- Poruka
- 10.606
Ne govorite pesniku o ljubavi – sami osmešićete se, jer onaj ko iz grudi nije verz za voljeno biće istrgao kako bi ga, »vo vjeki vjekov«, oreolom ljubavi ovenčao, oltar joj sazdao i svojom boginjom zazvao nikada mislima, srcem i dušom nije ni voleti znao… Za pesnika, za razliku od svih drugih umetnika i običnih smrtnika, je svaka žena lepa kao Afrodita, boginja koju je rodila morska pena, mirisavija od svih hrizantema, slasnija od svih ovozemaljskih slatkarija, bleštavija od Sunca i svih drugih zvezda, blagougodnija od šapata anđela, nežnija od daška povetarca, najmilozvučnija nebeska arija, neopisivost koja svakom tananom osećanju prija i najdelotvornija lekarija, a ona, njemu voljena, jedina i nezamenjljiva žena, ona koju voli do boli, ali mu je sudbina zla ne da, zato je, prečesto da bi to bilo slučajno, tugaljivo opevava – ona je utelešenje nebesa, svetinja nad svetinjama, boginja nad boginjama i večna kraljica njegovih titravih misli, duše, guše i srca …
Pitanje za sve, na kraju:
Da li samo pesnici istinski volet` znaju i sa njime žene žive k`o u Raju ?

Pitanje za sve, na kraju:
Da li samo pesnici istinski volet` znaju i sa njime žene žive k`o u Raju ?