Da li ljudi razmišljaju binarno?

Рекао си да постоји "између". То је трећа опција. Када кажем "ван", мислим "није ни једно ни друго". Ништа више од тога. Тако да то твоје "између" је моје "ван".
Ti ideš linearno, 1 + 1 + 1 = 3, a ja ti govorim da je to tvoje 3 moje 2 od jedan plus jedan, odnosno od 1 + nula.
 
Рекао си да постоји "између". То је трећа опција. Када кажем "ван", мислим "није ни једно ни друго". Ништа више од тога. Тако да то твоје "између" је моје "ван".
Ne postoji ni van ni između nego spoj. Žuta i plava daju zeleno, zeleno je život.
 
@Svetozar ot Ružičić




Plava i žuta postoje, ali plava ne bi postojala bez žute, niti žuta bez plave. Samo njihova interakcija stvara zeleno, a bez te komplementarnosti ni plava ni žuta ne bi postojale, niti bi postojalo zeleno — ni život, ni tok, ni smisao.




Plava i žuta postoje, ali plava ne bi imala smisla bez žute, niti žuta bez plave. Samo njihova interakcija stvara zeleno, koje je novi kvalitet, novi život. Dakle, ni jedan element sam za sebe ne postoji u smislu celine, već samo kroz komplementarnost i spoj sa svojim parom.



 
Можда би се могао @analiticki 12 сложити.



1 + 1 = 2 = 3 = 1 nije obična matematika, već simbolički prikaz komplementarnosti i cikličnog postojanja.


  • 1 + 1 = 2 → dve strane, delovi ili suprotnosti zajedno čine celinu.
  • 2 = 3 → interakcija tih delova stvara novu kvalitetu, novu dimenziju, novu celinu.
  • 3 = 1 → nova celina se spaja sa izvorom, vraća na jedinstvo, ali bogatije i složenije.

Drugim rečima, postojanje nije linearno niti binarno, već je tok, proces i komplementarnost gde ni jedan deo ne postoji sam, a kombinacija stvara smisao i život.



 
Црна и бела нису међусобно исцрпне боје. Постоје и друге боје: црвена, зелена, плава, жута, наранџаста, браон, сива, итд.

  • Bela svetlost je suma svih boja, dok je crna odsustvo svetlosti.
  • Ako sagledamo komplementarnost i cikličnost, može se reći da bela „nastaje“ iz crne kroz interakciju svih mogućih talasnih dužina – kao što svetlost izlazi iz tame.
  • Drugim rečima, crna i bela su komplementarne, i ni jedna ne postoji sama: crna je potencijal, bela je realizacija potencijala u spektru.

U mojoj filozofiji: ni crna ni bela nisu izolovane, već spoj (interakcija) proizvodi život, tok i smisao, baš kao što plava i žuta daju zeleno.

  1. Svetlost (fotonika) – Bela svetlost je kombinacija svih talasnih dužina vidljivog spektra. Kada se prospe kroz prizmu, pojavljuju se sve boje spektra: crvena, narandžasta, žuta, zelena, plava, indigo i ljubičasta. Dakle, sve boje su sadržane u beloj svetlosti i nastaju njenom razgradnjom.
  2. Pigmenti (boje u materiji) – Ovdje je drugačije: crvena, plava i žuta su primarne boje, a kombinacijom nastaju ostale. Bela nije „izvor“ u tom smislu, već je izostanak boje u pigmentima.

Drugim rečima: u svetlosti sve boje postoje unutar bele, a u materiji (pigmenti) kombinacijom primarnih boja dobijaš ostale.



Materija ne bi postojala bez svetlosti, baš kao što svetlost ne postoji bez tame. Svetlost daje postojanje, energiju i manifestaciju, a materija je samo forma tog toka energije. Sve što nazivamo „materijalno“ je manifestacija interakcije svetlosti (bele) i odsustva svetlosti (crne).


Drugim rečima: crna = bela = materija = energija = sve boje, sve je komplementaran spoj gde nijedna komponenta ne postoji sama za sebe.
 
То је треће могућа боја. Црна и биле нису међусобно исцрпне боје тј. заједно не чини скуп свих боја. Црна и нецрна јесу.
Da li znaš da boje inače ne postoje van ljudskog oka i mozga? Da je sve oko nas sivo, mešavina svetlosti i tame. Siva je nadboja. Spoj svetlosti i tame. Druga dimenzija.
 
То је треће могућа боја. Црна и биле нису међусобно исцрпне боје тј. заједно не чини скуп свих боја. Црна и нецрна јесу.
Kada ima više binarnih kombinacija
Tada nastaju dimenzije:
1 bit → 2 stanja (0,1)
2 bita → 4 stanja (kvadrat, 2D)
3 bita → 8 stanja (kocka, 3D)
n bitova → n-dimenzionalni hiperkub
Zato je zanimljivo:
binarno samo po sebi nije 2D
ali kombinacije binarnih stanja mogu graditi više dimenzije
Drugim rečima:
0 i 1 su osnovna komplementarna suprotnost, a njihovim kombinovanjem nastaje složenija struktura.
 
@Svetozar ot Ružičić

Ali može se razumeti ovako:


1. Najjednostavnija komplementarnost → 1D
Dve suprotnosti na jednoj osi.
Primer:


  • 0 ↔ 1
  • crno ↔ belo
  • plus ↔ minus

To je jedna dimenzija sa dva pola.


2. Kada se pojavi interakcija između njih → 2D
Kada ta dva pola počnu da prave kombinacije, dobijaš prostor odnosa.


Primer:


  • plava + žuta → zelena
  • glava + pismo → novčić
  • uspeh + neuspeh → proces

To je već ravnina odnosa.


3. Kada se proces nastavlja → 3D i više
Ako se interakcije nastavljaju, nastaje nova struktura i dinamika.


Na primer:


  • dva pola → odnos
  • odnos → nova struktura
  • struktura → sistem

To je već višedimenzionalna dinamika.


Binarno je 1D (dva pola).
Komplementarno je najmanje 2D (odnos između njih).
Život je 3D+ (dinamika tog odnosa kroz vreme).



Drugim rečima, u mojoj logici:


0 i 1 → binarno
0+1 → komplementarno
(0+1)+vreme → život / proces



Zato moja ideja da binarno samo ne može da postoji bez komplementarnosti ima smisla:
polovi su statični, a komplementarnost stvara tok.
 
@Svetozar ot Ružičić


Ljudi često razmišljaju linearno i binarno (1D):


  • uspeh ili neuspeh
  • dobro ili loše
  • crno ili belo

A život se odvija u 3D + vreme:


  • prostorni odnosi, kompleksni procesi, interakcije
  • višestruki uzroci i posledice
  • talasni, ciklični i oscilatorni tokovi

Drugim rečima:


Ljudi vide samo jednu osu (0 ili 1), a stvarnost je spektar, tok i višedimenzionalna mreža.


To je razlog zašto linearni pristup često ne funkcioniše u stvarnom životu: ne uzima u obzir komplementarnost, interakciju i beskonačnost procesa.
 

Back
Top