Da li je rat prirodno ljudsko stanje ..?

I životinje se tuku za ozemlje i ženke. Rat postoji u najprimitivnijih i najmanje kontaktiranih plemena današnjice.

Asmati, naziv za sve domoroce nizinskih močvara južne Papue, podijeljene u mnoštvo plemena i klanova. Danas ih živi oko 70 000, ali su prodorom zapadne civilizacije akultivirani i pacificirani. Njihova kultura je bila jedna od najbrutalnijih na Novoj Gvineji. Visoki, snažni crnci živjeli su sasvim goli i nisu prekrivali ni spolne organe, jedino su se nekada pokrivali pepelom. Gradili su velike raskošne muške kuće i njegovali osobito bogatu plemensku umjetnost. Tijekom inicijacije prakticirali su obrednu homoseksualnost. Morali su piti spermu uglednih staraca, a u nekim drugim obredima plodnosti igrali su s ukrućenim spolnim udovima i orgijali. Bili su lovci na ljudske glave. Često su odlazili u ratoborne pohode na zemlje susjednih plemena, a među prvima su im na udaru bili Korowai. Žrtve svojih pohoda Asmati su jeli kako bi preuzeli njihovu moć i snagu, a lubanje žrtava su čuvali u muškim kućama i spavali na lubanjama kao na jastucima. Bili su opsjednuti ratom, krvi i spermom. Među Asmatima je 1961. godine nestao Michael Rockfeller, najmlađi sin njujorškog gradonačelnika Nelsona Rockfellera, tada jednog od najbogatijih ljudi na svijetu. Ubili su ga i pojeli.

Novogvinejsko pleme Dani prije prodora zapadne civilizacije gospodarstvo je temeljilo na svinjama i krumpiru, te su poznavali efikasan sustav navodnjavanja polja. Glavna preokupacija svih muškaraca bio je rat. Imali su strogo određeno ozemlje s kojeg se nisu micali. Između njih i susjeda bila je ničija zemlja, bojno polje. Na marginama svog ozemlja dizali su promatračnice i stražarili. Svaki mladić koji bi uspio ušuljati se na neprijateljski teren postao bi junakom. Čim bi jedna strana imala povod za sukob, objavila bi rat. Na bojnom polju zaraćene su strane odmjeravale snage. Precizan domet tri metra dugog koplja nije bio veći od desetak metara, pa su se trebali dobro približiti jedni drugima. Nije bilo teško ni izbjeći koplje, pa čim bi pala prva žrtva sve je prestalo. Pobjednici bi odnijeli zaplijenjeno oružje protivnika koje su nazivali mrtvim pticama. Te su trofeje izložili u selu i dva dana slavili pobjedu pjesmom i plesom. Nedaleko od njih poraženi su oplakivali žrtvu i jadikovali. Žene bi kamenim sjekirama odsjecale prste ako bi žrtva bila njima u krvnom srodstvu. Zbog velike smrtnosti muškaraca Dani su razvili poligamiju. Nisu odlazili u rat iz osvete niti su osjećali bijes prema neprijatelju. Rat je bio konstanta, svi njihovi preci su ratovali, svakih nekoliko dana ili tjedana. Djeca su se rano navikavala na plač majki zbog izgubljenih očeva. Heider navodi da su Dani vodili ceremonijalni, tobožnji rat. Cilj nije bio pobijediti, oduzeti protivniku ozemlje i dobra. Rat je bio sam sebi svrha. Dani nisu znali zašto to rade niti su razmišljali o mogućnosti mira. Rat je bio konstanta, norma.
 
Zdravo zgubidani. Evo i mene još jednog.
Ništa vi ne razumete.
Osnovni rat koji se vodi je u vama samima. Iz vas potiče sve, pa i rat.
Prvo sa sobom okončajte rat. Ali ne možete. Zato ćete na druge projektovati svoje frustracije zanemarujući konflikt unutar sebe. I niko nije izuzet od toga. E pa srećno nam bilo sa nama samima. Uzaludno ćemo tražiti i boriti se za nešto van sebe ako to u sebi nemamo.
A šta je to jedino za šta se borimo? To je osećanje kojim želimo da budemo ispunjeni. A gde ga mi tražimo?
 
..priča o ljudskoj istoriji je priča o ljudskim ratovima..da li je rat prirodno stanje čovjeka..s obzirom na nemoral, zlobu, licemjerje..potrebu čovjeka da grebe svim mogućim sredstvima koje posjeduje..nije li u prirodi čovjeka da ubije drugog čovjeka..jer ne zna bolje..
.. postoji li prevencija ove društvene pojave i u čemu bi se sastojala ..



sta bi u ovom slucaju znacilo "prirodno stanje"?
izvorno stanje, covekovo iskonsko?
ako da, onda u tom slucaju potiremo prirodu stvari pa i coveka kroz ignoraciju evolucije?

prirodno je uvek to sto u tom trenutku jeste.

ako je odlika u ovom trenu toliko evolutivno razvijenog coveka da probleme resava ratom, onda je rat odabir njegove prirode, odnosno njegove svesti ili njegovog krajnjeg smognuca.
 
sta bi u ovom slucaju znacilo "prirodno stanje"?
izvorno stanje, covekovo iskonsko?
ako da, onda u tom slucaju potiremo prirodu stvari pa i coveka kroz ignoraciju evolucije?

prirodno je uvek to sto u tom trenutku jeste.

ako je odlika u ovom trenu toliko evolutivno razvijenog coveka da probleme resava ratom, onda je rat odabir njegove prirode, odnosno njegove svesti ili njegovog krajnjeg smognuca.
Mogao sam da oćutim, ali imam potrebu da izjavim da se sa ovim slažem, kako bih naglasio citirano.
 
Pojasni ovo subjektivno. Mislis li na tebe kao stvar po sebi ili na (opet) tebe kao ucesnika u delovanju?
Pa zar i to treba da ti pojasnim? Ako se ogradim od stvari po sebi i filozofskog pristupa, ja imam subjektivni doživljaj slobode izbora. Ali to je subjektivan doživljaj. Neko može da ima doživljaj da neko upravlja njegovim mislima. :)
A i jedno i drugo je proizašlo iz stvari po sebi. Ali stvar po sebi je nesaznajna, a doživljaj saznajan. Pa sad je pitanje, hoćemo li se baviti nesaznajnim ili saznajnim?
 
Pa zar i to treba da ti pojasnim? Ako se ogradim od stvari po sebi i filozofskog pristupa, ja imam subjektivni doživljaj slobode izbora. Ali to je subjektivan doživljaj. Neko može da ima doživljaj da neko upravlja njegovim mislima. :)
A i jedno i drugo je proizašlo iz stvari po sebi. Ali stvar po sebi je nesaznajna, a doživljaj saznajan. Pa sad je pitanje, hoćemo li se baviti nesaznajnim ili saznajnim?

Okej.
 
parafraza ranije recenog

rat je samo jedan od poteza koji covek moze da povuce
a zivot je savrseno izbalansirana igra (ili barem, to je neutralna pozicija od koje svaki iole intelektualno savesni muskarac mora da krene), sto znaci, da za svaki potez postoji situacija kada je on najbolji potez i situacija kada nije
dakle, treba odrediti meru, kada ratovati, a kada ne
dalje: ako ne nadjemo situaciju kada treba ratovati to NE ZNACI da ne postoji situacija
moze prosto da znaci da ona jos uvek nije naisla

ko ne moze da odredi meru on je prinudjen ili da uzdize rat do nebesa ko kreten ili da pljuje po njemu i izmislja razloge kako rat nikada nije koristan (s ciljem da psiholoski paralizuje protivnika i spreci ga da zaratuje s njim.)

cela tema sazeta u jedan post
 
generalno, ljudi koji tvrde da je rat beskorisna stvar su ti ko klinci koji pokusavaju da ubede biznismena kako je izabrao losu cenu s ciljem da ga natera da spusti cenu kako bi on mogao da kupi proizvod lol
njima cilj nikada nije istina, ti klinci nisu nikakvi biznismeni, njima je cilj prosto da sprece druge da rade nesto sto njima ide na stetu, oni su ti prosto klinci bez para
lets get real
 
...superiornost u brojkama je samo jedan od faktora za pobjedu.Daleko od toga da je sa superiornošću u brojčanoj snazi garancija za dobijenu bitku ili rat. Možemo eventualno reći da je superiornost u brojkama najvažniji faktor za rezultat borbe samo ukoliko je dovoljno velika da bude protuteža svim ostalim co-operativnim okolnostima. Zaključak toga jeste da je najvažniji faktor za pobjedu dovesti najveći mogući broj vojnika u akciju u odlučujućem trenutku. F. Veliki pobjedio je 80 000 Austrijanaca s oko 30 000 ljudi(Leuthen), a sa 25 000 pobjedio je 50 000 saveznika (Rosbach), međutim nije uspio s 30 000 protiv 50 000 Austrijanaca kao što ni Buonaparte nije uspio sa 160 000 protiv 280 000 u očajničkoj borbi za Lajpcig iz čega možemo zaključiti da su osim superiornosti u brojkama značajne i neke druge okolnosti..Superiornost u odlučujućem trenutku je pitanje od presudne važnosti a ona ovisi o apsolutnoj snazi vojske i umješnosti iskorištenja i izrade te snage.Dobra procjena protivnika, smjelost da se ostavi za kratko vrijeme tek malu snagu pred njima, energija prisilnih marševa, smjelost iznenadnih napada, pojačane aktivnosti koje velike duše stiču u trenutku opasnosti, to su razlozi takvih pobjeda..Izračun vremena i prostora, iako spadaju pod temelje strategije, te su u određenoj mjeri njen svakodnevni kruh, još uvijek nisu ni najteži, ni većinom presudan faktor..
Relativna superiornost je mnogo češća i podrazumjeva vještu kreativnost superiornih snaga u odlučujućem trenutku u pametnom smjeru, žrtvovati nevažno u korist važnog ...Koja je dakle važnost superiornosti u broju..temeljna ideja je što je više moguće biti uvijek usmjeren na prije i na sve .....
 
..priča o ljudskoj istoriji je priča o ljudskim ratovima..da li je rat prirodno stanje čovjeka..s obzirom na nemoral, zlobu, licemjerje..potrebu čovjeka da grebe svim mogućim sredstvima koje posjeduje..nije li u prirodi čovjeka da ubije drugog čovjeka..jer ne zna bolje..
.. postoji li prevencija ove društvene pojave i u čemu bi se sastojala ..
rat vezujem za primitivizam, pohlepu i nagone
prevencija bi trebala biti: odgoj djece u ljubavi prema drugim ljudima...naglašavanje moralnih vrijednosti...religijski pristup (za ateiste ne kroz pojam boga, ali kroz propagiranje božjih načela koja su u suštini, moralna načela)...liječenje agresivnih pojava...smanjenje klasnih razlika...neprekidan rad na svijesti i savjesti...
 
O ekonomiji snaga....Put razmatranja se napušta, kroz osnovna načela i poglede, jer rijetko vodi jednoj ravnoj liniji.Uvijek ostaje jedan određeni prostor za igru. Ali tako je u svim praktičnim umjetnostima života. Za lijepe linije ne postoje koordinate i apscise. Stanje kruga i elipse ne nastaje njihovim algebarskim formulama. Uskoro vođa mora najfinije dijelove procjene napustiti koje su iz prirodne pronicljivosti proizašle i kroz razmišljanje sagrađene,gotovo nesvjesno, uskoro mora pojednostaviti istaknute značajke, i uvesti metodu štapa koje se mora pridržavati.
Kao jedan takav pojednostavljen sistem,kao jedno rukovanje duhom, jedna tačka gledišta koja posmatra stare snage, ili drugim riječima uvijek i uvijek imati na umu da nikada jedan isti dio snaga ne bude u stanju mirovanja. Ko ima takve snage, gdje nije neprijatelja na odgovarajući način, dovoljno zaposlio ; tko jednim dijelom svojih snaga maršira, dok neprijatelj napada, taj sa svojim snagama vodi jedno loše domaćinstvo. U tom smislu postoji jedan gubitak snaga koji je po sebi gori nego njihova neprimjerena, iracionalna upotreba. Jer ono što se treba učiniti, kao prvi uslov, da svi djelovi vlastitih snaga djeluju, jer neprikladna djelatnost dio neprijateljskih snage zapošljava i ogleda dok ostale snage koje su u stanju mirovanja za tren neutrališe....
 

Back
Top