I životinje se tuku za ozemlje i ženke. Rat postoji u najprimitivnijih i najmanje kontaktiranih plemena današnjice.
Asmati, naziv za sve domoroce nizinskih močvara južne Papue, podijeljene u mnoštvo plemena i klanova. Danas ih živi oko 70 000, ali su prodorom zapadne civilizacije akultivirani i pacificirani. Njihova kultura je bila jedna od najbrutalnijih na Novoj Gvineji. Visoki, snažni crnci živjeli su sasvim goli i nisu prekrivali ni spolne organe, jedino su se nekada pokrivali pepelom. Gradili su velike raskošne muške kuće i njegovali osobito bogatu plemensku umjetnost. Tijekom inicijacije prakticirali su obrednu homoseksualnost. Morali su piti spermu uglednih staraca, a u nekim drugim obredima plodnosti igrali su s ukrućenim spolnim udovima i orgijali. Bili su lovci na ljudske glave. Često su odlazili u ratoborne pohode na zemlje susjednih plemena, a među prvima su im na udaru bili Korowai. Žrtve svojih pohoda Asmati su jeli kako bi preuzeli njihovu moć i snagu, a lubanje žrtava su čuvali u muškim kućama i spavali na lubanjama kao na jastucima. Bili su opsjednuti ratom, krvi i spermom. Među Asmatima je 1961. godine nestao Michael Rockfeller, najmlađi sin njujorškog gradonačelnika Nelsona Rockfellera, tada jednog od najbogatijih ljudi na svijetu. Ubili su ga i pojeli.
Novogvinejsko pleme Dani prije prodora zapadne civilizacije gospodarstvo je temeljilo na svinjama i krumpiru, te su poznavali efikasan sustav navodnjavanja polja. Glavna preokupacija svih muškaraca bio je rat. Imali su strogo određeno ozemlje s kojeg se nisu micali. Između njih i susjeda bila je ničija zemlja, bojno polje. Na marginama svog ozemlja dizali su promatračnice i stražarili. Svaki mladić koji bi uspio ušuljati se na neprijateljski teren postao bi junakom. Čim bi jedna strana imala povod za sukob, objavila bi rat. Na bojnom polju zaraćene su strane odmjeravale snage. Precizan domet tri metra dugog koplja nije bio veći od desetak metara, pa su se trebali dobro približiti jedni drugima. Nije bilo teško ni izbjeći koplje, pa čim bi pala prva žrtva sve je prestalo. Pobjednici bi odnijeli zaplijenjeno oružje protivnika koje su nazivali mrtvim pticama. Te su trofeje izložili u selu i dva dana slavili pobjedu pjesmom i plesom. Nedaleko od njih poraženi su oplakivali žrtvu i jadikovali. Žene bi kamenim sjekirama odsjecale prste ako bi žrtva bila njima u krvnom srodstvu. Zbog velike smrtnosti muškaraca Dani su razvili poligamiju. Nisu odlazili u rat iz osvete niti su osjećali bijes prema neprijatelju. Rat je bio konstanta, svi njihovi preci su ratovali, svakih nekoliko dana ili tjedana. Djeca su se rano navikavala na plač majki zbog izgubljenih očeva. Heider navodi da su Dani vodili ceremonijalni, tobožnji rat. Cilj nije bio pobijediti, oduzeti protivniku ozemlje i dobra. Rat je bio sam sebi svrha. Dani nisu znali zašto to rade niti su razmišljali o mogućnosti mira. Rat je bio konstanta, norma.
Asmati, naziv za sve domoroce nizinskih močvara južne Papue, podijeljene u mnoštvo plemena i klanova. Danas ih živi oko 70 000, ali su prodorom zapadne civilizacije akultivirani i pacificirani. Njihova kultura je bila jedna od najbrutalnijih na Novoj Gvineji. Visoki, snažni crnci živjeli su sasvim goli i nisu prekrivali ni spolne organe, jedino su se nekada pokrivali pepelom. Gradili su velike raskošne muške kuće i njegovali osobito bogatu plemensku umjetnost. Tijekom inicijacije prakticirali su obrednu homoseksualnost. Morali su piti spermu uglednih staraca, a u nekim drugim obredima plodnosti igrali su s ukrućenim spolnim udovima i orgijali. Bili su lovci na ljudske glave. Često su odlazili u ratoborne pohode na zemlje susjednih plemena, a među prvima su im na udaru bili Korowai. Žrtve svojih pohoda Asmati su jeli kako bi preuzeli njihovu moć i snagu, a lubanje žrtava su čuvali u muškim kućama i spavali na lubanjama kao na jastucima. Bili su opsjednuti ratom, krvi i spermom. Među Asmatima je 1961. godine nestao Michael Rockfeller, najmlađi sin njujorškog gradonačelnika Nelsona Rockfellera, tada jednog od najbogatijih ljudi na svijetu. Ubili su ga i pojeli.
Novogvinejsko pleme Dani prije prodora zapadne civilizacije gospodarstvo je temeljilo na svinjama i krumpiru, te su poznavali efikasan sustav navodnjavanja polja. Glavna preokupacija svih muškaraca bio je rat. Imali su strogo određeno ozemlje s kojeg se nisu micali. Između njih i susjeda bila je ničija zemlja, bojno polje. Na marginama svog ozemlja dizali su promatračnice i stražarili. Svaki mladić koji bi uspio ušuljati se na neprijateljski teren postao bi junakom. Čim bi jedna strana imala povod za sukob, objavila bi rat. Na bojnom polju zaraćene su strane odmjeravale snage. Precizan domet tri metra dugog koplja nije bio veći od desetak metara, pa su se trebali dobro približiti jedni drugima. Nije bilo teško ni izbjeći koplje, pa čim bi pala prva žrtva sve je prestalo. Pobjednici bi odnijeli zaplijenjeno oružje protivnika koje su nazivali mrtvim pticama. Te su trofeje izložili u selu i dva dana slavili pobjedu pjesmom i plesom. Nedaleko od njih poraženi su oplakivali žrtvu i jadikovali. Žene bi kamenim sjekirama odsjecale prste ako bi žrtva bila njima u krvnom srodstvu. Zbog velike smrtnosti muškaraca Dani su razvili poligamiju. Nisu odlazili u rat iz osvete niti su osjećali bijes prema neprijatelju. Rat je bio konstanta, svi njihovi preci su ratovali, svakih nekoliko dana ili tjedana. Djeca su se rano navikavala na plač majki zbog izgubljenih očeva. Heider navodi da su Dani vodili ceremonijalni, tobožnji rat. Cilj nije bio pobijediti, oduzeti protivniku ozemlje i dobra. Rat je bio sam sebi svrha. Dani nisu znali zašto to rade niti su razmišljali o mogućnosti mira. Rat je bio konstanta, norma.
