali se baš baš ispromašivao - nije ubacio ni 10 od mogućih 25 (doduše možda je čak i u papučama bio i bermudama jer je bio neki jul mesec i jedno 35 stepeni). Baš sam se razočarao tada jer mi je bio omiljen igrač (uz Kukoča)
 
Ovo da je šut stvar isključivo vežbe si potpuno u pravu - najbolji primer je pok. Dražen Petrović koji je još kao klinac bio košarkaški vunderkind ali mu je šut bio očajan i onda je tu svoju najveću manu isključivo fanatičnim vežbanjem pretvorio u svoje najubojitije oružje i danas ga pamtimo upravo kao "ubicu" baš u šutiranju koji je svima "sa lakoćom" utrpavao po 30-50 poena (čak i u finalima evro kupova).

A za Peđu imam suprotan primer od tvog - isto je jednom van sezone kod nas (na Kalemegdanu) u toku onih 3X3 basket turnira nešto sedeo tu kao počasni gost i onda su ga (logično) naterali da izvrti taj krug (bacanje trojki) ali se baš baš ispromašivao - nije ubacio ni 10 od mogućih 25 (doduše možda je čak i u papučama bio i bermudama jer je bio neki jul mesec i jedno 35 stepeni). Baš sam se razočarao tada jer mi je bio omiljen igrač (uz Kukoča)

Haha a gle sad kad se na kraju još ispostavi da je Peđa Stojaković imao svoj najbolji šuterski performan i to baš protiv mene. 🤣🤣

Ono kakve sam sreće kurate ne bi me čudilo haha, e da je barem tad tako šutirao ko na Kališu i da sam ga dobio upisao bi se i ja među "besmrtne" (al valjda se uplašio da ga ne obrukam).🙂
Inače Peđu smo tada naravno svi jako voleli jer ipak doneo nam je evropsko i svetsko zlato (naravno nije samo on ali je ipak u tom trenutku važio za našeg najboljeg igrača i glavnu zvezdu) a pritom Stojaković je možda naš prvi superstar u NBA, ok bio je tu pre njega Divac i znamo šta je sve uradio tamo i kakav trag ostavio i koliko je cenjen u Americi, ali realno Stojaković je bio prvi naš koji je ono dokazao da jedan naš igrač odavde može da bude ne znam MVP, najbolji strelac lige, koji može da donese titulu svom timu, itd, one jedne sezone bio je i 4. u trci za MVP-ja (iza mislim Kevina Garneta, Tim Dankana i Džermejna O Nila, čak je recimo iza sebe ostavio igrače kao što su u tom momentu bili Kobi, Šek, Alen Ajverson, Ben Valas,Pol Pirs, Dirk Novicki, itd) i kao takav svakako jeste pomerio granicu za naše igrače i možda na svojevrstan način bio preteča ovih Jokića, Dončića, Vučevića, Gorana Dragića i svih njih koji su malo kasnije tamo napravili sjajne karijere.

A Dražen je pokoj mu duši baš bio pravi manijak kad je trening u pitanju, to kažu ljudi ono vežbao je šut i šutirao je na koš ono satima i satima, fazon po 10 sati na dan,ono hiljade i hiljade ubačenih šuteva svakog dana, baš je ono bio pravi fanatik i vežbao ono do iznemoglosti, maltene nije ni jeo ni spavao, čak i neki kažu da je tu bilo nekih igrača koji su možda bili čak i talentovaniji od njega ali nisu imali ni blizu te radne navike i tu krajnje fanatičnu posvećenost tome.
On je inače pravio pionir i uz Divca prvi igrač sa ovih prostora koji je pokazao i da neko odavde i sa naših prostora može da bude među najboljima u NBA i da igra rame uz rame sa Majklom Džordanom, Medžikom, Birdom i svim tim alama tamo ali je nažalost baš kad je bio u prajmu nastradao, inače da se ta tragedija nije desila siguran sam d bi ostavio i još znatno dublji trag tamo jer mogao je bar još jedno 6,7 godina da igra na vrhunskom nivou (a uz tu fanatičnu posvećenost možda i duže) i on i Divac su na svakako otvorili vrata tamo našim igračima i uopšte igračima iz Evrope , doduše njih dvojica i Šarunas Marčuljonis koji je isto tad bio baš strašan igrač u Golden Stejtu.

A sad kad se radi o Kukoču, on je bio baš ono umetnik i prava preteča modernih današnjih visokih igrača, sa svojih 211 se kretao, driblao, šutirao i igrao kao bek što je do tad bilo zaista nešto neviđeno još, recimo i Kukoč i Dražen da igraju danas verujem da bi bili ono u rangu Jokića i Dončića, inače Kukoč je komotno mogao i onda da bude negde franšizni igrač i prva zvezda tima ali ipak iako je igrao odlično u Bulsima ipak je igrao u tadašnjim Bulsima gde je pored Džordana i Pipena, pogotovo Džordana to ono bila nemoguća misija.
 
A i on jede gowna kao da nije imao i on utakmica gde je šutirao tipa 2/12 ili 1/9.

Inače ja i nisam siguran da li je baš bolji šuter nego recimo Redži Miler, Rej Alen pa i Peđa Stojaković kad su bili u svom prajmu, iako doduše oni su svi bili više oni klasični šuteri koji su šutirali više iz mesta dok ovaj ono šutira iz trka, šutira sa 10 metara, sa pola terena, itd i u tom smislu zaista jeste najbolji svih vremena, mada opet treba imati u vidu da igra i u ovoj eri kada su i odbrane malo, manje je kontakta u igri, mnogo ali baš mnogo više se šutira za 3, itd a to su sve stvari koje njemu i uopšte jednom šuteru idu na ruku, dok ovi su ipak igrali tako tokom 90-ih i 2000-ih kada je bilo dosta više kontakta, kada su odbrane bile čvršće, kada se manje šutiralo za 3, itd , recimo da je Kari igrao 90-ih teško da bi ubacio 10 trojki pored recimo Džordana, Pipena i Rodmana u odbrani ili ne znam pored Čarlsa Ouklija, Barklija, Geri Pejtona ili tako nekih igrača (ono kapiram leteo bi u reklame fazon) ili recimo 2000-ih pored one granitne odbrane Detroita sa Ben Valasom, Rašid Valasom, Tešon Prinsom, Rip Hamiltonom i Čonsi Bilapsom koja je čak u onom finalu 2004. LA Lejkerse sa sve Kobijem i Šekom uspela da spusti na 60-ak poena što je danas u domenu naučne fantastike.

Recimo primera radi da Peđa Stojaković igra danas ili recimo Dražen Petrović verujem da bi imali barem 35 u proseku umesto 25 koliko su otprilike imali u nekim svojim najboljim igračkim danima.
Ni Jokić ne bi bio to što je sada da je 90-tih igrao protiv Robinsona, Šeka, Hakima, Alonza, Juinga....
 
Ni Jokić ne bi bio to što je sada da je 90-tih igrao protiv Robinsona, Šeka, Hakima, Alonza, Juinga....

Uh pa bio, čak štaviše, bio bi još i bolji, zašto , jer Jokić je ogroman i sa svojom visinom i težinom mogao bi sa svima da se nosi u reketu a opet mnogo je polivalentniji i raznovrsniji igrač od svih njih.
Inače ja volim da pogledam neke utakmice iz tog perioda ono nostalgije radi i ono kad vidim te centre iz tog perioda ne mogu da ne primetim koliko spori, tromi, jednodimenzionalni u poređenju sa ovim današnjim visokim igračima, pogotovo Jokićem i jedini koji bi možda donekle mogao da parira Jokiću je Hakim.
 

Back
Top