Da li je moguće naučiti dobro pisati?

To pitanje je slično pitanju da li je moguće naučiti da budeš slikar ili pijanista... da, moguće je naučiti neke tehnike, ali nije moguće naučiti talenat i osećaj koji imaju samo najbolji. Zato je ključno pitanje da li će neko biti zadovoljan time da bude u najboljem slučaju osrednji pisac ili slikar.
 
Mislim da je pre svega stvar vežbe. Treba pisati što više. Pisac će na taj način upoznati samog sebe, način na koji razmišlja, koje su mu jake strane a koje slabosti u njegovom pisanju, da li je jak u zapletu, slab u dijalozima. Kakvi su mu likovi, kako ih opisuje, koje su vrednosti na kojima inzistira itd. Da li je romanopisac ili britki, sažeti pripovedač. Da li traži romane sa krajom ili ostavlja dela nezavršena a pitanja koja su se provlačila kroz celu knjigu nerazrešena. Čovek može da razmišlja na jedan način a piše na sasvim drugi.

U svakom slučaju samo pisati. To je najbolji test da li je neko za pisca ili nije
 
Mislim da ne,taj deo koji se naziva ``talenat``je nemoguce nauciti...
To mu dodje kao neki poklon od ``visih``sila,ili boziji dar...
Mnogo puta sam hteo nesto da napisem,u meni su bile neverovatne emocije ili ideje ali prosto nisam mogao,nekako mi je uvek bilo lakse da to nekome ispricam usmeno nego da to zapisem smisleno.
 
Mislim da ne,taj deo koji se naziva ``talenat``je nemoguce nauciti...
To mu dodje kao neki poklon od ``visih``sila,ili boziji dar...
Mnogo puta sam hteo nesto da napisem,u meni su bile neverovatne emocije ili ideje ali prosto nisam mogao,nekako mi je uvek bilo lakse da to nekome ispricam usmeno nego da to zapisem smisleno.

A vidis meni ne npr lakse da se izrazim u pisanoj formi nego u usmenoj..I upravo tu se vdi razlika ko je bolji u cemu, kome vise sta lezi...Tehnika pisanja se nauci ali STIL...Ono, kad pisac pise o maltene bezveznoj tematici a napravi pricu interesantnom...e to je TO!
 
Mislim da ne,taj deo koji se naziva ``talenat``je nemoguce nauciti...
To mu dodje kao neki poklon od ``visih``sila,ili boziji dar...
Mnogo puta sam hteo nesto da napisem,u meni su bile neverovatne emocije ili ideje ali prosto nisam mogao,nekako mi je uvek bilo lakse da to nekome ispricam usmeno nego da to zapisem smisleno.

talenat - E, to ti je ona drevna grčka OUSIA (Ουσία) = bit, suština, glavnina, srž, srčika, božanstvenost, zaljubljenost, atribut predikata, ἐντελέχια bit(nosti) - božanstveno nadahnuće od kojeg ništa može da posotane, uz mnogo dodatnih stvari, nešto bit-no …

Što se tiče ove Vaše ispovesti, veoma poštujem tu vašu iskrenost:

u meni su bile neverovatne emocije ili ideje ali prosto nisam mogao i
uvek bilo lakse da to nekome ispricam usmeno

to mi dokazuje samo jedno - nedostaje vam hrabrosti, samopoštovanja i želje da svojim srcem napišete diktate svoje duše … Imam osećaj da se bojite kritike, a ako želite, IMATE SVE PREDISPOZICIJEZA TO - TA OUSIJA (BOŽIJE NADAHNUĆE)JE KOD VAS OČIGLEDNA I VREDNA POŠTOVANJA, DA SE BAVITI, MAKAR ONAKO ZA SVOJU DUŠU, PISANJEM - ČINITE TO TAKO DA TA VAŠA NEPRESUŠNA INSPIRACIJA, U TRENUTKU KADA JE SRCEM ZAPISUJETE, TOG TRENA VAS USREĆUJE, BLAGOUGODI I DUŠU SMIRUJE … Nikada, baš nikada, sam sam davno preboleo te detinje bolesti pisanja, se ne opterećujte time šta će ko da misli o tome šta ste napisali, jer ako nešto napišete srcem, obojite emocijama i ulepšate dušom to mora da prija i onim, vama sličnim i naličnim, koji imaju emocije, srce i dušu … Za njih, nama sličnim, i pišemo i zajedno sa njima milozvučno dišemo … Dakle, poštovani prijatelju, otvori dušu, doživi tu svoju inspirativnu emociju i onda, ništa lakše, srcem zapiši samo to - biće dovoljno ...

- - - - - - - - - -

A vidis meni ne npr lakse da se izrazim u pisanoj formi nego u usmenoj..I upravo tu se vdi razlika ko je bolji u cemu, kome vise sta lezi...Tehnika pisanja se nauci ali STIL...Ono, kad pisac pise o maltene bezveznoj tematici a napravi pricu interesantnom...e to je TO!

Može se, imam iskustvo u tome, godinama i menjati STIL, ali SLENG, to nazivam ŠMEK, se ne menja, ne može se naučiti i može se samo srcem (za)pisati ...
 
Poslednja izmena:
Mislim da je moguće, samo je potrebno jako puno truda, pored te ambicije. Samim tim što nisi do sada pisao ne znači da nisi talentovan

Sa druge strane ni svakodnevno pisanje ne pomaže ukoliko se ništa ne uči iz njega. Pročitaš, malo izanaliziraš napisano (dobro je dati i nekome drugom da pročita i objektivno oceni).
 
Poslednja izmena:
Da li, po vašem mišljenju, čovek koji ima ambicije da piše nešto svoje može i da nauči da piše dobro, iako je u početku loš? Ili je to ipak samo stvar talenta, i neki ljudi jednostavno nisu stvoreni da bi bili pisci? Šta mislite?

Čak i kad neko ima talenta da piše, taj talenat može da se pokaže tek nakon što se savladaju sve tajne zanata, a za to je potrebno vremena i mnogo truda. Zato u prozi nemaš vunderkinda. Književnost nema svog Mocarta.

Mislim da je danas mlade ljude sa književnim ambicijama najvažnije uputiti da čitaju dobre knjige. Generalno, naši mladi pisci imaju ogroman problem sa lektirom. A čak i ako se pokaže da nisi za pisanje, postaćeš dobar čitalac, a to nije malo.
 
Без талента тешко...То је као да хоћеш да научиш математику а дудук си за бројеве.
Мада видим да су популарни у свету курсеви креативног писања и сл. Можда може да користи ако имаш неки дар, ал без тога учење писања као и математике је чисто мучење.
 
talenat - E, to ti je ona drevna grčka OUSIA (Ουσία) = bit, suština, glavnina, srž, srčika, božanstvenost, zaljubljenost, atribut predikata, ἐντελέχια bit(nosti) - božanstveno nadahnuće od kojeg ništa može da posotane, uz mnogo dodatnih stvari, nešto bit-no …

Što se tiče ove Vaše ispovesti, veoma poštujem tu vašu iskrenost:

u meni su bile neverovatne emocije ili ideje ali prosto nisam mogao i
uvek bilo lakse da to nekome ispricam usmeno

to mi dokazuje samo jedno - nedostaje vam hrabrosti, samopoštovanja i želje da svojim srcem napišete diktate svoje duše … Imam osećaj da se bojite kritike, a ako želite, IMATE SVE PREDISPOZICIJEZA TO - TA OUSIJA (BOŽIJE NADAHNUĆE)JE KOD VAS OČIGLEDNA I VREDNA POŠTOVANJA, DA SE BAVITI, MAKAR ONAKO ZA SVOJU DUŠU, PISANJEM - ČINITE TO TAKO DA TA VAŠA NEPRESUŠNA INSPIRACIJA, U TRENUTKU KADA JE SRCEM ZAPISUJETE, TOG TRENA VAS USREĆUJE, BLAGOUGODI I DUŠU SMIRUJE … Nikada, baš nikada, sam sam davno preboleo te detinje bolesti pisanja, se ne opterećujte time šta će ko da misli o tome šta ste napisali, jer ako nešto napišete srcem, obojite emocijama i ulepšate dušom to mora da prija i onim, vama sličnim i naličnim, koji imaju emocije, srce i dušu … Za njih, nama sličnim, i pišemo i zajedno sa njima milozvučno dišemo … Dakle, poštovani prijatelju, otvori dušu, doživi tu svoju inspirativnu emociju i onda, ništa lakše, srcem zapiši samo to - biće dovoljno ...

- - - - - - - - - -



Može se, imam iskustvo u tome, godinama i menjati STIL, ali SLENG, to nazivam ŠMEK, se ne menja, ne može se naučiti i može se samo srcem (za)pisati ...

Stil se moze nadograditi, eventualno malo korigovati, i to onda kad ono-znas sva pravila savrseno i onda malo izvrnes, namerno ih prekrsis da bi se razlikovao..
 
Da li, po vašem mišljenju, čovek koji ima ambicije da piše nešto svoje može i da nauči da piše dobro, iako je u početku loš? Ili je to ipak samo stvar talenta, i neki ljudi jednostavno nisu stvoreni da bi bili pisci? Šta mislite?

Pa pazi, danas je pisac - šta? Imaš toliko različitih metoda koje podrazumevaju pisanje da je komično uopšte o tome i raspravljati. Možeš da štancaš knjige na isti šablon vodeći se tropama koje su ti lake za pisanje.

Da ti NAPREDUJEŠ kao pisac počevši od neke nule je veliko pitanje. Ona vrsta ''umetnosti'' koja podrazumeva idilično pisanje u današnje vreme ne postoji jer se pisanju pristupa sa jedne jednostavne, robotske tačke gde je copywriting donekle i omogućen i čak poželjan, a osim toga tu je i ghostwriting.
Književnost potpuno srozana na nivo prolaznog i nebitnog karaktera.

Povećao se broj ljudi koji čitaju knjige ili makar slušaju audiobooks, ali ništa to ne vredi kada se sve svrstava u blagi entertainment više nego li intelektualnu ekspresiju koja se podrazumeva umetnošću.

I pisanje je danas ništa više do - biznis. Za mnoge ljude. Grozno je. Odvratno čak.

Gledam kakve probleme imaju ''pisci'', a često je to nemogućnost pisanja jer im ponestaje ideja ili ne znaju o čemu da pišu. Saveti ''piši piši piši piši piši piši piši'' su svuda unaokolo, piši pa ćeš posle da oduzimaš i sabiraš još contenta.

To je taj proces nekoga ko želi da ''se proslavi kao pisac'' ili da ima neko objavljeno delo.

Evo, recimo, ja pišem fantastično dobre CYOA knjige koje delim prijateljima i ljudima koji ih vole. Završim 10K reči za dan-dva, sa sve opasnostima. I ja ako želim mogu da te priče produžim u nedogled. Ti stalno možeš da nešto dodaješ i da radiš, nebitno je ŠTA radiš, bitno je da u tome UŽIVAŠ i da smisliš nešto tako da svako ko je deo toga može da to i oseti i da se sa tim i poistoveti. Ali, nije sve za svakoga. Neki ljudi više vole jedan deo knjige, drugi više vole drugi deo knjige. Retko, retko, retko ko gleda celinu, poruku i smisao knjige. Previše ih održava trenutno ''dešavanje'' i drže se ''trenutnih dešavanja u knjizi'' kako bi mogli da dožive ushićenje, možda sreću, možda bol.

Gledam devojka kada krene da čita i počne da plače, ja je pitam šta bi, a ona kaže ''Umro je vuk, bio je star ali mnooooooooooooooooogo dobaaaaaaaaaaaaaaaaar''. I ja šta da kažem, smeškam se :lol: Dva dana zbog vuka ne može da se oporavi posle, ali to je zbog toga što je priča naglasila odnos čoveka i njegovog vernog vuka i onda puca na onaj osećaj koji ima svako ko ima ljubimce. Ja, recimo, to NIKADA ne bih radio tokom pisanja jer to smatram eksploatacijom čitalaca. Smatram jeftinim, prostim. Nepotrebne smrti voljenih likova, takođe. Život je već toliko bolan kada nekoga koga volimo izgubimo, pa nam čak i taj eskejpism u svet literature ne pomaže kada se suočimo sa mnogim gubicima omiljenih likova. Ali to je sada popularno jer trenutno vlada dno dna u svetu književnosti, kao što vlada dno dna u svetu filma i dno dna u svetu generalnog entertainmenta.

Pitanje je kako pronaći nešto solidno u moru već viđenih stvari? Teško, jako teško. A još teže je pisati tako da to privuče ljude. Samo zbog toga što ne pišeš nešto što je mainstream ili popularno, budeš ocenjen ili ocrnjen kao avantgardni pisac, ali ne onaj pop šik avantgard već the dark abyss avantgard. :lol:

A i ovde u RS ti da nađeš da ti neko izda knjigu je mukotrpan posao.
 

Back
Top