Da li je opravdano na verbalnu uvredu odgovoriti nasiljem?

Da li je opravdano na verbalnu uvredu odgovoriti nasiljem?


  • Ukupno glasova
    31
Teorijski jeste u nekim izuzetnim situacijama, tipa neko ti opsuje majku ili te psihički maltretira, manipuliše i sl. Ali tu je problem jer ti sebi daješ za pravo da odrediš (pogrešno) granicu i pređeš je. Ako bi to postala praksa, granica bi se pomerala na štetu tuđeg nosa. Pitanje je i šta ako ne možeš da uzvratiš, kako ćeš onda dobiti satisfakciju -ubiti ga. I da li je to uopšte rešenje, spustiti se ispod nivoa ljudskog rešavanja konflikta. Čak i životinje umeju da se izdignu iznad tuče: imala sam mačka koji je bio malo nervozan i ljubomoran na mlađeg mačka i imao je običaj da ga lupi ili frke na njega, eto tako, bez razloga. A taj mlađi mačak je ograman, jak, hrabar, izmlatio bi ga da hoće, ali nikad nije odgovorio na provokaciju, samo ga pogleda, u fazonu: Bože svašta i zaobiđe ga. :)
 
Моја прва реакција на неку ТЕШКУ вербалну увреду је шок и малаксалост мишића. Нема шансе руку да подигнем на њега. Али кад прође 20 минута, имам неодољиву потребу да се вратим и да га ударим песницом или металном штанглом. Оно што тешко подносим јесу мале, ситне провокације и увреде које константно трају од неког ко ме не подноси као човека и појаву на чисто биолошкој основи. Нпр. не свиђа му се како говорим, како ходам, како се облачим итд. Имао сам такве у животу. Једноставно, нисам могао да их зауставим док се нисам потукао са њима или макар ушао у свађу где је фалио секунд да се потучемо. Презирем те ситне душе и беднике. Волим кад ми мушко каже "Јеббем ти мајку" и скуца ме песницом. То је мушки. Замисли кад мораш са таквима да сарађујеш на послу и пословно комуницираш а они уносе ту негативну емоцију у посао и због тога посао трпи. Ти му кажеш шта је шеф рекао да се уради он скаче да се туче са тобом.
 
Ja nekako nemam zelju da vracam.
Cemu to?
Ako me jedna uvreda spasila da ga vise ne trpim, draze mi je da precutim tu uvredu a onda ga zaobilazim zanavek.

Strpljenje daje slobodu da u svoj zivot primamo koga zelimo. Daje mogucnost selekcije dok nas svako skakanje na uvrede oblikuje spram osobe koja nas vredja. Osobe koja je izabrala da se tako ponasa.

Prevedeno, njega necemo nauciti pameti a sebe mozemo ostetiti, posramiti, vremenom izmeniti.
Lakse mi je da se ugrizem za jezik.
 
Psovke pokazuju nemoć sagovornika da pronađe odgovarajući odgovor, kojim želi da povredi sagovornika. Tako i treba shvatiti a samim tim ne uzvratiti ni na koji način. Često je to najbolji način završiti prepirku, jer time izbijate jedino oružje kojim sagovornik pokušava da vas uvredi. Ja obično kažem, važi, ti si pobednik, onako, sarkastično, okrenem se i odem :mrgreen:
А шта ако немате где да одете или немате где да бежите?
 

Back
Top