Mislim da ih ima, ali vrlo malo. Zapravo toliko malo da je to na nivou statističke greške. U vreme dok sam ja bio tinejdžer, sredinom 2000tih, bilo je više takvih. I u teen godinama su se devojke mnogo više čuvale, odlagale, msm bilo je seksa ali se nije toliko pričalo o tome medju devojkama, postojala je jedna doza socijalne stidljivosti... msm da je internet sve to promenio i naročito društvene mreže, došlo je do velikog ubrzanja. Ove danas generacije su dosta brže i ludje, a i pornići su na svakom koraku doslovno, do seksa se nikad lakše nije dolazilo... mada mislim da je bolje što se na nevinost gleda kao na nešto što treba pregrmeti i prosto ići dalje, seks je vrlo zabavna i fiziološki neophodna aktivnost i preveliko čekanje ili moralizatorska priča o čekanju "pravog partnera" samo nepotrebno stavlja teret na dušu mlade osobe. E sad, naravno, drugo je ako neko ima neki problem, ružnoća, impotencija, frigidnost, aseksualnost, mikropenis ili jako mali penis, autizam, socijalne i druge fobije i anksioznosti, traume... onda je to ozbiljan problem i u nekim slučajevima se da rešiti, a u nekim ne (što naravno mnogi medju pogodjenim ovim problemima ne žele ili ne mogu da prihvate). Devojkama je u svakom slučaju lakše, em su im pripadnici suprotnog pola mnogo dostupniji em nemaju neke fizičke preduslove koji ih trajno mogu sprečiti da predju tu liniju (osim ako nisu patološki, gnusno ružne, ali to je ekstrem). Kod muškaraca je već mnogo problematičnije, ako je neko ozbiljno ružan, autističan ili recimo ima mikropenis, tu nema pomoći, može se reći da je kao proklet i osudjen na to da život i normalan razvoj ličnosti večito prolaze mimo njega. Naravno teško je prihvatiti ovako bolne stvari, roditelji takvih osoba ih prvi teše i obećavaju nekakav spas i razrešenje u budućnosti, ali tako je, kao i u svemu drugom i u pitanjima seksualnosti postoje bolji i lošiji, prilagodjeni i neprilagodjeni, uspešni i neuspešni. Jebbiga lav uvek jede zebru, priroda je surova i ne prašta.