Da li je moguce da roditelji mrze svoju decu?


te bul-terijer rase su valjda zeznute jer treba ih pažljivo vaspitati il tako nešto, mada kod nas mislim i dalje vole da drže staforde, mislim da prosto ljudi vole tu rasu ovde i valjda i izlaze na kraj s njima bar neki

pozdravlja te medo
7ecf59a5b5e53515c7ab4caeaef87fd8.jpg
 
Pa samo jos vise potrvrdjujes da se lozis na taktike i zvake...
Cim te je tako lako isprovocirati, lako te je i vozati....
Jos lakse je ako se nisi isprovocirala nego si genuine bezobrazna...

Da se lozim na zvake, odavno bih, ovako emotivna, pala na tvoju picopacenicku i dala bi ti iz miloste...
...greota je sprcati tolike godine u dupe i pametovati po forumu, a ne upoznati bar jednu zenu...
 
Pa po prilozenom se vidi da nije neka ponuda....covek te upozna za 2 minuta i prodje ga volja...

Tebi se ni ne nudi...pa stoga nema potrebe sa razmatras ponudu.....
...labave kao sto si ti jedem za dorucak, al eto na forumu i labavi ume da zabavi.
....i ajde da ne kvarimo vise temu...ako smo neki ispamovali, ne moraju i drugi nastavljati...
 
Ja sam udata. Zivim sto bi se reklo preko "bare". Dok sam bila devojka mnogo sam bila bliska sa svojom majkom. Oduvek me je tretirala (to sam videla I osetila od svoje 7-e godine) kao nekoga ko je tu da joj radi, da je zameni u svemu, a ona je bila Grofica.
Ja imam dva brata. Ja sam ta koja je cistila kucu, prala sudove, peglala, itd. On je nastavnik Srpskog jezika - sada u penziji.
Ja sam cuvala bracu jer sam bila najstarija ne pominjuci da je moja "mama" imala zenu koja nas je cuvala. Nas troje smo sami sebe gledali. Otac I majka su ziveli u losem braku…..duga prica, zajedno su bili u kuci ali on je imao svoj zivot a ona svoj.
Moja "mama" kao supruga nikada nije ispeglala odecu mom ocu. On bi to meni dao, pitao me..itd. Ja sam pitala "mamu":"zasto mu ti ne peglas odecu, ti si mu supruga". Njen odgovor je bio:" ti si mu cerka pa mu peglaj odecu"...itd ima puno takvih slicnih prica.
Kada bih izasla sa drugaricama "mama" bi me zvala po 10 puta :"ajde kada ces da dodjes kuci"?....
Kada sam napunila 29 god, secam se kao da je bilo juce zove ona mene na mobilnom jer sam posle posla svratila sa drustvom na kafu da me pita gde sam, znam li ja da imam kuci itd. Moje drustvo je bilo u soku kao I ja.
Ja sam se udala I otisla preko "bare". Moj suprug I ja smo pozvali moje roditelje da dodju u posetu. NIKADA NISU DOSLI. Otac je preminuo 2010 god.
"Mama" me je mozda nazvala par puta telefonom da se cujemo…...itd.
Moj suprug je Amerikanac. Nikada nas nije pitala kako smo, gde smo, sta radimo itd.
Pre dve godine sam bila da je obidjem. Mnogo sam se lose provela jer me je samo vredjala I ono sto je najgore osetila sam I videla mrznju u njenim ocima prema meni. STRASNO.
Da li roditelji mrze svoju decu? Ako ih mrze, ZASTO?

Hvala,

Tvoja priča je veoma anarhična.

1. Dakle, kada si bila mlada, majka ti je davala da stekneš radnu naviku, ali je bila povređena još u samom startu zbog sopstvenih bračnih problema.
2. Prema tebi je bila porpilično zaštitnički nastrojena, a prema mužu poprilično negativna.
3. Imali ste i dadilju? Zašto ako si ti sve radila i čuvala braću? Ne razumem ovde ništa, nešto ili kriješ ili ne govoriš sve informacije. Čime se majka "grofica" bavila u životu kada nije imala dovoljno vremena da se posveti kući? Da li je išla na posao? Da li je donosila novac u kuću? Da li ti je kupovala stvari?
4. Ako si pitala majku sa takvim drskim "ti si mu supruga" vidi se da imate taman toliko strasti koliko i golub i vrabac.
5. Majka koja zove kćer da se vrati kući nakon što odlazi u provod nije ništa čudno, pogotovo kada si tinejdžer.
6. Majka se zabrinula za tebe koja i pored što ima mobilni telefon nije rekla da ćeš otići na kafu nakon posla. Očigledno je da te smatra svojim detetom i dalje i nakon što si napunila 29 godina, što znači da tvoje osamostaljenje nije proteklo ni najmanje dobro, što znači da si i u to vreme bila zavisna od roditelja, što dalje znači da tvoji pokušaji osamostaljenja su u najvećoj meri bili zaleti u nešto što te je moglo skupo koštati. A kada ti je preselo, želela si da pobegneš što dalje kako ne bi morala da se mučiš, šta je očigledno bilo potpuno suprotno u odnosu na to šta su tvoji roditelji želeli, što dalje znači da si radila sve kontra od toga šta su tvoji roditelji želeli za tebe. A za to najviše možeš da kriviš sebe jer si dopustila da se prema tebi ponašaju kao prema detetu, što znači da nikada nisi dovoljno dokazala svoju vrednost u njihovim očima već pokušavala da promeniš stavove roditelja što je jalov posao.
7. Ono šta tvoja majka oseća prema tebi je prezir, i možda donekle zavist, jer u svemu što je ovde navedeno deluje da si i ti i dalje poprilično nezrela osoba, što i tvoja poruka ovde i te kako potvrđuje jer si našla za shodno da vređaš svoju majku iza leđa i da tražiš krivicu u njoj umesto da zaista sagledaš svoje greške i to šta je moglo da doprinese k tome da tvoja majka koja uprkos njenon načinu odgajanja je i dalje tebe (i braću) čuvala/štitila, a realno nije morala.
Jednostavno, ti na nju gledaš kao na stranca i ona je ispoštovala tu tvoju odluku sve dok se nisi vratila da provociraš sa tvojim idejama i metodama za koje misliš da će uspeti. Tvoja dobra namera nije problem, ali jeste problem to što si ti sebe distancirala od porodice, a sada pokušavaš da se istoj vratiš na neki način, i da u svemu tome okriviš majku sa argumentom "Pitala me je 10 puta kada ću da se vratim kući".

Dakle, ti si poprilično nezrela osoba i to je moj zaključak. Srećno.
 
Ja sam udata. Zivim sto bi se reklo preko "bare". Dok sam bila devojka mnogo sam bila bliska sa svojom majkom. Oduvek me je tretirala (to sam videla I osetila od svoje 7-e godine) kao nekoga ko je tu da joj radi, da je zameni u svemu, a ona je bila Grofica.
Ja imam dva brata. Ja sam ta koja je cistila kucu, prala sudove, peglala, itd. On je nastavnik Srpskog jezika - sada u penziji.
Ja sam cuvala bracu jer sam bila najstarija ne pominjuci da je moja "mama" imala zenu koja nas je cuvala. Nas troje smo sami sebe gledali. Otac I majka su ziveli u losem braku…..duga prica, zajedno su bili u kuci ali on je imao svoj zivot a ona svoj.
Moja "mama" kao supruga nikada nije ispeglala odecu mom ocu. On bi to meni dao, pitao me..itd. Ja sam pitala "mamu":"zasto mu ti ne peglas odecu, ti si mu supruga". Njen odgovor je bio:" ti si mu cerka pa mu peglaj odecu"...itd ima puno takvih slicnih prica.
Kada bih izasla sa drugaricama "mama" bi me zvala po 10 puta :"ajde kada ces da dodjes kuci"?....
Kada sam napunila 29 god, secam se kao da je bilo juce zove ona mene na mobilnom jer sam posle posla svratila sa drustvom na kafu da me pita gde sam, znam li ja da imam kuci itd. Moje drustvo je bilo u soku kao I ja.
Ja sam se udala I otisla preko "bare". Moj suprug I ja smo pozvali moje roditelje da dodju u posetu. NIKADA NISU DOSLI. Otac je preminuo 2010 god.
"Mama" me je mozda nazvala par puta telefonom da se cujemo…...itd.
Moj suprug je Amerikanac. Nikada nas nije pitala kako smo, gde smo, sta radimo itd.
Pre dve godine sam bila da je obidjem. Mnogo sam se lose provela jer me je samo vredjala I ono sto je najgore osetila sam I videla mrznju u njenim ocima prema meni. STRASNO.
Da li roditelji mrze svoju decu? Ako ih mrze, ZASTO?

Hvala,
Ja znam jednu 2 djece je u dom dala,dvoje kod oca ostavila.
 
Ja sam udata. Zivim sto bi se reklo preko "bare". Dok sam bila devojka mnogo sam bila bliska sa svojom majkom. Oduvek me je tretirala (to sam videla I osetila od svoje 7-e godine) kao nekoga ko je tu da joj radi, da je zameni u svemu, a ona je bila Grofica.
Ja imam dva brata. Ja sam ta koja je cistila kucu, prala sudove, peglala, itd. On je nastavnik Srpskog jezika - sada u penziji.
Ja sam cuvala bracu jer sam bila najstarija ne pominjuci da je moja "mama" imala zenu koja nas je cuvala. Nas troje smo sami sebe gledali. Otac I majka su ziveli u losem braku…..duga prica, zajedno su bili u kuci ali on je imao svoj zivot a ona svoj.
Moja "mama" kao supruga nikada nije ispeglala odecu mom ocu. On bi to meni dao, pitao me..itd. Ja sam pitala "mamu":"zasto mu ti ne peglas odecu, ti si mu supruga". Njen odgovor je bio:" ti si mu cerka pa mu peglaj odecu"...itd ima puno takvih slicnih prica.
Kada bih izasla sa drugaricama "mama" bi me zvala po 10 puta :"ajde kada ces da dodjes kuci"?....
Kada sam napunila 29 god, secam se kao da je bilo juce zove ona mene na mobilnom jer sam posle posla svratila sa drustvom na kafu da me pita gde sam, znam li ja da imam kuci itd. Moje drustvo je bilo u soku kao I ja.
Ja sam se udala I otisla preko "bare". Moj suprug I ja smo pozvali moje roditelje da dodju u posetu. NIKADA NISU DOSLI. Otac je preminuo 2010 god.
"Mama" me je mozda nazvala par puta telefonom da se cujemo…...itd.
Moj suprug je Amerikanac. Nikada nas nije pitala kako smo, gde smo, sta radimo itd.
Pre dve godine sam bila da je obidjem. Mnogo sam se lose provela jer me je samo vredjala I ono sto je najgore osetila sam I videla mrznju u njenim ocima prema meni. STRASNO.
Da li roditelji mrze svoju decu? Ako ih mrze, ZASTO?

Hvala,
Pozdrav.
Ako si videla mrznju u njenim ocima verovatno je ima.
Ja sam naucila da jednostavno postoje ljudi koji imaju mrznju u sebi, oni sve zivo mrze
jer su ljubomorni, zavidni...
Mozda je ljubomorna na tebe, znam to uzasno zvuci ali je moguce.
Prihvati to, tesko je mozes promeniti
ali shvati ona ima problem mrznje.
Pokusaj da te to ne dotacinje, distanciraj se nemoj patiti zbog toga.
Imas svoj zivot.
a da li ces kontaktirati sa njom to je tvoja odluka.
Ako te je izvredjala pitaj je sto te vredja suoci je sa time kakava je prema tebi.
da to ne sme to da radi...
Ali to je tvoja odluka da li ces joj reci ili se samo distancirati...
Ali nikako ne smes sebe kriviti ili se ti lose osecati zbog toga.
Nisi ti kriva za tudju mrznju.
 

Back
Top