Da li je za dobro pisanje neophodno poznavati sintaksu?

Richard III

Domaćin
Poruka
3.798
Drugim rečima, da li pisac mora da poznaje pravila sintakse o konstrukciji i strukturi rečenica da bi mogao da obogati svoje pisanje i da kreira rečenice različite dužine i svojstva?. Ili je sve to kod vrhunskih pisaca samo podsvesni proces, drugim rečima nisu uložili neki rad u svoje pisanje nego to prosto izlazi iz njih samo od sebe? I koliko uopšte dobri pisci ulažu truda u svoj rad?
 
Drugim rečima, da li pisac mora da poznaje pravila sintakse o konstrukciji i strukturi rečenica da bi mogao da obogati svoje pisanje i da kreira rečenice različite dužine i svojstva?. Ili je sve to kod vrhunskih pisaca samo podsvesni proces, drugim rečima nisu uložili neki rad u svoje pisanje nego to prosto izlazi iz njih samo od sebe? I koliko uopšte dobri pisci ulažu truda u svoj rad?

Nije stvar u pravilima, nečemu što se uči iz udžbenika kao formule iz fizike. Stvar je u pismenosti. Neko ko ima ambiciju da bude pisac svakako treba da bude vrlo pismena osoba. Pismenost se, naravno, stiče obrazovanjem, formalnim i neformalnim. Ne mora čovjek da ima fakultetsku diplomu, ali mora da bude temeljit i posvećen čitalac. Bez toga pisca nema.
 
Drugim rečima, da li pisac mora da poznaje pravila sintakse o konstrukciji i strukturi rečenica da bi mogao da obogati svoje pisanje i da kreira rečenice različite dužine i svojstva?. Ili je sve to kod vrhunskih pisaca samo podsvesni proces, drugim rečima nisu uložili neki rad u svoje pisanje nego to prosto izlazi iz njih samo od sebe? I koliko uopšte dobri pisci ulažu truda u svoj rad?

Ovo je skriveno dobro pitanje.

Vjerojatno se odnosi na umj. književnost. No, najviše "raspašoj" pisci u pogledu riječi i rečenica i značenja su filozofi, kojih je dubina često praznoslovlje, a ponajviše Nijemci, od Hegela do Heideggera i Adorna... Neke priče da su oni znali, no bili nadišli,....ne pušim. Jednostavno, oni su mutno natezali jezik da bi iskazali svoje intuicije, i to krajnje nategnuto, loše i opskurantski.
 
Osoba sa osećajem za jezik ima i prirodan osećaj za njegova pravila, jer su ona organska, a tek onda i formalna pravila, koja su uobličavanje tog osećaja.

Obično osobi sa prirodnim osećajem za jezik ne trebaju pravila, ona ih razume intuitivno, a osobi bez tog osećaja ni pravila ne pomažu.
Otuda poplava ljudi koji ne mogu da osete da postoji nešto pogrešno u "sumljam".

Eksperimentisanje sa gramatikom i strukturom rečenice može onaj koji ih je savladao do perfekcije, jer je onda to što radi kreativnost ili (auto)ironija; ne bilo koja nepismena osoba koja misli da je njeno neznanje isto što i kreativnost.
 
Osoba sa osećajem za jezik ima i prirodan osećaj za njegova pravila, jer su ona organska, a tek onda i formalna pravila, koja su uobličavanje tog osećaja.

Obično osobi sa prirodnim osećajem za jezik ne trebaju pravila, ona ih razume intuitivno, a osobi bez tog osećaja ni pravila ne pomažu.
Otuda poplava ljudi koji ne mogu da osete da postoji nešto pogrešno u "sumljam".

Eksperimentisanje sa gramatikom i strukturom rečenice može onaj koji ih je savladao do perfekcije, jer je onda to što radi kreativnost ili (auto)ironija; ne bilo koja nepismena osoba koja misli da je njeno neznanje isto što i kreativnost.

Da, da, savršeno si ovo rekla. Ali mene konkretno zanima da li su veliki pisci prvo savladavali gramatiku i strukturu rečenice (sintaksu) do perfekcije, ili postoje oni koji su bez tog preduslova stvorili nešto vredno? Ovo se konkretno više odnosi na sintaksu, dakle koji sve tipovi rečenica postoje, zatim od kakvih se sve elemenata one sastoje itd. Da li pisac to uči ili usvaja intuitivno kroz čitanje? Na filološkim fakultetima postoje čitave katedre posvećene sintaksi i načinima na koje se rečenice mogu konstruisati...
 
Da, da, savršeno si ovo rekla. Ali mene konkretno zanima da li su veliki pisci prvo savladavali gramatiku i strukturu rečenice (sintaksu) do perfekcije, ili postoje oni koji su bez tog preduslova stvorili nešto vredno? Ovo se konkretno više odnosi na sintaksu, dakle koji sve tipovi rečenica postoje, zatim od kakvih se sve elemenata one sastoje itd. Da li pisac to uči ili usvaja intuitivno kroz čitanje? Na filološkim fakultetima postoje čitave katedre posvećene sintaksi i načinima na koje se rečenice mogu konstruisati...

Sigurno da većina pisaca nije prvo proučavala jezik u akademskom formatu da bi mogli poslije toga da pišu kvalitetnu prozu. Međutim, nije to jedini način da se nešto nauči. Kao i svi ostali ljudi, i pisci uče iz jezičke sredine kojoj su izloženi, iz onoga što čuju i onoga što pročitaju. Način na koji usvajaju ta znanja i kreativno ih koriste zavisi od njihovog talenta.
U svakom slučaju, ne znam za pisca koji je napisao nešto vrijedno, a da prije toga nije bio pasionirani čitalac. U prozi nema vunderkinda, bogom dani talenat može tek iskustvo da izvuče na površinu.
 
quentin:
Sigurno da većina pisaca nije prvo proučavala jezik u akademskom formatu da bi mogli poslije toga da pišu kvalitetnu prozu. Međutim, nije to jedini način da se nešto nauči. Kao i svi ostali ljudi, i pisci uče iz jezičke sredine kojoj su izloženi, iz onoga što čuju i onoga što pročitaju. Način na koji usvajaju ta znanja i kreativno ih koriste zavisi od njihovog talenta.
U svakom slučaju, ne znam za pisca koji je napisao nešto vrijedno, a da prije toga nije bio pasionirani čitalac. U prozi nema vunderkinda, bogom dani talenat može tek iskustvo da izvuče na površinu.
Odlično rečeno.
 
Poslednja izmena od moderatora:

Back
Top