Nisam sigurna koliko bih se brinula. Odavno je prežvakano i milion puta dokazano da filmovi i igrice NE prave od dece ludake. Oni što po Americi ubijaju po školama, serisjke ubice njihove koje su na suđenju izjavile da su bile motivisane kakvim filmom, svi su oni imali sopstvene probleme, kao prvo. Pre nekako na jednom pdf-u su se zgražali kad sam rekla da me zanima fenomen serijskih ubica i da gledam dokumentarce o njima. Znam da je zvučalo ko naš PreCednik koji se uspavljuje knjigama o genocidu, ali ja nisam luda

Da su ti koji su se zgražali nekad pogledali neku biografiju serijskog ubice ili intervju s nekim od njih, onda bi videli da je, naprimer, Dahmeru omiljeni film bio Egzorcist - ali i da je on imao milion svojih ličnih problema koji su ga i napravili ubicom. Ne glupavi film. Osim toga, milioni ljudi na svetu vole isti film, pa nisu pošli da ubijaju i jedu nas ostale.
Morbidne šale same po sebi ništa ne znače, kao ni uvrnutiji prankovi. Pa nije onaj jutjuber manijak slikao onog nesretnika Japanca koji se obesio zato što igra igrice, već zato što je psihopata. Zabrini se ako imaš dete koje voli da muči životinje (mislim, STVARNO da ih muči) i da potpaljuje požare. TO su znaci oko kojih bi se stvarno trebalo zabrinuti. Ali, mazanje bojama i "glumljenje" ludog ubice po dvorištu nije ništa do glupe šale - pogovoto za nekog ko je malo prestar za to. Ima i pametnijih a podjednako morbidnih prankova.
Mene mnogo više nervira što se ta moda Noći veštica primila kod nas. Previše smo amerikanizovani, i to je fuj. Kakva crna Noć veštica. To nije čak ni pravo ime, i narod od kojeg je ceo fenomen krenuo, Irci, mrze tu glupost. Šta mi tek imamo s njom? Ali, otišla sam u off.