U staroj Skandinaviji, tokom Vikinskog perioda, Nordijska religija bila je mnogobozacka. Najvazniji bog od svih bio je Odin koji je, kako mitologija kaze, imao samo jedno oko i dva gavrana koja su konstantno letela svetom i bila njegov izvor znanja za koji se smatralo da je bezgranican. PAZI Odin je znao SVE! U to vreme ljudi su verovali u vise bogova, kao sto vec rekoh, a jedan od njih bio je i Tor. Za njega su govorili da trci po nebu i mase svojim cekicem stvarajuci grmljavinu. Ljudi su tada kisu objasnjavali kao Torovu ljutnju, prinosili zrtve i sve sta uz to vec ide. Danas se u prvim razredima osnovne skole uci o procesu kruzenja materije u prirodi i ljudi (sem mozda nekih), ne obracaju posebnu paznju na Torov "temperament". Mozda neki nece shvatiti zasto to ovde pominjem, ali mislim da je to jedan svima lako prihvatljiv primer. Vecina bi se, verujem, slozila sa mnom da Tor nije ljut vec da materija kruzi, ili? U svakom slucaju, covek je oduvek sve svoje neznanje i nerazumevanje objasnjavao nekim "natprirodnim" pojavama. Mislim da je bog (primeti malo slovo) sve ono sta covek ne zna. Napisala sam rec malim slovom da ne bi doslo do nesporazuma. Ja nisam vernik i kad kazem bog (i napisem rec malim slovom) govorim o svim tim neobjasnjenim pojavama koje covek, u sopstvenom neznanju, pridaje necem "visem". Ja ne verujem u niti jednog boga, mada bih svojom "religijom" nazvala nauku. Nauka je suprotno proporcionalna bogu i sto vise covek saznaje to je manja bozija uloga. Bog je sve manji i manji, mada je jos uvek ogroman posto je nase znanje minijatura minijaturnog, ali barem postoji odredjena inercija i mislim u pravom smeru. Adam i Eva, pakao i raj, zivot posle smrti, prividjanja i slicno, to nije bog. Bog je nase neznanje, to je ono neobjasnjivo, a ne znaci da je povezano sa rajem ili paklom, tu samo postoji odredjen nivo miskomunikacije koji je generalno prisutan kada je rec "bog" u pitanju.
Ne mogu da ne primetim da je za vernike veoma karakteristicno da na neki "uvredjen" nacin zahtevaju od drugih dokaze o nepostojanju "boga"..i da veoma cesto na pitanje "da li si vernik?" odgovaraju sa da, da bi, nakon nekoliko trenutaka, uvredjeni mozda nekim pitanjem, poceli zustro tvrditi da smo mi "drugi" slepi i da bog postoji, da oni znaju da bog postoji.
Pre nego sto se neka odredjena teorija prihvati, mora da se sprovede eksperiment koji ce potvrditi rezultate, zakonitosti ili povezanost izmedju odredjenih faktora navedenih u samoj teoriji. Naravno, proces nije bas samo tako jednostavan, ali ako su rezultati eksperimenta na kraju u skladu sa teorijskim predvidjanjima, ona se prihvata. TEK ONDA nastupa na scenu neko ko bi eventualno mogao da obori tu teoriju ukazujuci na njene greske i slicno...ali pre svega, teorija mora biti potvrdjena eksperimentom. Samim tim, nema potrebe obarati dokaze o postojanju bilo kakvog BOGA, a i ne moze se, jer dokazi ne postoje...u tome je i poenta religije, to je VEROVANJE u postojanje boga, a ne pouzdano znanje. Kada bi njegova egzistencija bila eksperimentalno potvrdjena, religije vise ne bi bilo. Vernici VERUJU u boga, mada ce se verovatno i ovde naci neko ko ce da tvrdi da je vernik, a u isto vreme ima i dokaze o postojanju boga.
Covek je generalno jako primitivan, u stvari toliko da ni ne mozemo da sagledamo sve svoje neznanje, jer za to bi nam trebala fiksna tacka na drugom kraju sistema, gde lezi POTPUNO znanje. Kao sto su neki ovde vec rekli, mozak jedva da je i razvijen i naravno covek ne moze da nadje objasnjenje za sve sta mu se desava u zivotu, ali to nije ocigledan dokaz da bog postoji...vec mozda samo mali znak da evolucija kasni? Nauka je mnoge stvari koje su se vezivale za "bozju ruku" naucno objasnila. Zamislite sebe u Galilejevo vreme..znaci, crkva je priznala odredjene cinjenice i greske, ali tek kada ih je bilo nemoguce sakriti! Zar se nikada ne zapitate da se to mozda i sada ne desava?
Jos samo jedan mali dodatak, tice se broja koji kruzi na svakoj strani ove teme i clana (mladi istoricar) koji stalno pokusava da nesto "dokaze" navodeci izvesnu cinjenicu o gubitku 0,3% covekove mase pri smrti?
Citajuci non stop taj jedan te isti broj, meni je u stvari palo na pamet odredjeno objasnjenje, ili BAREM jedan kontraargument. Pre svega, posto clan govori o tom broju kao FIKSNOM, dolazim na ideju da se zapitam da li je moguce da je bog stvorio duse razlicite tezine? Ili mozda gustine? Zar nismo svi "mi" bozja deca, ista u njegovim ocima? Presvega, covekova masa varira tokom zivota...masa je nesto VEOMA FIZICKO i prisutno. Ako se vrednost gubitka izjasnjava u procentima znaci da je u zavisnosti od same mase..samim tim, od neceg FIZICKOG, a sve mi se cini da to nije ono sa cime bi se vernici slozili..da je dusa nesto fizicko..u tome i jeste cela stvar, telo umre a dusa nastavlja svoj zivot? 0,3%? E pa mozda si, clane, jednostavno trebao da se zapitas da li je mozda moguce da, kada dusa vec nije nesto fizicko, ta vrednost predstavlja nesto drugo, fizicki prisutno kao i samo telo coveka. Zato je taj broj i izrazen u procentima, jer ljudsko telo varira, to je nacin da se ta prepreka prevazidje i stvori "univerzalna" formula. Kada covek umre, njegov bios je aktivan jos neko kratko vreme, ali veoma, veoma kratko. Covek non stop luci tecnost...eto opet, ta kisa...i kruzenje materije u prirodi...i covek svakodnevno "isparava" i gubi na masi, konstantno.. Mozda je to isparavnje posebno uocljivo posto je covek, kako kazes, mrtav, pa njegov organizam vise ne funkcionise. To su materije koji non stop KRUZE iz svakog pojedinacnog organizma u prirodu..samo ovoga puta, covek nije vise ziv da popuni ono sta je nestalo.
Ne plasi se smrti. Ona nije dok ti jesi, a kad ona jeste ti vise nisi.