Da li je vrijeme lijek?

[*VILA*]

Često čujemo onu " Vrijeme liječi sve", liječi li sve? Ako liječi, da li je vrijeme, tj protok vremena lijek? Ja mislim da nije, protok vremena je u biti flaster. Pomaže zacljevanju rane ali ostane ožiljak koji nas podsjeća, a katkad može doći do komplikacija, ponovno krvarenje, sepsa i sl.

Što mislite???

Ja sam mišljenja da vrijeme ne liječi. Postoji taj neki instikt o samoodržanju i da je vrijeme samo pratilac tog procesa samoizliječenja.

Sad koliko je nekoj osobi potrebno za ozdravljenje je individualno. Ako osoba stalno misli na tu bol, pruža otpor i vraća joj se ne čineći ništa onda može da joj bude samo gore ili će joj trebati dugo da krene dalje sa životom. Sa aktivnostima (zaokupiranje misli poslom, hobijima, druženjem, izlascima...), tako bol počinje da jenjava dok posve ne iščezne. Nije lako ali to je jedini put, vrijeme svakako ide a život daje nove šanse i prilike koje treba prihvatiti.

Sa preživljenim traumama vjerujem da je kompleksnije i da zahtjevaju poseban tretman.

 

[*pustinjakinja]

samo u patoloskim situacijama ti neko vremenom sve vise nedostaje.

realno, vreme jeste lek jer naucis da zivis sa gubitkom.
ako ne naucis onda si slucaj za strucnu pomoc.

Razmisli ponovo... nema patologije u svakom odnosu u kojem se nađemo.
Setićeš se gde boli zauvek, a da se ne može nazvati patologija...

 

[*pustinjakinja]

vreme ne leci samo ti pomogne da prihavatis emotivni gubitak ili tragediju i naucis da zivis sa tim

...i naučiš da živiš s tim... to je ono što može vreme u nekim slučajevima.

 

[Admin Sredoje]

Razmisli ponovo... nema patologije u svakom odnosu u kojem se nađemo.
Setićeš se gde boli zauvek, a da se ne može nazvati patologija...

bol ostaje ali naucis da zivis sa njim
ona je pricala kako vremenom boli vise..to ne moze da se desi..to je patologija ako nesto ne mozes da svaris
to se u psihijatriji zove rad tuge
on ima svoj rok trajanja
ako ga premasis a ti i dalje ostajes zarobljen u tom vremenu gubitka, ti si u debelom problemu.

 

[*pustinjakinja]

bol ostaje ali naucis da zivis sa njim
ona je pricala kako vremenom boli vise..to ne moze da se desi..to je patologija ako nesto ne mozes da svaris
to se u psihijatriji zove rad tuge
on ima svoj rok trajanja
ako ga premasis a ti i dalje ostajes zarobljen u tom vremenu gubitka, ti si u debelom problemu.

Ipak razmisli još koji put.

Istina, SZO jasno definiše koliki je period tugovanja i kada čovek treba da se vrati u normalno stanje.
Oni daju nekih 2 meseca do pola godine najviše.Sve preko toga ima dijagnozu.

Uzmi sitaciju kad neko izgubi dete.Na žalost, ni SZO ni psihijatrija, ni psihologija nemaju lek za takvu bol, a oni neka je zovu kako god hoće i dijagnostikuju kako ih volja.Iskreno, pitam se koliko je humano takvim ljudima postaviti dijagnozu, mada njih suštinski zabole za dijagnozu.
Dok pišem razmišljam da li sam srela osobu kojoj je vreme pomoglo u sitaciji kad izgubi dete.Ne poznajem takvu osobu.
Ako neko poznaje, volela bih čuti kako je uspela.

 

[*VILA*]

Uzmi sitaciju kad neko izgubi dete.Na žalost, ni SZO ni psihijatrija, ni psihologija nemaju lek za takvu bol, a oni neka je zovu kako god hoće i dijagnostikuju kako ih volja.Iskreno, pitam se koliko je humano takvim ljudima postaviti dijagnozu, mada njih suštinski zabole za dijagnozu.
Dok pišem razmišljam da li sam srela osobu kojoj je vreme pomoglo u sitaciji kad izgubi dete.Ne poznajem takvu osobu.
Ako neko poznaje, volela bih čuti kako je uspela.

To nema šanse da se preboli. Ja poznajem dvije komšinice kojima se to dogodilo. Imaju još djece i kako su uspjele nakon toga da se sastave da nastave sa životom ne mogu da pojmim.

 

[Admin Sredoje]

To nema šanse da se preboli. Ja poznajem dvije komšinice kojima se to dogodilo. Imaju još djece i kako su uspjele nakon toga da se sastave da nastave sa životom ne mogu da pojmim.

to i jeste sustina.
osoba ce nastaviti sa zivotom...nece ostati ucaurena u tom dobu..to je patologija ako ostane zaglavljena u gubitku..
tesko ali nastavlja i vremenom nalazi neki smisao svog zivota.

 

[Admin Sredoje]

Ipak razmisli još koji put.

Istina, SZO jasno definiše koliki je period tugovanja i kada čovek treba da se vrati u normalno stanje.
Oni daju nekih 2 meseca do pola godine najviše.Sve preko toga ima dijagnozu.

Uzmi sitaciju kad neko izgubi dete.Na žalost, ni SZO ni psihijatrija, ni psihologija nemaju lek za takvu bol, a oni neka je zovu kako god hoće i dijagnostikuju kako ih volja.Iskreno, pitam se koliko je humano takvim ljudima postaviti dijagnozu, mada njih suštinski zabole za dijagnozu.
Dok pišem razmišljam da li sam srela osobu kojoj je vreme pomoglo u sitaciji kad izgubi dete.Ne poznajem takvu osobu.
Ako neko poznaje, volela bih čuti kako je uspela.

na tvoju srecu filozofiras sa strane.. zato ne cakaj te stvari i ne kreiraj misljenje.
ne mozes da znas niti treba da znas kako se te osobe osecaju i kako nalaze snagu da nastavljaju dalje, ali moraju inace postaju psihijatrijski slucajevi.

 

[Cro_čvarak]

To nema šanse da se preboli. Ja poznajem dvije komšinice kojima se to dogodilo. Imaju još djece i kako su uspjele nakon toga da se sastave da nastave sa životom ne mogu da pojmim.

Ja poznajem ženu koja je izgubila dva sina prošle godine i nema druge dice, sad kako nastavlja? Poznajem i ženu koja je izgubila sina jedinca u ratu, ta žena je bila svaki dan na grobu koji je s vremenom počeo ličiti na kuću.

 

[Cro_čvarak]

Jedan put me povezao tadašnji radni kolega kojeg sam površno poznava. Poveli smo nekakvi razgovor o braći i sestrama, i kaže on meni da je on imao dva brata. Braća su mu poginuli na motorima, a nakon što su oni poginuli on je s motorkotačem proletio kroz crveno i doživio teški udes zbog kojeg je bio tri tjedna u komi i dva miseca u bolnici. Nije mi baš bilo više ugodno voziti se s njim u automobilu ali moram reći da je vozio skroz umjereno

 

[Metronomy]

Ljudi su vrlo razliciti i emotivno i intelektualno, iako drustvo pravi sablone prema nizim vrstama, vecina ljudi je sasvim razlicita i psihologija tu nema uticaja, moze samo da posmatra.
Ne postoji sablon ljudskih odgovora na zivot, ma koliko se kontrolori trudili da ljude uvedu u normalnost. Dok jedni zive u proslosti, drugi su okrenuti buducnosti, treci sadasnjosti. Dok su jedni vezani za svoje okruzenje drugi ne zavise ni na koji nacin. Kaze se "vreme leci sve" ali je to fraza koja se poziva na prirodni zaborav, medjutim, kod mnogih ljudi iskustvo, secanje je jace od novih dogadjaja i secanje stimulise nekad jace nego trenutni osecaj.
Kod nekoga vreme je lek, kod nekoga je secanje teze nego dozivljaj.

 

[maybell]

donekle, kad se prestane vrteti u glavi mantra kako su me povredili, nepravdu naneli itd.

 

[neoplanta again]

samo u patoloskim situacijama ti neko vremenom sve vise nedostaje.

realno, vreme jeste lek jer naucis da zivis sa gubitkom.
ako ne naucis onda si slucaj za strucnu pomoc.

Nema ništa patološko u nedostajanju npr deteta kojeg više nema..
I nije večna žal za detetom jadnih majki učenika one škole - patološka reakcija,
nego normalna reakcija na nenormalnu situaciju.!!
Niko ne bi smeo da nadživi svoje dete.

 

[neoplanta again]

Razmisli ponovo... nema patologije u svakom odnosu u kojem se nađemo.
Setićeš se gde boli zauvek, a da se ne može nazvati patologija...

Naravno.

 

[*pustinjakinja]

na tvoju srecu filozofiras sa strane.. zato ne cakaj te stvari i ne kreiraj misljenje.
ne mozes da znas niti treba da znas kako se te osobe osecaju i kako nalaze snagu da nastavljaju dalje, ali moraju inace postaju psihijatrijski slucajevi.

Hmm ...ma grlim ja tebe

 

[Cro_čvarak]

Danas je u dnevnim novinama u prilogu osmrtnica bilo sjećanje na prvu godišnjicu smrti prvog od one dvoje braće koje sam spominjao. Tri su sjećanja, od roditelja, susjeda i tetke. Jeli imao još kakve rodbine ne znam, znam da nije imao djece. Bio je alkoholičar i narkoman, a uz to i registrirani psihički bolesnik, ali ipak je i on bio nečije dijete. Jednostavno se ugasio uslijed takvog života. Rodjen je 1983-e, izgledao je barem 10 godina starije. Drugi brat je izvršio samoubojstvo, bio je uredan i zaposlen

 

[Cro_čvarak]

Kao što vjerovatno ptepostavljate familija pokojne braće baš i nije bila uzorna. Ne znam ja baš sve,ali sve u svemu njihov otac je ranjen 1991-e(još je živ) i iako je živ trpi više od 30 godina posljedice ranjavanja. Nova hrvatska država mu je dala pozamašnu vojnu penziju koju je on obilato trošio na alkohol za ublažavanje fizičkih i još više psihičkih boli. Rezultat vidimo, vrijeme nije zaliječilo nego još više produbilo bol, do nevjerovatnog bezdana boli, jada i očaja, bezdan nema dna, Marijanski bezdan ima dna, ovaj nema...

 

[LastDay]

Često čujemo onu " Vrijeme liječi sve", liječi li sve?

Što mislite???

Ne leči.
Govorim iz iskustva.

 

[cepelin123]

Dogodi li vam se da se prisjetite nekog neugodnog dozivljaja (bol nanesena od strane drugih) koji se desio davno a da vas na momente izbaci iz ravnoteze pa da se prisjecate par dana tih misli ?
Kako se nosite s time?

 

[neoplanta again]

Dogodi li vam se da se prisjetite nekog neugodnog dozivljaja (bol nanesena od strane drugih) koji se desio davno a da vas na momente izbaci iz ravnoteze pa da se prisjecate par dana tih misli ?
Kako se nosite s time?

Teško se nositi sa time jer emocija nije ispoljena tamo gde je trebalo da bude i sada može da traži drugi neadekvatan outlet za tu bol.
Nisam sklona da se par dana prisećam nečega, nekoliko minuta i dosta, jednostavno ne dozvoljavam sebi da mi to nešto uzme još od životne radosti koju je davno nekad uzelo.
I kao što je Irvin Jalom (poznati psihoterapeut) rekao a što je definitivno tačno:

-Kad tad moraćete da se odreknete nade u srećniju prošlost.-

 

[aeternum]

Vreme nas nauci da se nosimo sa gubitkom...

 

[Zelena milja]

Često čujemo onu " Vrijeme liječi sve", liječi li sve? Ako liječi, da li je vrijeme, tj protok vremena lijek? Ja mislim da nije, protok vremena je u biti flaster. Pomaže zacljevanju rane ali ostane ožiljak koji nas podsjeća, a katkad može doći do komplikacija, ponovno krvarenje, sepsa i sl.

Što mislite???

Ne leči.
Možda uspe da obmane i zamagli..
Možda nudi male prazne periode u kojima ne osećamo ništa, jer smo i sami zaleđeni u tim trenucima.
Ali se sve vrati. Kad se najmanje nadamo.