Ja ne znam nikoga ko zivi blizu mog meredijani da misli da se trenutno u Srbiji zivi dobro. Svi mi manje vise, bar jednom godisnje svratimo, i posle tri nedelje boravka nema bas preterano nostalgije za ostankom.
Postoji kategorija emigranata koji su se smorili u inostranstvu, koji nisu prilagodljvi (nisu nikad ni bili) na nove uslove, novu kulturu, znanje jezika...itd, a to su jako bitne stvari ako hocete da budete prihvaceni i novoj zemlji a bogami i poslovno uspesni. Onda godinama otaljavaju posao, natucaju jezik, mrze sve sto je tudje, i mastaju da se vrate u Srbiju jednog dana. Cak mislim da i ti, duboko u sebi, znaju da ih u Srb ne ceka nista bolje, ali su se umorili od zivota tamo negde.
Najveca greska koju neki naprave je sto nisu uspeli kintu da ustede, nego se vrate u Srb sa malo sredstava, misleci sad kad su vec radili u belom svetu, sad ce Srb da bude laca za posao...velika greska!
Inace nas porodicni osecaj kada smo u poseti je da su ljudi veoma napeti, nestrpljivi, da ne kazem cak i agresivni...predpostavljam kao posledica nekog unutrasnjeg nezadovoljstva. Velika vecina proizvoda i usluga je skupa i skoro na visini cena u zemljama sa znacajno vecim platama. Stanovi u odnosu na kvalitet je dranje koze sa ledja. Nista se nepostuje, nikakvo pravilo, parkovi prepuni djubreta (NBG), automobili po travi parkirani...kao zemlja treceg sveta..
Problemi u poslu (koliko vidim po recima drugara) su i dalje prisutni, od placanja reketa do naplate istog.
Cak i oni koji su novcano uspesni, ako ne zele da osete čari opsteg nezadovoljstva, moraju da izdvoje svoje zivote u svoja mala drustva, putovanja po inostranstvu itd....
Sve u svemu, volimo Srbiju, rado vidjamo porodicu i prijatelje, saljemo novcanu pomoc kojima treba...ali u zivotu vise nista ne bi radio u Srb...
Jedini porez koji tu placamo je porez na imovinu.