Да ли је могуће остварити искрена пријатељства на послу?

Кад сам први пут нашао посао чинило се да је могуће наићи на људе који ти могу бити пријатељи и ван посла али после неког времена схватиш да то баш и није тако и да нико ту безрезервно и искрено не даје себе већ да се све гледа кроз неки крајњи интерес. Каква су ваша искуства ?
Nije moguce!
 
Дешавало се да стекнем "пријатеље" на послу са којима сам се дружио и ван посла дуго, а онда после неког времена дођеш у ситуацију да неко из тог нашег круга оговара негативно тог истог из нашег круга, а после је супер са њим и тако у круг, и схватиш да ако оговара њега иза леђа па што се не би и теби тако исто смешкала, а иза леђа ко зна шта прича о теби и како те посматра јер људи ти никад неће рећи у очи шта мисле о теби, 99.999% људи нема ту храброст осим ако се не наљути на тебе. Није ту ствар чак била ни у томе да смо једни другима конкуренција јер и нисмо били. Ја мислим да је ту ствар у томе да неки људи просто не воле да буду одбачени и онда су развили такав образац понашања да могу свакоме да уђу под кожу, да фолирају перфектно и зато ја кад видим да неко мења узак круг људи као чарапе, иде од једног "најбољег пријатеља" до другог, оговара неког иза леђа па му се после смешка, то је мени одмах аларм да са таквом особом нема шта да тражим, а упознао сам их доста таквих.
 
Poslednja izmena:
Bzvz sam se onda izrazila.
nebitno, bitna je sustina
na poslu ima dosta ljubomore i sujete
uglavnom je tako i treba biti oprezan
ja imam losa iskustva ali to ne mora biti pravilo, svako ima svoj nacin
pa ko uspe, uspeo
mnogi zarad napredovanja na poslu idu preko leseva
 
Moke iskustvo je da dobri ljudi lako nađu prijatelje, loši ljudi vazda imaju neke probleme (koje po pravilu svaljuju na druge)

Kad čuješ nekog da kuka na sve oko sebe, a samo je on vazda dobar, odmah znaš s kim imaš posla.
Moje je iskustvo malo drugacije.
Nadju se slicni ljudi, slican se slicnom raduje.
Sto se poslovnih odnosa tice, tu ni ova pravila ne vaze. Ili prestanu da vaze kad je zadnjica u pitanju, da izvines na ruznom ali adekvatnom ovde, izrazu.
 
Кад сам први пут нашао посао чинило се да је могуће наићи на људе који ти могу бити пријатељи и ван посла али после неког времена схватиш да то баш и није тако и да нико ту безрезервно и искрено не даје себе већ да се све гледа кроз неки крајњи интерес. Каква су ваша искуства ?
Skoro svi su bili izuzetno dobri ljudi, dobre kolege, ponekad sretnem nekog negde i fino se pozdravimo i ispričamo. Od ovih mladih kolega drugara niko nista nije pitao za privatno na pivo. A mlade koleginice zauzete sa ili bez dece.
 
Nadju se slicni ljudi, slican se slicnom raduje.
Čuo sam tu izreku, ali mi je upitna njena istinitost.

Imamo toliko prijatelja koji su nam beskrajno dragi a po mnogo čemu su totalno drugačiji od nas. Nekad su nam baš te razlike razlog zašto ih toliko volimo.

Zar nema nekoga ko je recimo povučen u društvu a ima brbljivog druga koga mnogo voli, ili neko ko uvek stiže na vreme a ima kuma koji ceo život kasni?
 
Čuo sam tu izreku, ali mi je upitna njena istinitost.

Imamo toliko prijatelja koji su nam beskrajno dragi a po mnogo čemu su totalno drugačiji od nas. Nekad su nam baš te razlike razlog zašto ih toliko volimo.

Zar nema nekoga ko je recimo povučen u društvu a ima brbljivog druga koga mnogo voli, ili neko ko uvek stiže na vreme a ima kuma koji ceo život kasni?
Spaja ih neka bitna zajednicka osobina...
 
Da li mozes naci iskrena prijateljstva na poslu?
Da li mozes naci iskrena prijateljstva u kafani?
Da li mozes naci iskrena prijateljstva u skoli?
Da li mozes naci iskrena prijateljstva cekajuci autobus?
Da li mozes naci iskrena prijateljstva u bolnickoj postelji?

Statistika u Britaniji o tome gde su nasli prijatelja kaze (zbir je veci od 100% jer ljudi uglavnom imaju vise od jednog prijatelja).
44% na poslu
41% u skoli
27% kroz poznanike
19% u komsiluku
17% na univerzitetu
16% kroz porodicna poznanstva
14% ostalo
7% kroz dnevni zivot i obaveze (cekajuci autobus ili voz, u trgovini, javnom prevozu, na nekom dogadjaju)
Itd....
 
statistika je nesto u sta ne verujem..
Verujes u svoje iskustvo koje je poprilicno ograniceno jer nisi upoznala milione ljudi, nisi stanovala medju razlicitim kulturama/civilizacijama itd...
Iskustvo svih ljudi je jako ograniceno, tako da statistika pomaze da razumemo stvari i svet oko sebe.
Ako zelimo naravno, neki ljudi zele da zive u svojoj paradigmi.
 
Verujes u svoje iskustvo koje je poprilicno ograniceno jer nisi upoznala milione ljudi, nisi stanovala medju razlicitim kulturama/civilizacijama itd...
Iskustvo svih ljudi je jako ograniceno, tako da statistika pomaze da razumemo stvari i svet oko sebe.
Ako zelimo naravno, neki ljudi zele da zive u svojoj paradigmi.
sigurnije mi je da verujem sebi nego brojevima koji u ovo pusto vreme napredne tehnologije mogu da se nastimaju itekako...
 
Da li mozes naci iskrena prijateljstva na poslu?
Da li mozes naci iskrena prijateljstva u kafani?
Da li mozes naci iskrena prijateljstva u skoli?
Da li mozes naci iskrena prijateljstva cekajuci autobus?
Da li mozes naci iskrena prijateljstva u bolnickoj postelji?

Statistika u Britaniji o tome gde su nasli prijatelja kaze (zbir je veci od 100% jer ljudi uglavnom imaju vise od jednog prijatelja).
44% na poslu
41% u skoli
27% kroz poznanike
19% u komsiluku
17% na univerzitetu
16% kroz porodicna poznanstva
14% ostalo
7% kroz dnevni zivot i obaveze (cekajuci autobus ili voz, u trgovini, javnom prevozu, na nekom dogadjaju)
Itd....
Svejedno, trebalo je da svedu ukupan zbir na 100%
~~~
Nema veze sa poslom, komšilukom...
Kasnije bolje vidiš šta ti smeta kod nekog i time ga teže zavoliš kao prijatelja.
Nebitno je mesto, ono samo određuje verovatnoću koja je proporcionalna učestanosti viđanja.
 
Teško,...bolje se drži na pristojnoj distanci.
Da, danas je opasno izaci na ulicu- pa je najbolje ne izlaziti uopste.
A da ne govorimo o putovanjima:
Broj saobracajnih nezgoda je veliki tako veliki da je putovanje nepotreban rizik.
Avione i letenje treba izbegavati jer postoji sansa od 0.000001% da ce se avion srusiti i sansa od 1: 816545929 da cete izgubiti zivot u avionskom udesu.

Sto se rodbine tice, s njima treba raskrstiti, a prijateljstvo je vec novi nivo rizika, koje bi vam nikako ne bih preporucio.

Bolje je da vas nadju mrtve u nekoj hladnoj sobi, umotane u cebe gde ste skoncali svoje poslednje trenutke.
Ne kaze se uzalud da je najbolje umreti u krevetu.
 
Da, danas je opasno izaci na ulicu- pa je najbolje ne izlaziti uopste.
A da ne govorimo o putovanjima:
Broj saobracajnih nezgoda je veliki tako veliki da je putovanje nepotreban rizik.
Avione i letenje treba izbegavati jer postoji sansa od 0.000001% da ce se avion srusiti i sansa od 1: 816545929 da cete izgubiti zivot u avionskom udesu.

Sto se rodbine tice, s njima treba raskrstiti, a prijateljstvo je vec novi nivo rizika, koje bi vam nikako ne bih preporucio.

Bolje je da vas nadju mrtve u nekoj hladnoj sobi, umotane u cebe gde ste skoncali svoje poslednje trenutke.
Ne kaze se uzalud da je najbolje umreti u krevetu.
Nekoga je uzasno iskustvo sa posla naucilo da ne treba verovati kolegi koji te cinkari sefu odmah kad okrenes ledja. Posto nemas takvo iskustvo, a ja imam, ne dopustam da relativizujes stvari koje su nekima-nama oblikovale veci deo zivota.
Necu pisati o desavanjima nakon svega, mobingu, sudovima, i nakon svega narusenom zdravlju.
Samo pokusavam da skrenem paznju da ne verujete tim kolegama sa kojima ispijate kafe na pauzama.
Oni ce vam prvi zabosti noz u ledja.
I kamo srece da ja nisam u pravu i da sam onaj malecni postotak o kojem pises.
 
Da, danas je opasno izaci na ulicu- pa je najbolje ne izlaziti uopste.
A da ne govorimo o putovanjima:
Broj saobracajnih nezgoda je veliki tako veliki da je putovanje nepotreban rizik.
Avione i letenje treba izbegavati jer postoji sansa od 0.000001% da ce se avion srusiti i sansa od 1: 816545929 da cete izgubiti zivot u avionskom udesu.

Sto se rodbine tice, s njima treba raskrstiti, a prijateljstvo je vec novi nivo rizika, koje bi vam nikako ne bih preporucio.

Bolje je da vas nadju mrtve u nekoj hladnoj sobi, umotane u cebe gde ste skoncali svoje poslednje trenutke.
Ne kaze se uzalud da je najbolje umreti u krevetu.
Ne preteruj!
Prijatelje biramo sami, kolege nisi ti sam birao. Zato je teško pronaći pravo prijateljstvo među kolegama. Ofc, nije nemoguće ali ne treba ni gajiti iluzije, već treba biti realan i prizeman.
P.S. Svakako ćeš umreti sam, kao i svi ostali jer sami se rađamo, sami i odlazimo da ovog sveta. Sve i da nas neko "drži za ruku", na kraju nas mora pustiti.
 
Кад сам први пут нашао посао чинило се да је могуће наићи на људе који ти могу бити пријатељи и ван посла али после неког времена схватиш да то баш и није тако и да нико ту безрезервно и искрено не даје себе већ да се све гледа кроз неки крајњи интерес. Каква су ваша искуства ?

не
 
Кад сам први пут нашао посао чинило се да је могуће наићи на људе који ти могу бити пријатељи и ван посла али после неког времена схватиш да то баш и није тако и да нико ту безрезервно и искрено не даје себе већ да се све гледа кроз неки крајњи интерес. Каква су ваша искуства ?
Nemam takvo iskustvo, ali mislim da to sve zavisi od ljudi i kakvi su i da li su ljudi karijeristi
 

Back
Top