Da li normalni odgovori produzuju nenormalno stanje?

Tuzni_patak

Elita
Poruka
18.247
Gledam kako ide razgovor i komunikacija izmedju obicnih ljudi....

I onda postavljaju pitanje u zelji da iskazu da im nesto smeta, a svo vreme cine upravo produzenje onoga sto im smeta , tj igraju na istoj strani (jer tako se mora).

I kad postave pitanje u tom stilu, sta je ljudski, sta je normalno, obicno dobijaju odgovore koji uzimaju u obzir stanje u realnosti i prave neku putanju , koja je deformisana stanjem pa onda to sadrzi i u zakljuccima i u zaobilazenju nezeljenog i teznji ka srecnom.

Ali kad dobiju odgovor nekoga ko je totalno van kretanja stvari, ko u idili odgovori u nekom zamisljenom okruzenju kako bi to izgledalo , a ni tada to ne bi tako izgledalo, samo da covek zna znanje i sta je sve uzrok i posledica, e onda se onaj koji je postavio pitanje razveseli i smiri , kao da sebi kaze dobro je ima jos normalnih sa normalnim odgovorima.

I tako dodjosmo do naslova ove teme.
Da li "normalni" odgovori produzuju nenormalno stanje?


P.S. neko bi pitao u smislu dvostruke licnosti, da li normalni odgovori sugerisu postojanje dvojne licnosti u ljudima?
 
Донекле је све то тачно. Када чујемо од неког да мисли да је нормално оно што ми замишљамо као нормално (а посебно ако смо то нормално ми сами), то јесте олакшање у извесном смислу те речи, па макар то што сматрамо (и кроз другог потврђујемо) да је нормално немало три-благе-везе-са-животом. Ово може довесто до извесне пасивности и продужења неког по нас неповољног личног (или неког другог) стања, што је релативно честа појава. Са друге стране, то не мора да буде правило, јер слушајући неке друге одговоре који не спадају под "нормалне", такође можемо залутати и прећи у неко друго-треће-четврто (не обавезно нормално стање). Јер шта су то одговори који "узимају у обзир стање реалности"? Ко може да каже шта је стање реалности? Неко је нпр. лењ и за њега "стање реалности" може да постане нпр. оно што прочита у новинама и види на телевизији, и закључак може да буде нпр. да се ни око чега не вреди трудити. И онда тај неко сретне неког другог ко се око нечега труди, нпр. да нађе посао или слично, да му одговор у складу са својим виђењем реалности, а овај одлучи да не заобилази нежењено и прихвати (у мањој или већој мери) овакав одговор као истину и ето штете. Јер оно што је за једног (ко зна можда и стварно) добар одговор, за другог може бити почетак неког новог ненормалног стања. Поента приче је да, онако како ја то видим, ни "нормални" ни "ненормални" одговори нису сами по себи узрок "ненормалном" или "нормалном" стању, већ наша потреба да тај одговор схавтимо искључиво као нормалан или ненормалан. И онда - игноришемо реалност или игноришемо себе. Кад кажем игноришемо себе, мислим, у контексту примера који сам навео, да је неко нормалан кад је лењ и не цима се, а неко други кад је вредан и труди се, и да ово не треба игнорисати, као ни реалност. Или други пример: ако инжењер прави од себе сликара, а његово је нормално стање да буде инжењер, а никако сликар, онда себи прави ненормално стање, јер је као инжењер добар, а као сликар нула, али исто тако ствара себи ненормално стање и ако по сваку цену жели да ради инжењерски посао, а нпр. његова деца због тога гладују јер ради у пропалој фирми где не прима плату, а други инжењерски посао се не нуди. Дакле, добар одговор (ако га има), који нас води у нормално стање (шта год то било), није под обавезно пријатан/жењен/"нормалан" нити је под обавезно непријатан/нежењен/"ненормалан". И одговори који нису "нормални" могу сугерисати постојање двојне личности у људима. Уф... ал се залетех... идем да спавам... :bye:
 
"Normalno" je ono sto vecina ljudi oceni da je normalno.
Npr, Van Gogh je bio ocenjen kao nenormalan jer je u 27oj godini odlucio da crta bez ikakvog znanja o proporcijama i bez talenta (cak i sa najboljom voljom niko nije uspeo videti talenat u njemu), umesto da kao i svi "normalni" ljudi u to vreme pronadje stalan posao koji ce mu omoguciti da formira porodicu..iz jednog mesta je cak izbacen od strane seljana jer je bio toliko nenormalan da po ceo dan seta sa platnom u rukama, umesto da ore njivu i privredjuje...
Uopste, ponasanje mnogih izvarednih ljudi koji su napravili znacajne pomake u nauci ili umetnosti moglo bi se slobodno oceniti kao nenormalno...

Ovo moze biti i tema o predrasudama, ili o tome koliko zapravo mozemo nauciti iz tudjeg iskustva,i da li najvise ipak ucimo iz sopstvenog iskustva.

U ljudskoj je prirodi da trazi sebi slicne,one s kojima se bolje razume,sa kojima se "pronalazi'.

A kako uopste procenis sta je normalan odgovor a sta nenormalno stanje?
 
Gledam kako ide razgovor i komunikacija izmedju obicnih ljudi....

I onda postavljaju pitanje u zelji da iskazu da im nesto smeta, a svo vreme cine upravo produzenje onoga sto im smeta , tj igraju na istoj strani (jer tako se mora).

I kad postave pitanje u tom stilu, sta je ljudski, sta je normalno, obicno dobijaju odgovore koji uzimaju u obzir stanje u realnosti i prave neku putanju , koja je deformisana stanjem pa onda to sadrzi i u zakljuccima i u zaobilazenju nezeljenog i teznji ka srecnom.

Ali kad dobiju odgovor nekoga ko je totalno van kretanja stvari, ko u idili odgovori u nekom zamisljenom okruzenju kako bi to izgledalo , a ni tada to ne bi tako izgledalo, samo da covek zna znanje i sta je sve uzrok i posledica, e onda se onaj koji je postavio pitanje razveseli i smiri , kao da sebi kaze dobro je ima jos normalnih sa normalnim odgovorima.

I tako dodjosmo do naslova ove teme.
Da li "normalni" odgovori produzuju nenormalno stanje?

..odgovori nemaju veze sa produženjem nenormalnog stanja...ako je nenormalno ono će se kao takvo nužno raspasti....priroda stvari će dovesti do toga....odgovori su samo odgovori.....težnja da se naše nenormalno stanje produži.....a ako naša težnja nije u saglasnosti sa prirodnim zakonima brzo će postati suprotnost samoj sebi......
 
Nasa teznja ce biti podrzana nasim aktivnostima, pa ce tvoja teza da ce se nenormalno raspasti doci opasno u pitanje....

Jer ulozen trud u odrzavanje , zbog nase teznje, ce odrzavati "nenormalno" stanje onoliko koliko ima snage vise na tasu u odnosu na drugu stranu, odrzivog , spontanog i prirodnog....

I tu je jedna od sustina teme. Da li "normalni" odgovori (teznje) produzuju nenormalno stanje?
--------------------------------------
To sto neko moze da postavi pitanje, zasto neko ko sanja o tome da svi ljudi budu dobri odrzava sistem u kome svi ljudi moraju da budu posveceni profitu i samim tim eksploataciji i zloupotrebi drugih ljudi sa kojima dodju u kontakt, i sto se to cini totalno apsurdnim i nelogicnim, mali je problem , jer to se desava.

To je sastavni deo pitanja, jer tako svi ucestvujemo u ovoj igri normalno-nenormalno a normalno.
 
To sto neko moze da postavi pitanje, zasto neko ko sanja o tome da svi ljudi budu dobri odrzava sistem u kome svi ljudi moraju da budu posveceni profitu i samim tim eksploataciji i zloupotrebi drugih ljudi sa kojima dodju u kontakt, i sto se to cini totalno apsurdnim i nelogicnim, mali je problem , jer to se desava.

To je sastavni deo pitanja, jer tako svi ucestvujemo u ovoj igri normalno-nenormalno a normalno.

Pa evo ja sanjam o tome da svi ljudi budu dobri dok istovremeno odrzavam sistem koji mi se ne svidja pokusavajuci da opstanem u njemu.. i ne mislim da je to apsurdno i nelogicno.. Pre mi je tuzno, jer je taj nesklad izmedju mojih zelja i mogucnosti istovremeno i uzrok mog licnog nezadovoljstva..

Uklopis se do te mere da ne izgubis sebe i nastojis da onoliko koliko mozes menjas stvari.. a ne da dopustis da zbog nezadovoljstva celokupnim stanjem i nemogucnoscu da tu celokupnu situaciju iz korena promenis, odustanes i od onog sto mozes.. A kad bi svako tako krenuo, to bi donelo napredak i na globalnom nivou.. Istina, kada bi svako to zeleo ne bi ni bilo potrebe za promenama..

U svakom slucaju, koliko god da sam nezadovoljna postojecim stanjem ne zelim da postanem ogorcena..
A potpuno da se uklopim ne mogu, sve i da hocu, a necu..

Ne znam sta bi drugo taj neko kome se ne svidja stanje danas trebalo da uradi.. da dize revoluciju? ..da se samoizopsti iz drustva?.. za mene je ovaj moj sistem "od manjeg ka vecem" najprihvatljiviji.. : )
 
Ovde je rec normalno upotrebljena u drugom znacenju, znacenju pojedinca...

Normalno u ovoj temi znaci :
Ono sto su ljudske teznje osobe koja razmislja, posmatra sve oko sebe i inicijator je komunikacije u ovoj temi...
To je ona osoba koja je navedena da "postavljaju pitanje u zelji da iskazu da im nesto smeta, a svo vreme cine upravo produzenje onoga sto im smeta"

Rec normalno nije upotrebljena u statisticki argumentovskom stilu, vecinski cenzus, vec kao nesto sto izrazava teznju , snove , ako cete etiku (iako nema ni e od etike kod ljudi u takvim razmisljanjima) ili kako se cesto kaze onaj esencijalni , svima ugradjen moral i sistem vrednosti (sto je takodje pretpostavka i kreativ bez premca u gluposti, jer ljudi imaju totalno razlicite ideje sta je ispunjavajuce i neodgovarajuce sebi i drugima).

Rec normalno se javlja kod osobe kao rezultat sukoba sa neodgovarajucim u okolini i tek tada se pribegava apsolutima, koji se u licnoj viziji pocinju nazivati normalom, pa se tada menja i znacenje reci normalno..

Iskreno mislim da kod takvih pojedinaca jos uvek postoji i staro znacenje reci normalno , tako da oni imaju ustvari dve reci Normalno i normalno , gde je prvo njihov apsolut za ljudskost, a drugo statisticki argument prosecne potrebe.
 
Mislim da sigurno produzuju.

Ako sam razumeo dobro, pitash se da li podrzavanje subjektivnog normalnog dovodi do njegovog ojacavanja ili samo reci produzavanja.

Normalno je u opsegu svesti individue, ali pitanje je da li se taj opseg uopste moze promeniti, ekspandirati.

Mozda, ali u ovom trenutnom zivotu gde je "sve moguce" i gde su "sve strasti moguce" tesko. Ali tako i mora da bude. Pasulj se mora probrati, pre ili kasnije. Vreme za zetvu kad tad dodje.
 
U emocionalnom smislu , ova tema je suprotno od sledece recenice.


Taj trenutak se nije ni po cemu izdvajao i bio znacajan, osim po tome sto je bio poslednji koji je prethodio dogadjaju u sledecem trenutku i to ga cini tako znacajnim i velicanstvenim , cak i vise od tog kriticnog sledeceg trenutka.

Uz napomenu da sledecu recenicu ne smete tumaciti emocionalno ni malo,ni pateticki ni romanticno,vec u smislu znacaja, vaznosti svakog trenutka.
"Ljubav je tu, umotana u lepotu, skrivena izmedju dve sekunde vremena.
Ako zelite da je osetite , morate naci nacin da koraknete izmedju dve sekunde vremena."


Tek kad spojite ovo ovde sa temom i teznjom coveka da dobije "normalan" odgovor, slika ce biti potpunija.
 
Nasa teznja ce biti podrzana nasim aktivnostima, pa ce tvoja teza da ce se nenormalno raspasti doci opasno u pitanje....

Jer ulozen trud u odrzavanje , zbog nase teznje, ce odrzavati "nenormalno" stanje onoliko koliko ima snage vise na tasu u odnosu na drugu stranu, odrzivog , spontanog i prirodnog....

I tu je jedna od sustina teme. Da li "normalni" odgovori (teznje) produzuju nenormalno stanje?
To je sastavni deo pitanja, jer tako svi ucestvujemo u ovoj igri normalno-nenormalno a normalno.

Ako naša težnja može produžavati bilo koje stanje onda to stanje nije nenormalno, niti je u suprotnosti sa prirodom......jer sve što je u suprotnosti sa osnovnim zakonima i nužnostima ljudskog preživljavanja i stvaranja potomstva je osuđeno na propast....
...naša težnja može samo održavati samo normalno, spontano, instinktivno stanje....
 
U emocionalnom smislu , ova tema je suprotno od sledece recenice.


Taj trenutak se nije ni po cemu izdvajao i bio znacajan, osim po tome sto je bio poslednji koji je prethodio dogadjaju u sledecem trenutku i to ga cini tako znacajnim i velicanstvenim , cak i vise od tog kriticnog sledeceg trenutka.

Uz napomenu da sledecu recenicu ne smete tumaciti emocionalno ni malo,ni pateticki ni romanticno,vec u smislu znacaja, vaznosti svakog trenutka.
"Ljubav je tu, umotana u lepotu, skrivena izmedju dve sekunde vremena.
Ako zelite da je osetite , morate naci nacin da koraknete izmedju dve sekunde vremena."


Tek kad spojite ovo ovde sa temom i teznjom coveka da dobije "normalan" odgovor, slika ce biti potpunija.

važniji je zbir trenutaka od samog trenutka....u smislu konačnog rezultata....
....što se tiče ljubavi i njene ostvarivosti meni je odgovor jednostavan.....
....ako ne postoje prepreke, zabrane...a sexualni instinkt može da se ostvari sa obe strane...bit će i ljubavi...u suprotnom....
...ako naša težnja ipak ostvari taj sexualni instinkt, ljubav.....koliko će on trajati ovisi opet od prvobitnih uslova i sklada sa našom animalnom prirodom....
 
Znas, ljudi koji ratuju, vremenom shvate da su im ti drugi ljudi iza prvog coska dragi, kao ljudi, pa se pomire i prestanu tako ratovi...

E, kad bi to bilo tako.

Kad se jednom uspostavi nenormalno stanje, kod pojedinca, a kamoli kod drustva, ne ukida se lako...
U ratu naraste strah i obracun traje do konacnog. Sreca je sto su ratovi postali igrarije radi interesa, a ne spontani emocionalni ispadi.Nesreca je sto u njima ginu oni koji nece nista zaraditi od njega.

Isto kao i kod pojedinca, na licnom planu, kad skrene, tj kad mu samoobnavljanje stabilnosti psihe i znanja u vezi toga nisu pomogla jer ih nije imao dovoljno za svoj mentalni sklop.
Tada se ne vraca u normalu cim prestane uzrok akutne fobije ili akutnog stresa.
U najboljem slucaju nastaje akutni mentalni poremecaj koji traje prilicno dugo...
U najgorem , lece ga nasi i drugi psihijatri i iz akutnog predje u hronicno ali smireno stanje...
 
Mislim da sigurno produzuju.

Ako sam razumeo dobro, pitash se da li podrzavanje subjektivnog normalnog dovodi do njegovog ojacavanja ili samo reci produzavanja.

Normalno je u opsegu svesti individue, ali pitanje je da li se taj opseg uopste moze promeniti, ekspandirati.

Naprotiv , moje pitanje je suprotno od ovoga...
Moje pitanje je da li iskazivanje i podrzavanje subjektivnog normalnog kao da je iskazano i prisutno (a nije i to je jasno i tom subjektu, a ipak zeli da cuje iz raznih psihosocioloskih razloga) produzuje nenormalno stanje.

Cak i u opsegu individue je ta "normalnost" redukovana i uvedeno "mora se" podrediti sefu,okolini, trenutnom stanju i slicno, nekad do tog nivoa da uopste i ne postoji, ali postoji ideja da postoji, mozda postoji i zelja da postoji.

Ono sto neko moze da kaze iz iskustva je, pa najpoznatiji su nasilnici oni koji su ucinili kompromis, tj ako on sa svojom normalnosti mora i moze da je disciplinuje, onda tako mora i moze svako.
To otprilike znaci da neko ko provocira odgovor "normalan" a u svom zivotu je to normalno ispunio i dodao sa kompromisima, u stvari jeste borac koji ce ocas da predje u kompromisni nacin rada , iako zeli da cuje "normalnost" kao srceparajuce isto misljenje sa svojim....

Dualnost se onda odmah pojavi jer se razdvaja teoretsko normalno i prakticno normalno iliti neko ce reci licemerje...ja to ne zovem licemerje, jer onda bi svako bio licemeran i to vise sto je vise glup...jer glupost cesto dovodi coveka do toga da nesvesno radi protiv onoga u sta veruje.
----------------------------------------------------------------------------
Primer koji bih mogao da dam je vojska, gde sam ja imao nesrecu da je otac jednog platio 10k evra da mu sin bude u ministarstvu, a ostali nisu imali snage da nose opremu, pa je zamena izvrsena sa mnom u kartonima, pa sam onda upao u jedinicu gde je 4 razreda osnovne uspeh, a ja sa faksom, gde su tuce i maltretiranja dobar dan, a pijancenja i bekstva i muvanja sa oficirima i cesca od dobar dan.
Pa onda nosis pse koji su 5 dana mrtvi na suncu i vec se totalno raspadaju, a golom rukom (30kg-50kg tezine), pa ubace ti u spavaonicu 5 vojnika da te pretuku, pa da bi opstao moras da ih premlatis ili onesposobis na drugi nacin, pa tajne tuce svih desetara prema nekom vojniku, pa dupla dvojna straza (dvojna znaci da radis 1 i 2 smenu, a dupla da radis 15 dana) na -15 i nize...pa spavanje sa dva cebeta na otvorenom na -15 u pidzami???,pa rad sa nesavesnim oficirima prilikom rukovanja eksplozivima i municijom i minama itd...
I uz to sve sam imao jednog vojnika , ciganin ali pazen i mazen od strane roditelja, koga sam pokusao da zastitim bar mentalnih driblanja, da ne nosi te raspadnute pse, od kojih se svakome povracalo i od smrada i od izgleda, da ne bude napolju kad je ledena kisa celu noc, kad na meni ostane 2,3 kg leda na ledjima u obliku polulopte, ali ne uspes....

I hteli ne hteli u vama se stvori "normalno" da jedan vojnik moze bar uredno da se obuce i uredno namesti krevet, i onda takav kao ja postaje diktator i pun nerazumevanja prema nekome kome se i to namestanje kreveta cini preterivanjem koje je nepotrebno...
 

Back
Top