Da li je prosvetljenje početak ili kraj puta?

Jasna

Stara legenda
Moderator
Poruka
82.859
Prosvetljenjem se smatra kranji rezultat samorazvoja. I onda kada se to
desi ''odlazimo kod Oca'' ili u nirvanu i to je kraj igrice.

Meni se sviđa poređenje sa snom. Kada u snu shvatimo da sanjamo, naravno
da možemo da se probudimo. I to je onda kraj sna. Ali isto tako možemo da
nastavimo lucidno da sanjamo. Onda taj san dobija sasvim novu dimenziju
jer u potpunosti snom možemo da vladamo i da kreiramo šta mi želimo.
Vrlo je slično i sa prosvetljenjem. Kada shvatimo svoju prirodu i prirodu sveta
koji nas okružuje, možemo rešiti da iz te igre izađemo, a možemo ostati
da proživimo život sasvim drugačijeg kvaliteta.

Šta vi mislite?
 
To prosvetljenje sam shvatio kao trenutak kada sam uvideo neke stvari i koliko bar mislim da jesam upoznao psihologiju ljudi kao takvu. Nisam to posmatrao kao neki početak, jer su mi se ljudi zgadili.
Trebao bi posmatrati tu zagađenost i prosvetliti je u sebi...i tako stalno, kad god ti se pojavi neka negativna emocija ili misao trebaš je posmatrati i u sebi prosvetliti kako bi ta emocija/misao promenila svoje negativno stanje.
 
Na koji način prosvetliti je u sebi?
Trebaš je posmatrati dok ne shvatiš pravu prirodu tog stanja. Ne trebaš je menjati ili na bilo koji način pokušati da izmeniš to stanje, samo posmatrati i pokušati da budeš svestan stanja u kojem se nalaziš.
Svako negativno emocionalno stanje nastaje usled vezanosti za nešto. Dakle, trebaš uvideti za šta si vezao svoje Ja i kako je ta vezanost u tebi dovela do takvog stanja. U tvom slučaju vezanost za pojavu kod ljudi koja ti izaziva gađenje. Jer ako nisi vezan za tu pojavu, nema ni gađenja.
Sve se događa u tebi, a ti to prihvataš mehanički, kao nešto normalno. Treba se osloboditi te mehanike vezanosti, a to možeš postići samo ako si svestan toga. Samoposmatranjem koristiš mehanizam koji je na svesnoj osnovi, a to je pažnja koju trebaš podeliti. Jedan deo pažnje je usmeren na spoljni deo tebe odakle utisak koji posmatraš dolazi, a drugi deo trebaš usmeriti unutar sebe na reakciju tvojih emocija ili misli na utisak koji dolazi spolja. Kada svojom pažnjom spoznaš nastanak stanja u kojem se nalaziš, tvoja svesnost će dovesti do promene koja je potrebna da bi se oslobodio vezanosti i svega što ta vezanost proizvodi u tebi.
Ne znam koliko sam bio jasan, ali to je metod kojim se i sam svakodnevno služim. Prosvetljenje dolazi unutar, a ne van tebe.
 
Trebaš je posmatrati dok ne shvatiš pravu prirodu tog stanja. Ne trebaš je menjati ili na bilo koji način pokušati da izmeniš to stanje, samo posmatrati i pokušati da budeš svestan stanja u kojem se nalaziš.
Svako negativno emocionalno stanje nastaje usled vezanosti za nešto. Dakle, trebaš uvideti za šta si vezao svoje Ja i kako je ta vezanost u tebi dovela do takvog stanja. U tvom slučaju vezanost za pojavu kod ljudi koja ti izaziva gađenje. Jer ako nisi vezan za tu pojavu, nema ni gađenja.
Sve se događa u tebi, a ti to prihvataš mehanički, kao nešto normalno. Treba se osloboditi te mehanike vezanosti, a to možeš postići samo ako si svestan toga. Samoposmatranjem koristiš mehanizam koji je na svesnoj osnovi, a to je pažnja koju trebaš podeliti. Jedan deo pažnje je usmeren na spoljni deo tebe odakle utisak koji posmatraš dolazi, a drugi deo trebaš usmeriti unutar sebe na reakciju tvojih emocija ili misli na utisak koji dolazi spolja. Kada svojom pažnjom spoznaš nastanak stanja u kojem se nalaziš, tvoja svesnost će dovesti do promene koja je potrebna da bi se oslobodio vezanosti i svega što ta vezanost proizvodi u tebi.
Ne znam koliko sam bio jasan, ali to je metod kojim se i sam svakodnevno služim. Prosvetljenje dolazi unutar, a ne van tebe.

Hvala na detaljnom odgovoru, pre svega.

Suštinski, gađenje mi izaziva ceo ovaj lažni moral, ovaj nivo poniznosti koji smo dotakli, ti lažni osmesi i ulizivanja, to što retko ko priča ono što zaista misli. Te neke niske i jadne porive ljudi ne razumem. To što će pre odabrati da se nekome nakeze nego da kažu šta zaista misle o toj osobi, to kako smo sitni pred jačim, a kako smo veliki pred slabijim, koliko svakoga možeš kupiti za 1.000,00 Evra i tome slično. Ima tu još dosta nekih stvari, ali da sada ne navodim jedno po jedno, gde god se okrenem ne vidim iskrenost u ljudskom biću, od ponašanja do govora. Iako razumem te porive, ne mogu da ih opravdam.
 
Prosvetljenjem se smatra kranji rezultat samorazvoja. I onda kada se to
desi ''odlazimo kod Oca'' ili u nirvanu i to je kraj igrice.

Meni se sviđa poređenje sa snom. Kada u snu shvatimo da sanjamo, naravno
da možemo da se probudimo. I to je onda kraj sna. Ali isto tako možemo da
nastavimo lucidno da sanjamo. Onda taj san dobija sasvim novu dimenziju
jer u potpunosti snom možemo da vladamo i da kreiramo šta mi želimo.
Vrlo je slično i sa prosvetljenjem. Kada shvatimo svoju prirodu i prirodu sveta
koji nas okružuje, možemo rešiti da iz te igre izađemo, a možemo ostati
da proživimo život sasvim drugačijeg kvaliteta.

Šta vi mislite?
prosvetljenje je kao penjanje stepenicama uvis. Postoji neki sprat počev od kog si prosvetljen, ali možeš da se penješ i dalje..dokle? ne znam
 
Za mene je prosvetljenje više kao kada počistiš krš pred stepenicama
da bi mogao do njih da dođeš. Posle toga su mogućnosti neograničene.
zamisli trip da se ljudi duhovno uzdižu penjući se stepenicama bezdana bez vrha /na dnu bezdana su demoni), a ti i još jedna osoba možete da letite. A onda zamisli razočaranje kad shvatiš da su normalni prosečni ljudi na nivoima iznad tebe i da možeš da letiš samo do nivoa svog razvoja u prethodnim životima, a posle i ti moraš stepenicama. To se meni desilo.
 
zamisli trip da se ljudi duhovno uzdižu penjući se stepenicama bezdana bez vrha /na dnu bezdana su demoni), a ti i još jedna osoba možete da letite. A onda zamisli razočaranje kad shvatiš da su normalni prosečni ljudi na nivoima iznad tebe i da možeš da letiš samo do nivoa svog razvoja u prethodnim životima, a posle i ti moraš stepenicama. To se meni desilo.
Pa to je sjajno. Imaš odličnu polaznu osnovu.
Ja sam iz podruma krenula... :lol:
 
Prosvetljenjem se smatra kranji rezultat samorazvoja. I onda kada se to
desi ''odlazimo kod Oca'' ili u nirvanu i to je kraj igrice.

Meni se sviđa poređenje sa snom. Kada u snu shvatimo da sanjamo, naravno
da možemo da se probudimo. I to je onda kraj sna. Ali isto tako možemo da
nastavimo lucidno da sanjamo. Onda taj san dobija sasvim novu dimenziju
jer u potpunosti snom možemo da vladamo i da kreiramo šta mi želimo.
Vrlo je slično i sa prosvetljenjem. Kada shvatimo svoju prirodu i prirodu sveta
koji nas okružuje, možemo rešiti da iz te igre izađemo, a možemo ostati
da proživimo život sasvim drugačijeg kvaliteta.

Šta vi mislite?
Prosvjetljenje je potsjetnik na istinu o sebi-postojanju.
Dakle, prosvijetliš zaboravljeno, sjetiš se i osvijestiš nesvjesno i onda nastaviš stvarati iskustva svjestan/svjesna istine.
 
"Srećan je onaj koji ne vidi svoju nesreću."
Nesretju ne mozhesh da ne vidish, a ako je zhelish drugima, onda je to neshto shto te izjeda iznutra, medjutim, mozhesh
zheleti nesretju drugima, donekle, da bi ih podutchio, da sve ima svoje nagradu i kaznu, naravno, ako primalac nije svestan
toga, onda je in vain, a ulavnom nije. Dakle prokletsva nemaju nikakvu edukativnu ulogu, to je tchista pakost...
No zato neko ko je pun ljubavi ne mozhe da pati, zato shto ljubav izjeda patnju i od nje ne ostaje nishta, sem suza...
 
Nesretju ne mozhesh da ne vidish, a ako je zhelish drugima, onda je to neshto shto te izjeda iznutra, medjutim, mozhesh
zheleti nesretju drugima, donekle, da bi ih podutchio, da sve ima svoje nagradu i kaznu, naravno, ako primalac nije svestan
toga, onda je in vain, a ulavnom nije. Dakle prokletsva nemaju nikakvu edukativnu ulogu, to je tchista pakost...
No zato neko ko je pun ljubavi ne mozhe da pati, zato shto ljubav izjeda patnju i od nje ne ostaje nishta, sem suza...
Ne mislim na ovozemaljske probleme i međuljudske odnose.

Nego se prisetio te 2 izreke i na trenutak su mi čudnu misao isprovocirala...
 

Back
Top