Da li postoje situacije u kojima je suicid opravdan?

Mislim da je u osnovi svakog coveka volja za zivotom. Sva sreca pa nisam imao tesko oboljenje gde moram da patim, ali mozda u tom slucaju. Recimo obolis od bolesti tipa ALS pa znas da nema leka, ali nisam bio u takvoj situaciji pa ne znam kako bih reagovao. Bas je teska tema, ako previse patis onda ne mozes da razmisljas o samoubistvu, barem tako mislim. Ako je neka bolest na pocetku, onda mozda tako razmisljas zbog privremene depresije... Ne znam, rekao bih ne
 
Evo jedne teške teme. Na suicid se uvek gleda kao na nešto isključivo negativno. Dakle, da li postoje po vama situacije kad je samoubistvo ipak opravdano, i koje su to situacije?
Postoje.
Bezizlazne situacije .
Kada čovek više nema kud i ne zna šta bi.
Kada sve padne u vodu , ništa više ne postoji zbog čega bi živeo .
Kada je život za njega samo mučenje ..
 
Evo jedne teške teme. Na suicid se uvek gleda kao na nešto isključivo negativno. Dakle, da li postoje po vama situacije kad je samoubistvo ipak opravdano, i koje su to situacije?
Mislim da je bila slična tema, kako god, odgovoriću isto.
Teška, neizlečiva bolest usled koje će se napatiti i bolesnik i oni koji ga okružuju, jeste osnovno.
 
Evo jedne teške teme. Na suicid se uvek gleda kao na nešto isključivo negativno. Dakle, da li postoje po vama situacije kad je samoubistvo ipak opravdano, i koje su to situacije?
Hrišćanski nije opravdano! Postoje ljudi kojima je vera upravo glavna "kočnica". Ljudski ipak verujem da jeste.Ukoliko bi podrazumevalo "dostojanstvenu" smrt.Mnogi ljudi ne dobiju pravo čak ni na to.
 
  • Podržavam
Reactions: DUH
Moje mišljenje je, iako sam i sama imala suicidalne misli, da nije opravdano apsolutno NIČIM. Da sve živo traži da živi i bez ruku i bez nogu i da je život čudo sam po sebi. Kada čitam vaše komentare uočavam strukture poput "dostojanstven život", a kada pogledam najbliži slučaj samoubistva, uočavam, onako ljudski da samoubistvo izvršavaju veoma egoistični ljudi. Pritom ja nisam protivnik ega, i kao treba da ga se oslobodimo, OK je, neko ja koje gradimo, neko ja koje doprinosi i neko ja koje se čuva i neguje, ali budite obazrivi s tim svojim ja.
I recite ponekad sebi who the f.uc.k are you, ponekad.
Ponekad, kad gledam u reku ili prirodu ili zgrade (meh) toliko je divljenje veliko da pomislim "da što duže živim da mogu ovo da gledam".
 
Evo jedne teške teme. Na suicid se uvek gleda kao na nešto isključivo negativno. Dakle, da li postoje po vama situacije kad je samoubistvo ipak opravdano, i koje su to situacije?
ja kad budem izgubio zdravlje i ne budem zadovoljan sa svojim zivotom, necu se ustruciti samobistva.

jedino me muci dal da sebi skratim muke, ili jos nekoga da odvedem sa sobom :think:


ali da. nisam spreman da zivim sa npr jednom nogom ili sl.
znam da ljudi mogu i maraton da trce ali ja ne. ako ode noga, oticice i glava :)
 
Ne, ne postoje.
Naspram milenijuma i vekova tame u kojoj cemo svi biti jednog dana i iz koje nema nazad,
svaki trenutak, sekund na svetlu je neprocenjiv..
nije ako neko trpi uzasne bolove bez perspektive da moze da zaceli
o neprocenjivoj vrednosti svakog trenutka zivota pricaju ljudi koji nisu osetili ili zamislili paklenu bol za koju znas da nece nikad da prestane
 
Evo jedne teške teme. Na suicid se uvek gleda kao na nešto isključivo negativno. Dakle, da li postoje po vama situacije kad je samoubistvo ipak opravdano, i koje su to situacije?
Postoji dosta situacija....prva je ona u kojoj sam sebi presudjuje ubica, silovatelj, onaj ko je napravio genocid i u tome je uhvacen, lekar koji shvati da je ubijao umesto da leci, sve to kao iskupljenje i da ne bi druge moralne ljude dovodio u dilemu. Sepuka je poznat pojam kod moralnih ljudi.
Drugi deo se takodje odnosi na moralnu obavezu oslobadjanja drugih svog pritiska bilo da se radi o bolesti koja obavezuje druge, bilo da se radi o mentalnom sklopu mucitelja koji shvati da svojim postojanjem ugrozava egzistenciju onih koji se brinu o njemu....
Postoji i treci razlog....odanost.
 
Drugi deo se takodje odnosi na moralnu obavezu oslobadjanja drugih svog pritiska bilo da se radi o bolesti koja obavezuje druge
Da li ste vi realni s ovom izjavom?
Pa kad si bolestan, ti si značajan medicini, na osnovu bolesnih je medicina napredovala. Dakle, postoje teoreme, ali svaki čovek je priča za sebe, neki su se izlečili, ono tipa 0, 00003 %, ali se vrata UVEK ostavljaju otvorena.
Drugo, zašto misliš da si teret drugima, OK, možda i jesi, ali lepota života je brinuti se o drugima, možda tom svojom nemoći pomažeš drugima da se osete bitno?
 

Back
Top