to non stop ponavljanje "volim te" uz obavezan praskajuci poljubac, onaj zvalavi, kao da otvaraju flase, podseca me na dinastiju i slicne sapunice.
reci volim te,nosi sa sobom mnogo,pa i obavezu da to stvarno jeste.mom sinu mogu da kazem da ga volim i da stojim iza toga, pa makar to bilo milion puta.kao i on meni sto govori svaki put kada me pogleda ili prodje pored mene.valjda imamo malo vremena jedno za drugo pa nadoknadjujemo to i govoreci.mada ga ucim da je to sto imamo neraskidivo i vecno.
meni nije neophodna izjava tog tipa da bih bila mirna kada je u pitanju ljubavni odnos.i nemam naviku da se izjasnim po tom pitanju.moja dela i njegova dela govore da to sto imamo jeste ljubav.nekada mu prosapucem to cuveno "volim te",obicno dok tonemo u san.on meni govori mnogo cesce.nekada mi to zvuci minorno u odnosu na ono sto mi pruza.kako kaze djordje "reci su nase igracke"