Da li otici ili ostati u zemlji

Duda679

Početnik
Poruka
19
Bas bi bilo lepo da mozemo da odgovorimo da je bolje ostati, ali sta ovde dobijamo osim mukotrpnog rada za pare koje ne obezbedjuju nista i stalno se nesto stiskas, a o tome da mozda nekad u zivotu kupis stan mozes samo da sanjas. Naravno ni preko ne cvetaju ruze ali svaki pocetak je tezak, Ja ne znam nikog ko je otisao a da se nije snasao i sada zivi bolje. Jedini problem nasih ljudi tamo je nostalgija koju osecaju za nekim lepim stvarima koje su ostavili ovde.
 
Ned, 22. jun 2003 11:18 Odgovorite sa citatom

--------------------------------------------------------------------------------

stvarno mi nije jasno kako mozete toliko da splacinarite oko ove teme.
Ja sam ziveo u SCG do prije godinu dana, zavrsio sam fakultet i poslediplomske studije u BG. Kad sam poceo da trazim posao sve je bilo lako cemo dok posle 1,5 gd mi nije prekipjelo (posle rada od 6 mjeseci kao pripravnik sa poslediplomskim studijama i platom oko 100 eura) sam rjesio da odem na doktorat u inostranstvo.
Istina je da se ovdje mnogo bolje zivi, jer jednostavno ne razmisljas o parama, da li ce ti ostati do 15-tog u mjesecu ili sl, zivis normalno i ne razmisljas o tome. Ono sto prica black-devil ili moonflower mi vise lici na tipicnu pricu ljudi koje sam ovdje upoznao a koji pricaju nas jezik. A to je ´"NIKAD TI NIJE DOSTA" daj radi po 20 sati samo da bi se imao pokazati.
Istina je da sa normalnim radom od 8 sati ovdje ljudi zive mnogo bolje nego kod nas, ali se ja nadam da ce se to ubrzo promjeniti i kod nas.
toliko za sad

ovo je sa druge teme
 
i nastavak
Čet, 03. jul 2003 14:04 Odgovorite sa citatom

--------------------------------------------------------------------------------

slazem se sa Manijak-om i Cveckom, dok sam studirao u BG i zivio u studentskom domu, kao i posle kad sam presao da zivim privatno, ubijao sam se radeci magistraturu na faksu, a subotom i nedeljom radeci kao fizicki radnik da bih mogao da barem malo roditelje oslobodim od slanja novca.
Medjutim kad sam zavrsio magistraturu i kad sam mislio da cu konacno moci sam da zivim od plate(ako bih bio zaposlen) vidio sam prvo da nema sanse da ostanem u BG(plata je sad oko 300 eura(na tom mjestu)), ako bih pri tome placao stan.Tako sam rjesio da upisem doktorat u inostranstvu (stipendija oko 1200 eura). Prvo oslobodio sam roditelje brige oko mene, a drugo sa 1200 eura u Nemackoj, ostaje mi para da mogu ja njih da pomognem.
I kao sto sam napisao negdje u ovom istom forumu. Rado bih se vratio u SCG ako bih nasao posao koji bi mi odgovarao(raditi ono sta zelim da radim)
 
Ja sam svez diplomirani reditelj i ne vidim apsolutno nikakvu perspektivu ovde. Ko moze da pronadje "exit" neka ga upotrebi bez razmisljanja. Ja se iskreno nadam da cu ga uskoro pronaci, jer ovde ne mogu da nastavim da zivim i radim normalno.
 
Anonymous:
Nikita61:
pcelica:
to pitanje sam pre par dana postavila g-dinu Mladjanu Dinkicu kao nekom ko bi trebao znati kako stvari stoje odgovor je bio vrlo neubedljiv: pa treba ostati i probati.
tja...
sta reci na ovo... :roll:
Beogradjani pocinju konacno da ostaju sto je pohvalno...nema Beograda bez Beogradjana :twisted:

Sta podrazumevas pod "beogradjanima"

Odgovorio bi ja umesto...
U najmanju ruku ljude koji su se rodili u Beogradu i normalno, žive u njemu.
 
Ja zivim na selu u kome je pola stanovnistva na zapadu, polovina od njih jedva skupi novac da dode na odmor a druga polvina nesto malo bolje zivi. Za informaciju ja sam rodjen u Parizu i ne planiram da odem jedino kao turista, a moji roditelji su tamo ziveli 22 godine. Pre par godina su napustili Francusku i vratili se ovde u pocetku je bilo tesko, ali sada je bolje ovde nego tamo cak imamo i normalan zivot(donekle).A mladi koji su otisli preko u zadnjih 10 god. ovde nista nisu radili, samo su mastali kako da odu a kad su otisli druga prica, malo su se razocarali i sad neznaju gde ce.

OVO JE IPAK TEKST ZA ONE BEZ FAKULTETA

P.S. Pokusajte ovde da nesto radite u pocetku je tesko, ali posle dve do tri godine rezultat se vec vidi bolje nije ni na zapadu.
 
OSTATI!U INOSTRANSTVU CES UVEK BITI STRANAC KOJE NIKO NE VOLI.PONIZAVACE TE,A I TESKO CES SE UKLOPITI U NJIHOV NACIN ZIVOTA,A POGOTOVO U NJIHOVA RAZMISLJANJA.PATICES ZA YUGOM KAO I SVI MI U INOSTRANSTVU.SVAKUPARU CES KRVAVO ZARADITI.100 PUTA DNEVNO CES POMISLITI DA SE VRATIS.
ALA SAM TE OHRABRIO? :wink:
AKO IZDRZIS GODINU ILI DVE I UDJES U NJIHOV KLISE,POVRATKA TI NEMA!PARE CE TI POSTATI SVE U ZIVOTU I NIKAD TI NECE BITI DOSTA!
 
dragan 77:
Ja zivim na selu u kome je pola stanovnistva na zapadu, polovina od njih jedva skupi novac da dode na odmor a druga polvina nesto malo bolje zivi. Za informaciju ja sam rodjen u Parizu i ne planiram da odem jedino kao turista, a moji roditelji su tamo ziveli 22 godine. Pre par godina su napustili Francusku i vratili se ovde u pocetku je bilo tesko, ali sada je bolje ovde nego tamo cak imamo i normalan zivot(donekle).A mladi koji su otisli preko u zadnjih 10 god. ovde nista nisu radili, samo su mastali kako da odu a kad su otisli druga prica, malo su se razocarali i sad neznaju gde ce.

OVO JE IPAK TEKST ZA ONE BEZ FAKULTETA

P.S. Pokusajte ovde da nesto radite u pocetku je tesko, ali posle dve do tri godine rezultat se vec vidi bolje nije ni na zapadu.
lako je kad imas strana primanja u nasu zemlju; zar ne ja sam otisla i super je radis ali imas. Pogotovo francuzi su toliko ljubazan narod i kulturni da stvarno za sad nemam reci. Lepo je i u nasu zamlju a sto i ti vidis imas kapital i mozes. I nije istina da ljudi jedva iz inostranstva skrpe i dodju u jugu. ja sto ne radim a muz je na biro za sad u 2003 smo bili iskreno jedno 7 puta. i jos smo se skucili i uzeli kucu na odplatu. I sad mora da se radi.Ali i da se seta
 
princeza_78:
Da biste bili zadovoljni bilo gde na ovoj planeti pa i u inostranstvu potrebno je prvo imati dobar fakultet, poznavati odlicno jezik, i naravno imati petlju a to ne moze bilo ko. Naravno da bi trebalo raditi posao koji volis ! :)
Apsolutno se slažem sa tobom,ja sam pre 2,5 godine otišao odavde u jednu susednu zemlju, radio 15 sati dnevno, trošio oko 750e samo na hranu.U svemu tome uspeo sam da zaradim za BMW 520i, stan u Beogradu i još po neku sitnicu.Kada sam došao u Beograd izgubio sam sve "prijatelje i rodbinu", očigledno im nije odgovaralo moje imovinsko stanje. :( Preko noći sam postao u njihovim očima mafijaš, a kada sam pojedincima nudio legalan i realan posao da bih im pomogao sledili su komentari tipa " može ako nije u pitanju droga ili oružje ".Fakultet ti nije bitan već samo petlja,zdravlje i poznavanje jezika.
Sada nakon svega ovde prodao sam stan i odlazim odavde kada završim još neke sitne poslove.
Nisam radio posao koji sam voleo, već posao koji je donosio dobre pare mesečno.Pa ko ima petlju i sve ostalo što mu je neophodno neka izvoli.
Pojedini moji prijatelji su završili u Nigeriji,Rusiji,Libiji...itd.Iz tih zemalja vratili su se sa više para nego pojedinci iz SAD i Kanade u kojima su proveli godine teškog rada.Tako da niko nema pravo da se žali i da kaže da se u životu ne može uspeti,samo ako se to hoće.
 
Potrebno je postici uspeh da bismo shvatili ko su nam pravi prijatelji. Od kada sam otputovala odnos sa pojedinim ljudima se promenio. Pojedinci zaista ne podnose tudi uspeh,...
Dok sam bila student i podstanar neke moje sestre su mi telefonirale jednom godisnje a od kada sam dosla ovde nije im bio problem da me stalno zivkaju. :shock:


Zelim ti puno srece i nemoj da se obazires na pojedince. :)
 
Uvece mislim jedno......ujutru drugo....

Evo shta sam zakljuchio....

Odlaskom u potpuno nepoznatu sredinu dobija se SAMO ono zbog cega se ide, a to je novac.... Da li je novac toliko najbitnija stvar u zivotu da zbog njega treba POTPUNO promeniti svoj svet? Da li je problem nas koji povremeno "ne mozemo ovde da vidimo perspektivu" ustvari nedefinisanost sopstvenih zelja. Ja vishe nemam planove. Reshio sam da zhivim za sledeci dan. To mi se na neki nachin uklapa i u moju hriscansku osnovu. Na taj nacin sam sveo svoje prohteve na minimum. Otici u USA sa idejom kako je tamo sve divno i kako su oni superljudi (mislim da je takvo shvatanje neizbezhno ako se povlachi jedan tako radikalan potez), to nije realno jer su i tamo isti ljudi kao i ovde. Ideja.....ostati i boriti se sa zhivotom....Ne biti probirljiv po pitanju posla....Ja hocu da radim ono shto volim, ali kada ne mogu ja volim da radim bilo shta. To me sigurno cheka i u Bilo Gde drzhavi. Zhivot je teshka stvar i mora svako sebi pronaci nachina da ga pobedi. Ne da uspe, jer zaraditi novac nije uspeh...to je americhko merilo uspeha. Srbija je predivna zemlja, kao i USA (geografski), ali je mnogo jednostavnije uzhivati u Srbiji jer si tu. U svojoj zemlji mozhesh da sluchajno sretnesh prijatelja i da se zapijesh u kafani. Kad se pesimistichki posmatra stanje u kojem se nalazi ekonomija teshko je uochiti lepe stvari koje postoje i bez novca. Ledinacko jezero je potpuno besplatno.... Ja danas ne zhelim da negde budem stranac, za sutra ne znam, ali cu se potruditi da i dalje mislim pozitivno. Pozdrav.
 
KO JE NAMA KRIV KAD SMO LUDI.DELIBATSKA PEŠČARA PRAZNA, DJAVOLJA VAROŠ PRAZNA, OBILAZAK SALAŠA, PALIĆA, TARE, MANASTIRA,OBETSKA BARA.NEGDE SE OD TOGA PRAVI TURIZAM.ČINJENICA JE DA JE TEŠKO ALI DA POČNEŠ NEŠTO SVOJE TREBA TI MANJE PARA NEGO U INOSTRANSTVU.
 
Anonymous:
dragan 77:
Ja zivim na selu u kome je pola stanovnistva na zapadu, polovina od njih jedva skupi novac da dode na odmor a druga polvina nesto malo bolje zivi. Za informaciju ja sam rodjen u Parizu i ne planiram da odem jedino kao turista, a moji roditelji su tamo ziveli 22 godine. Pre par godina su napustili Francusku i vratili se ovde u pocetku je bilo tesko, ali sada je bolje ovde nego tamo cak imamo i normalan zivot(donekle).A mladi koji su otisli preko u zadnjih 10 god. ovde nista nisu radili, samo su mastali kako da odu a kad su otisli druga prica, malo su se razocarali i sad neznaju gde ce.

OVO JE IPAK TEKST ZA ONE BEZ FAKULTETA

P.S. Pokusajte ovde da nesto radite u pocetku je tesko, ali posle dve do tri godine rezultat se vec vidi bolje nije ni na zapadu.
lako je kad imas strana primanja u nasu zemlju; zar ne ja sam otisla i super je radis ali imas. Pogotovo francuzi su toliko ljubazan narod i kulturni da stvarno za sad nemam reci. Lepo je i u nasu zamlju a sto i ti vidis imas kapital i mozes. I nije istina da ljudi jedva iz inostranstva skrpe i dodju u jugu. ja sto ne radim a muz je na biro za sad u 2003 smo bili iskreno jedno 7 puta. i jos smo se skucili i uzeli kucu na odplatu. I sad mora da se radi.Ali i da se seta
Prvo nemam nikakva strana primanja.
Ja radim kao moler za 300evra mesecno majka mi radi kao snajderka i mesecno zaradi oko 350 evra,a cale se bavi uzgojom krava i mesecno ima oko 200evra, a supruga mi ne radi nigde vec cuva dete i brine o kuci, kad to saberes dobijes cifru od 850evra mesecno.Inace ove godine planiramo kupovinu novog auta.U sustini smo zadovoljni samo zalimo za malo vise slobodnog vremena kad bi i to resili onda bi bilo super.
 
Ljudi, 90% ljudi koji su 'pobegli' odavde koje znam, a znam ih jako puno, nisu pobegli zbog para, vec zbog nesigurnosti... Sto bi Balasevic rekao 'Ovo je rasklimana drzava...'.

Covek NE MOZE normalno da zivi ako ne zna sta ga sutra ceka... Ako nema elementarnu sigurnost... Ako ne zna da li ce sutra spavati na ulici, u nekom rovu, u zatvoru i ko zna gde... Ako ne zna da li ce sutra imati cime da kupi hranu... Ako ne zna da li ce mu prijatelji biti tu i sutra... A ova zemlja je prototip takvog zivota... I kad ne drzis konce u svojim rukama, nalazis se u konstantno depresivnom stanju...

Izbor je: Otici odavde ili ostati i zaraditi neku psihozu, postati veciti pesimista, izgubiti poverenje u ljude i zivot...

Mislim da je otici odavde daleko logicnije... E sad, ne kazem ja da svi lepo zive 'tamo preko', niti da svi lose zive ovde... Ali ovo je globalno...

I opet kazem, nije to sve materijalne prirode... Ja radim iskljucivo za strance, i imam sasvim solidnu platu za ove uslove (stavise, neki bi rekli i 'astronomsku' mada se ja ne bih slozio s' tim jer su meni troskovi daleko veci), ali opet razmisljam da odem odavde... Jednostavno, hocu da mogu da planiram svoj zivot... Rado bih ja pomogao ovoj zemlji da 'stane na svoje noge', samo sto niko mene nece ni pitati, a i da me pita, ipak je meni vazniji moj zivot od ove zemlje, pa kad sredim svoj zivot, onda bih vrlo rado pomogao, cak i besplatno...
 
Incognito:
Ljudi, 90% ljudi koji su 'pobegli' odavde koje znam, a znam ih jako puno, nisu pobegli zbog para, vec zbog nesigurnosti... Sto bi Balasevic rekao 'Ovo je rasklimana drzava...'.

Covek NE MOZE normalno da zivi ako ne zna sta ga sutra ceka... Ako nema elementarnu sigurnost... Ako ne zna da li ce sutra spavati na ulici, u nekom rovu, u zatvoru i ko zna gde... Ako ne zna da li ce sutra imati cime da kupi hranu... Ako ne zna da li ce mu prijatelji biti tu i sutra... A ova zemlja je prototip takvog zivota... I kad ne drzis konce u svojim rukama, nalazis se u konstantno depresivnom stanju...

Izbor je: Otici odavde ili ostati i zaraditi neku psihozu, postati veciti pesimista, izgubiti poverenje u ljude i zivot...

Mislim da je otici odavde daleko logicnije... E sad, ne kazem ja da svi lepo zive 'tamo preko', niti da svi lose zive ovde... Ali ovo je globalno...

I opet kazem, nije to sve materijalne prirode... Ja radim iskljucivo za strance, i imam sasvim solidnu platu za ove uslove (stavise, neki bi rekli i 'astronomsku' mada se ja ne bih slozio s' tim jer su meni troskovi daleko veci), ali opet razmisljam da odem odavde... Jednostavno, hocu da mogu da planiram svoj zivot... Rado bih ja pomogao ovoj zemlji da 'stane na svoje noge', samo sto niko mene nece ni pitati, a i da me pita, ipak je meni vazniji moj zivot od ove zemlje, pa kad sredim svoj zivot, onda bih vrlo rado pomogao, cak i besplatno...

Mislim da si u pravu, tek kada sam izasao video sam koliko sam bio stegnut. Nazalost nisi spomenuo nacionalizam i nove nac. partiske sekretare.
I moji su se dedovi kao i roditelji rodili u Beogradu imamo i ulicu sa imenom narodnog heroja koji je pao u oslobodjenju BG. ali zbog prezimena nikada nismo bili dovoljno "Srbi" i uvek sam morao i u skoli i na poslu da zapnem duplo da bi me ostavili na miru. Od nas petoro brace i sestara, a ukupno imamo i devetoro sinova i kceri niko vise nije ostao. Sada sam u jednoj siromasnoj prekomorskoj zemlji pa i ako me neko pita odakle sam, ja znam, to je samo iz radoznalosti. Ali kada je posao u pitanju onda je vazno samo da znas i mozes, naravno ako ima posla.
Ovo ne znaci da ja i moja familija ne volimo domovinu, ali ona je ostavila nas a ne mi nju.
Pozdrav Dujka
 
Ja zivim (veliki pojam)u inostranstvo sto se tice finansijski moze se ali nisam se nasmijo vec godinu dana (zadnji odmor u scg)prisustim sebi neke stvari (krvavo zaradim)ali nemam puno radosti u tome
Nalazim se na granici da ili ne ---pare ili osmeh.
 

Back
Top