joksiii555
Obećava
- Poruka
- 89
Zdravo svima, treba mi iskreno mišljenje jer sam emotivno zbunjena.
U vezi sam skoro 9 meseci. Volimo se i uglavnom se lepo slažemo,želi da više provodi vremena sa mnom, ali situacija od sinoć mi je ostala u glavi i ne znam kako da je protumačim ni šta da mislim.
Dogovorili smo se da se vidimo. On me je zvao, rekao da jedva čeka da se vidimo i pitao:
„Da li hoćeš ti da dođeš kod mene pa da te ja kasnije nekako vratim, ili da ja dođem po tebe sada?“
U razgovoru mi je rekao da ga razumem, jer nije vozio auto poslednje dve nedelje, da ima neki problem sa kolima, a i finansijski mu nije baš lako u ovom periodu ,jer nije radio. Inače skoro uvek dodje po mene i pokupi me.
Važno mi je da napomenem da sam zadnjih par puta ja dolazila kod njega, jer je bio zdravstveno loše i tada nije mogao da vozi i to sam potpuno razumela i nisam pravila problem, pomagala sam mu.
Sinoć sam bila jako umorna, vratila sam se s posla autobusom i nisam imala snage da opet putujem.
U jednom momentu sam se iznervirala kad mi je to rekao,jer u zadnje vreme pokušavam sve da razumem, plus je bilo hladno da opet idem do grada i bilo mi je krivo kada mi je rekao da dodjem. I tada sam rekla nešto u fazonu:
„To je tvoj problem..”Znam da ta rečenica nije bila lepa i da je došla iz nervoze.
On je tada rekao:
„Znači nećeš da dođeš?“
Ja sam odgovorila:
„Ne mogu. Ako ne možeš, onda ne moramo ni da se vidimo kad je takva situacija.“
Nakon toga je razgovor završen i nastala je tišina, nije se uopšte sinoć javljao,ni jutros.
Posle toga nisam mogla da izdržim tišinu,stalno razmišljam, pa sam mu malopre poslala poruku
„Stvarno ne razumem sad ovo ćutanje i pitam se kuda vodi. Samo sam htela da ti kažem da ništa loše nisam mislila sinoć i da bih volela da i ti mene razumeš.“
On mi je odgovorio:
„Razumem te, znam da ti je teško. Proći će, samo polako. Nisam ljut i ja sam uvek tu za tebe.“
Iako poruka deluje korektno, meni je ton bio jako smiren, ali emotivno distanciran, skoro kao da razgovara sa strancem, a ne sa devojkom. Nije imao običaj da ćuti kada se nešto sitno posvadjamo,uvek zove,ne čeka mene i ne ćuti, ali od sinoć je drugačije.
Šta mislite iskreno o ovoj situaciji od sinoć? Da li sam ja pogrešila ili on?
Kako tumačite njegovo ponašanje?
Hvala svima koji će pročitati i podeliti mišljenje.
U vezi sam skoro 9 meseci. Volimo se i uglavnom se lepo slažemo,želi da više provodi vremena sa mnom, ali situacija od sinoć mi je ostala u glavi i ne znam kako da je protumačim ni šta da mislim.
Dogovorili smo se da se vidimo. On me je zvao, rekao da jedva čeka da se vidimo i pitao:
„Da li hoćeš ti da dođeš kod mene pa da te ja kasnije nekako vratim, ili da ja dođem po tebe sada?“
U razgovoru mi je rekao da ga razumem, jer nije vozio auto poslednje dve nedelje, da ima neki problem sa kolima, a i finansijski mu nije baš lako u ovom periodu ,jer nije radio. Inače skoro uvek dodje po mene i pokupi me.
Važno mi je da napomenem da sam zadnjih par puta ja dolazila kod njega, jer je bio zdravstveno loše i tada nije mogao da vozi i to sam potpuno razumela i nisam pravila problem, pomagala sam mu.
Sinoć sam bila jako umorna, vratila sam se s posla autobusom i nisam imala snage da opet putujem.
U jednom momentu sam se iznervirala kad mi je to rekao,jer u zadnje vreme pokušavam sve da razumem, plus je bilo hladno da opet idem do grada i bilo mi je krivo kada mi je rekao da dodjem. I tada sam rekla nešto u fazonu:
„To je tvoj problem..”Znam da ta rečenica nije bila lepa i da je došla iz nervoze.
On je tada rekao:
„Znači nećeš da dođeš?“
Ja sam odgovorila:
„Ne mogu. Ako ne možeš, onda ne moramo ni da se vidimo kad je takva situacija.“
Nakon toga je razgovor završen i nastala je tišina, nije se uopšte sinoć javljao,ni jutros.
Posle toga nisam mogla da izdržim tišinu,stalno razmišljam, pa sam mu malopre poslala poruku
„Stvarno ne razumem sad ovo ćutanje i pitam se kuda vodi. Samo sam htela da ti kažem da ništa loše nisam mislila sinoć i da bih volela da i ti mene razumeš.“
On mi je odgovorio:
„Razumem te, znam da ti je teško. Proći će, samo polako. Nisam ljut i ja sam uvek tu za tebe.“
Iako poruka deluje korektno, meni je ton bio jako smiren, ali emotivno distanciran, skoro kao da razgovara sa strancem, a ne sa devojkom. Nije imao običaj da ćuti kada se nešto sitno posvadjamo,uvek zove,ne čeka mene i ne ćuti, ali od sinoć je drugačije.
Šta mislite iskreno o ovoj situaciji od sinoć? Da li sam ja pogrešila ili on?
Kako tumačite njegovo ponašanje?
Hvala svima koji će pročitati i podeliti mišljenje.
