Da li mir u stvari znači kraj ?

Ona Marge

Veoma poznat
Poruka
10.590
Stalno imaš nekih želja, nešto ti nedostaje, neko ti nedostaje... Onda neke želje ostvariš, neke se kockice slože, a sa nečim se pomiriš...
I šta onda ? U svim religijama je cilj mir, smirenje, zadovoljstvo onim što imaš. Da li je onda vreme da te nema više na ovom svetu ?
Znam mnogo ljudi koji, kad su postigli svoje velike ciljeve, su ubrzo i umrli. Ili, kad su se pomirili sa svojim problemima i stanjem...takođe.
 
Moj otac je, kada je otišao u penziju i u roku dve godine napravio svoj raj na selu gde je uživao sa unučićima, umro iznenada. Jedan od najboljih prijatelja je ispričao prošlog septembra da je konačno uspeo da ga niko ne nervira i ne svađa se sa bilo kim, da je zadovoljan svojim psihičkim mirom, pa je za dve nedelje "otišao" od brzog tumora mozga. Imam toga još u okolini...takvih primera.
 
Stalno imaš nekih želja, nešto ti nedostaje, neko ti nedostaje... Onda neke želje ostvariš, neke se kockice slože, a sa nečim se pomiriš...
I šta onda ? U svim religijama je cilj mir, smirenje, zadovoljstvo onim što imaš. Da li je onda vreme da te nema više na ovom svetu ?
Znam mnogo ljudi koji, kad su postigli svoje velike ciljeve, su ubrzo i umrli. Ili, kad su se pomirili sa svojim problemima i stanjem...takođe.

A kako ti se monasi uklapaju u tu pricu? :think:
 
Pupupu...ne baksuziraj bre.samo mi treba da mrem i da ostavim tatu da se brine sam o mami
To ti mardz dolazi sa godinama,normalan sled u zivotu
Letis,letis,a onda sletis,pa samo setas...
Pa vidiš da nisi poslagala kockice...
Imam ja tu i drgačiji primer. Majka je bolesna od kako znam za sebe, nekoliko puta su je i lekari otpisali, poslali kući iz bolnice da umre. I to traje preko 40 godina. I sada je nepokretna, bolesna, nezadovoljna...i stalno "želi" da umre. Ima metastazu godinama koja se, iz nikom jasnih razloga zaustavila jednog momenta. Kad dođe kod novog lekara, oni me, videvši rezultate zovu na razgovor onim saosećajnim tonom da mi to sve saopšte...što ja znam već godinama, i uvek su ubeđeni da će vrlo skoro kraj. Ima svetlih momenata kada kuje planove za bolju bdućnost, a,li i one skroz mračne. Mir svakako nikad nema. Imam osećaj da je baš ti problemi i drže u životu.
 
Pa vidiš da nisi poslagala kockice...
Imam ja tu i drgačiji primer. Majka je bolesna od kako znam za sebe, nekoliko puta su je i lekari otpisali, poslali kući iz bolnice da umre. I to traje preko 40 godina. I sada je nepokretna, bolesna, nezadovoljna...i stalno "želi" da umre. Ima metastazu godinama koja se, iz nikom jasnih razloga zaustavila jednog momenta. Kad dođe kod novog lekara, oni me, videvši rezultate zovu na razgovor onim saosećajnim tonom da mi to sve saopšte...što ja znam već godinama, i uvek su ubeđeni da će vrlo skoro kraj. Ima svetlih momenata kada kuje planove za bolju bdućnost, a,li i one skroz mračne. Mir svakako nikad nema. Imam osećaj da je baš ti problemi i drže u životu.
Ovo sto pises su ekstremne situacije,to nije prosecan zivot
 
Uopste nisu ekstremne....sta vise, postaju svakodnica polako...

...citam neki dan, neka devojka prodaje nevinost na internetu...pa se mislim, boze zasto joj ne posaljes bolest tesku da se uzdigne malo, da priblizis sebi zalutalu ovcu...jok, ajde da mrcvarimo vec iznadprosecno uzdignute...:lol:
 
Poslednja izmena:
Stalno imaš nekih želja, nešto ti nedostaje, neko ti nedostaje... Onda neke želje ostvariš, neke se kockice slože, a sa nečim se pomiriš...
I šta onda ? U svim religijama je cilj mir, smirenje, zadovoljstvo onim što imaš. Da li je onda vreme da te nema više na ovom svetu ?
Znam mnogo ljudi koji, kad su postigli svoje velike ciljeve, su ubrzo i umrli. Ili, kad su se pomirili sa svojim problemima i stanjem...takođe.
Жена коју много волим и ценим, а која мама може да ми буде, каже како је живот неправедан. Док си млад, желиш, гориш... немаш могућности да све то имаш, а касније, када створиш, зарадиш, можеш- немаш жеља толико од умора.
То делује тужно. Али она сада испуњава жеље деци, унуцима и то је усрећује.
Можда то и јесте суштина :)
 
Жена коју много волим и ценим, а која мама може да ми буде, каже како је живот неправедан. Док си млад, желиш, гориш... немаш могућности да све то имаш, а касније, када створиш, зарадиш, можеш- немаш жеља толико од умора.
То делује тужно. Али она сада испуњава жеље деци, унуцима и то је усрећује.
Можда то и јесте суштина :)
ne bi verovala kolko ima odmornih za svasta nesto :hahaha:
 
Stalno imaš nekih želja, nešto ti nedostaje, neko ti nedostaje... Onda neke želje ostvariš, neke se kockice slože, a sa nečim se pomiriš...
I šta onda ? U svim religijama je cilj mir, smirenje, zadovoljstvo onim što imaš. Da li je onda vreme da te nema više na ovom svetu ?
Znam mnogo ljudi koji, kad su postigli svoje velike ciljeve, su ubrzo i umrli. Ili, kad su se pomirili sa svojim problemima i stanjem...takođe.
Meni se desi cesto da osetim tu apsolutnu srecu.
Kad npr.legnemo svo cetvoro, mazimo se, zagrlimo, mirisemo, gledam ih i pomislim da je to to. Ostvarila sam svoju sustinu, svoje najvece zelje... i jeste tako...
Zato sad mogu da zivim da ugadjam sebi, zaradjujem, trosim, hedonisticki na sebe... sa onim da ni za cim ne zalim :)
I uvek sebe ubedim da imam jos mnoooogo zelja...


Jer znas kako ide ona izreka: Zelim ti da se citav zivot penjes ka vrhu a da se na njega nikad ne popnes, jer sa vrha nemas gde sem dole.
 
Stalno imaš nekih želja, nešto ti nedostaje, neko ti nedostaje... Onda neke želje ostvariš, neke se kockice slože, a sa nečim se pomiriš...
I šta onda ? U svim religijama je cilj mir, smirenje, zadovoljstvo onim što imaš. Da li je onda vreme da te nema više na ovom svetu ?
Znam mnogo ljudi koji, kad su postigli svoje velike ciljeve, su ubrzo i umrli. Ili, kad su se pomirili sa svojim problemima i stanjem...takođe.

Nije loše da nešto zulja. Ne puno, kao ono zrno graška. I umor je važan. Da se čovek umori, to je za mene zdravo. Dokon pop je istinita prica.
Mir je dostojanstvena skromnost kojoj svakodnevno tezim ali ne očekujem mir u smislu spokoja koji prihvata život kakav jeste. Ja sam mama, ja ne smem da prihvatim. Mame vuku...sa pijace, vuku kucu, školu, ne dao bog kuc kuc...i nikada ne prihvataju...dok god ima nade da bude lepše, udobnije i naprednije ima i motiva koji coveka duboko čuva.
 
Stalno imaš nekih želja, nešto ti nedostaje, neko ti nedostaje... Onda neke želje ostvariš, neke se kockice slože, a sa nečim se pomiriš...
I šta onda ? U svim religijama je cilj mir, smirenje, zadovoljstvo onim što imaš. Da li je onda vreme da te nema više na ovom svetu ?
Znam mnogo ljudi koji, kad su postigli svoje velike ciljeve, su ubrzo i umrli. Ili, kad su se pomirili sa svojim problemima i stanjem...takođe.
Postoji razlika. Možeš da imaš ciljeve, da si predan ostvarivanju tih ciljeva, a u isto vreme i da budeš smiren. Jer i ako ih ne ostvariš, i pored maksimalnog ulaganja sebe, znaš da neće biti kraj sveta. Zato što svoj smisao, svoj identitet, nisi vezao za samo za te ciljeve, već imaš sposobnost da se odzumiraš i da sagledaš stvari malo šire.

Zato nije neobično da kad neko ostvari sve svoje ciljeve oseti samo prazninu. Ne zna šta će sa sobom.

To o čemu pričaš, ili slično tome, o tome je Viktor Frankl pisao i zasnovao pravac u psihoterapiji, lečenje smislom. Ne znam da li si čitala... Bio je u logoru tokom Drugog svetskog rata i tad je primetio da je između onih koji su umirali i onih koji su preživljavali razlika upravo u sposobnosti ljudi da nađu i u takvim nemogućim uslovima neki smisao kom se posvete. Dakle neka fluidnost u nalaženju smisla, ne mora biti zacrtan jedan pošto poto.
Može verovatno biološki da se posmatra, o snazi i uticaju tih urođenih nagona kad su korisno usmereni na celo psihofizičko stanje čoveka. I suprotno tome...
 
Mir ne znači kraj
Ja razumem u kom smislu misliš mir, ali taj mir ne postoji. Kad prođe briga oko sebe, dođe briga oko dece, pa unuka, život je stalna borba
A neki ljudi nemaju ceo život niti egzistencijalni mir pa žive, i nikad ga i ne dočekaju
Tačno je da se u nekom trenutku čovek nekih stvari zasiti, pa se ajd da kažem primiri, ali dođu neke druge stvari
To je život
I niko ne odlučuje kada će umreti niti iko normalan diže ruke od života zato što se umorio
Jer život nisu samo problemi, već i ljubav, radost, sreća i uživanje, a volja za životom je urođena kod mentalno zdravih ljudi
I uvek postoji neki motiv, čovek je biće od bezbroj želja i dobro je dok je tako
 
Баш је лепа тема. И лепо пишете :)
За мене је мир дом. Онај спокој, ушушканост и удобност у простору у ком се затвориш са људима које изабереш. Напољу може бити свашта, са тим се носиш и рвеш али не дотиче ни приближно као твој мали свет. Ако он штима, све се преброди.
 
Баш је лепа тема. И лепо пишете :)
За мене је мир дом. Онај спокој, ушушканост и удобност у простору у ком се затвориш са људима које изабереш. Напољу може бити свашта, са тим се носиш и рвеш али не дотиче ни приближно као твој мали свет. Ако он штима, све се преброди.

Apsolutno se slažem :ok:
 
ja mogu samo da primetim koliko god bio moj mir sa samom sobom ok, uvek se nađe nešto da ti sreću kvari, život podseća na sizifov posao, stalno rešavaš jedan problem, a kad ga rešiš dođe sledeći
u pauzama su trenuci radosti i sreće koje kradeš, i uzimaš kad možeš, a onda jovo nanovo i tako tegliš ceo život...
 

Back
Top