Zaljubljenost nije odnos zasnovan na poznavanju stvarnosti. Pošto zaljubljena osoba ne poznaje drugog kakav je on u realnosti,zaljubljenost je odnos privida u kome osoba ulazi u relaciju sa sopstvenom nesvesnom predstavom koju je "zalepila" preko osobe u koju se zaljubila.
Mehanizmi kojima se održava projektovana predstava ne mogu trajati večno, jer će nužno doći momenat kada projektovana slika počinje da popušta i bledi i kada se drugi pojavljuje onakav kakav zaista jeste. Kako u svest zaljubljene osobe prodiru delovi realne slike o drugom, tako zaljubljenost prestaje. Suočena s drugim onakvim kakav on jeste u stvarnosti, osoba je prisiljena da zauzme odreden stav prema takvoj realnosti. Pošto subjekt može zauzeti različite stavove prema osobi u koju je bio zaljubljen,dalja sudbina takvog odnosa može biti različita. Ranije se verovalo u kulturni mit da je zaljubljenost prva, strasna faza ljubavi nakon koje sledi faza spokojne ljubavi, kao i da ljubav uvek mora početi zaljubljenošću. Ova zabluda je odgovorna za mnoga slomljena srca i mnogo Ijubavne patnje. Savremena istraživanja pokazuju da zaljubljenost redje predstavlja uvod u ljubav nego što je uvod u razočaranje i raskid odnosa, kao i da odnos ljubavi uopšte ne mora početi fazom zaljubljenosti. Zbog toga je potrebno spomenuti neke od mogućih ishoda odnosa zaljubljenosti: razočaranost, mržnju, Ijubav, prijateljstvo i, kao posebnu kategoriju, fiksiranu zaljubljenost.
Voleti nekoga znaci, voleti njegove mane...