osveta 1912
Primećen član
- Poruka
- 822
Prema sadašnjem izbornom zakonu Srbija je jedna izborna jedinica, a građani se opredeljuju između stranaka i koalicija, a u parlament ulaze stranke i koalicije koje uspeju da pređu cenzus (od 5%). Ovaj tip proporcionalnog sistema izgleda najpravednije, međutim, koja je njegova negativna strana?
Negativna strana ovakvog sistema ogleda se u tome što mi u Srbiji ili dobijemo nestabilnu vladu, ili vladu koja nema jasnu politiku zbog toga što su programske razlike između koalicionih partnera često velike, pa politika vlade postaje često plod trulih kompromisa...
U poslednjih 20 godina smo u Srbiji mogli da budemo svedoci najčudnijih koalicija, prvo SPS-Nova Demokratija (1994), pa SPS-JUL-Nova Demokratija (1996), pa SPS-JUL-Radikali (1998) , pa zatim SPS-SNP-SPO (1999. na saveznom nivou kada je Vuk Drašković bio potpredsednik vlade) pa zatim s koca i konopca sakupljenih 18 stranaka DOS-a (2000) itd. Dakle, u Srbiji je u poslednjih 20 godina skoro svako sa svakim bio u koaliciji...
Ono što je najgore u svemu ovome je to da jedna stranka (G-17) koja realno nema podršku više od 6-7% birača, preuzela sve makro-ekonomske resore i drži ih pod svojom kontrolom već 10 godina, a o katastrofalnim rezultatima njihove ekonomske politike neću da trošim reči. Stvarno mi nije jasno zašto su i DS i DSS ispadali toliko glupi pa su im to dozvoljavali u svakoj vladi koja je formirana od 2000.-te na ovamo?
Dakle, šta bi bilo bolje umesto ovakvog izbornog sistema? Po mom mišljenju, umesto proporcionalnog izbornog sistema i jedne izborne jedinice, trebalo bi uvesti dvokružni većinski izborni sistem, tako što bi Srbija bila podeljena na 250 izbornih jedinica (ili manje ukoliko bi se smanjio broj poslanika). Znači, građani bi se umesto glasanja za stranačke liste opredeljivali direktno za ljude tako što bi onaj kandidat koji u prvom krugu dobije 50% + 1 glas bio izabran za poslanika. Ukoliko ni jedan od kandidata ne bi dobio više od 50% glasova, građani bi se u drugom krugu opredeljivali između dva kandidata koji su dobili najviše glasova.
Na ovaj način bi iz parlamenta sigurno ispale štetočinske najmanje stranke kao npr. G17, LDP, SPS, SPO... a stranka koja ima najveću podršku u narodu bi najverovatnije dobila i većinu poslaničkih mandata i time mogucnost da samostalno formira vladu. Na taj način bi stranka koja preuzme vlast preuzimala i punu odgovornost, mogla bi da dosledno sprovodi svoj program, i ne bi mogla za svoje greške i propuste da se ''vadi'' na koalicione partnere. Za sve loše bi vladajuća stranka sama odgovarala i plaćala ceh na sledećim izborima.
Znam da će neko reći da je ovakav izborni sistem manje pravedan, ali potsetiću da upravo takav dvokružni većinski izborni sistem imaju npr. SAD i Francuska. Da ne govorimo o Velikoj Britaniji u kojoj se poslanici biraju po jednokružnom većinskom sistemu; dakle kandidat koji dobije najviše glasova postaje poslanik bez obzira i ako nije dobio više od 50% glasova. U pomenutim državama proporcionalni sistem ne postoji ni na jednom nivou...
Negativna strana ovakvog sistema ogleda se u tome što mi u Srbiji ili dobijemo nestabilnu vladu, ili vladu koja nema jasnu politiku zbog toga što su programske razlike između koalicionih partnera često velike, pa politika vlade postaje često plod trulih kompromisa...
U poslednjih 20 godina smo u Srbiji mogli da budemo svedoci najčudnijih koalicija, prvo SPS-Nova Demokratija (1994), pa SPS-JUL-Nova Demokratija (1996), pa SPS-JUL-Radikali (1998) , pa zatim SPS-SNP-SPO (1999. na saveznom nivou kada je Vuk Drašković bio potpredsednik vlade) pa zatim s koca i konopca sakupljenih 18 stranaka DOS-a (2000) itd. Dakle, u Srbiji je u poslednjih 20 godina skoro svako sa svakim bio u koaliciji...
Ono što je najgore u svemu ovome je to da jedna stranka (G-17) koja realno nema podršku više od 6-7% birača, preuzela sve makro-ekonomske resore i drži ih pod svojom kontrolom već 10 godina, a o katastrofalnim rezultatima njihove ekonomske politike neću da trošim reči. Stvarno mi nije jasno zašto su i DS i DSS ispadali toliko glupi pa su im to dozvoljavali u svakoj vladi koja je formirana od 2000.-te na ovamo?
Dakle, šta bi bilo bolje umesto ovakvog izbornog sistema? Po mom mišljenju, umesto proporcionalnog izbornog sistema i jedne izborne jedinice, trebalo bi uvesti dvokružni većinski izborni sistem, tako što bi Srbija bila podeljena na 250 izbornih jedinica (ili manje ukoliko bi se smanjio broj poslanika). Znači, građani bi se umesto glasanja za stranačke liste opredeljivali direktno za ljude tako što bi onaj kandidat koji u prvom krugu dobije 50% + 1 glas bio izabran za poslanika. Ukoliko ni jedan od kandidata ne bi dobio više od 50% glasova, građani bi se u drugom krugu opredeljivali između dva kandidata koji su dobili najviše glasova.
Na ovaj način bi iz parlamenta sigurno ispale štetočinske najmanje stranke kao npr. G17, LDP, SPS, SPO... a stranka koja ima najveću podršku u narodu bi najverovatnije dobila i većinu poslaničkih mandata i time mogucnost da samostalno formira vladu. Na taj način bi stranka koja preuzme vlast preuzimala i punu odgovornost, mogla bi da dosledno sprovodi svoj program, i ne bi mogla za svoje greške i propuste da se ''vadi'' na koalicione partnere. Za sve loše bi vladajuća stranka sama odgovarala i plaćala ceh na sledećim izborima.
Znam da će neko reći da je ovakav izborni sistem manje pravedan, ali potsetiću da upravo takav dvokružni većinski izborni sistem imaju npr. SAD i Francuska. Da ne govorimo o Velikoj Britaniji u kojoj se poslanici biraju po jednokružnom većinskom sistemu; dakle kandidat koji dobije najviše glasova postaje poslanik bez obzira i ako nije dobio više od 50% glasova. U pomenutim državama proporcionalni sistem ne postoji ni na jednom nivou...
Poslednja izmena: