Da li je moguće biti ekstrovertan u mišljenju, a introvertan u emocijama?

Da, mislim da ja spadam u takve. U svakodnevnim situacijama sam jako ekstrovertna, ali kada se radi o pokazivanju emocija, više to zadržim za sebe. Puno osoba se zatvori kada je reč o iskazivanju emocija iz straha da ne budu pogrešno shvaćeni, bez obzira o kakvim emocijama se radi. Mislim da su takve osobe u većini. Ne računam manipulatore koji koriste iskazivanje emocija u svrhu manipulacije drugim ljudima.
 
Ovo bi bili neki ambiverti. Ne može se ljudsko ponašanje strogo staviti u neku definiciju, kalup. Zato se navode i ti međutipovi.

U klasifikaciji po Brigs-Majersu ispada da postoje sve kombinacije. Retko je neko baš intro u svemu. Isto tako je zanimljivo da intuicija može biti ekstra i intro , kao i senzori.
 
Strah od emocija. Klasika.
Svesno misliš, znaš jedno, a plašiš se pokazivanja, imaš nekih sputavanja.


To nije moj slučaj. Ono što osećam - kažem - mislim.

Ne, ne, nije u pitanju strah kod tipa nervnog sistema. Nij intro da se plašiš pokazivanja, vć jednostavno nije prirodno, ne želiš, nije svojstveno, možeš kad hoćeš, ali ti se neće najčešće
 
Ne, ne, nije u pitanju strah kod tipa nervnog sistema. Nij intro da se plašiš pokazivanja, vć jednostavno nije prirodno, ne želiš, nije svojstveno, možeš kad hoćeš, ali ti se neće najčešće
Ne vidim problem opet.
Radiš kako želiš, ponašaš se kako želiš.
Ja sam razumela da postoji konflikt izmedju želje i mogućnosti/realizacije.
 
Ja sam obrnut slučaj, introvert sa mišljenjem kad su stranci u pitanju dok me ne iznerviraju, a kao ekstrovert u osećanjima. Mada kod ljudi koji su mi pozitivni ili koje znam ekstrovert sam u svemu. Valjda sam dobro rekao. Ne volim puno da pričam sa strancima, uglavnom sam povučen i stidljiv pogotovo kad ne pijem alkohol već 10 - 15 godina. Alkohol pretvara introverta u ekstroverta.
 
Ja sam obrnut slučaj, introvert sa mišljenjem kad su stranci u pitanju dok me ne iznerviraju, a kao ekstrovert u osećanjima. Mada kod ljudi koji su mi pozitivni ili koje znam ekstrovert sam u svemu. Valjda sam dobro rekao. Ne volim puno da pričam sa stancima, uglavnom sam povučen i stidljiv pogotovo kad ne pijem alkohol već 10 - 15 godina. Alkohol pretvara introverta u ekstroverta.
Retko kad prilazim prvi bilo kome ali sam jako otvoren prilikom upoznavanja i volim da se upoznajem. Ali ne namećem svoje mišljenje. Ali osećanja prilično pokazujem. Uglavnom veliko oduševljenje ako su pozitivni ljudi ili ogroman bes ispoljim ako su negativni. Skoro bez kontrole. Ali se učim strpljenju, pomažu i lekovi i godine i to što uopšte ne pijem alkohol.
 
Пример "екстравертног осећања" ( не емоција, Јунг не говори о емоцијама ) јесте када се некоме свиђа нека слика зато што се свима свиђа.

Нема везе са показивањем / сакривањем било чега.
 
Mislim da brkate način na koji nervni sitem kod ljudi funkcioniše sa traumama, strahovima itd, a to nema veze. Postoje jednostavno različiti načini na koji ljudi funkcionišu. U tome i jeste stvar. Šta je prirodno kod nkoga. Kod nekog je prirodno da voli da razmenjuje mišljenja o različitim pitanjima, a drugim je to dosadno više vole da razmenjuju osećaje, mišljenja ih mnogo ne interesuju. Sve kad nemaju ni jedan strah.
 
Ljudi sa ekstrovertovanim emocijama vole da ih razmenjuju i o njima da pričaju, interesuju ih emocije drugih, to im je bitna tema.. šta je ko radio i kako se pri tome osećao. Dok kod onih kojima su introvertovane oni nemaju potrebu da ih iznimno dele sa drugima, drže ih za sebe i to im i nije tema razgovora. Onako u globalu. Kod prvih - na njih više deluju emocije drugih ljudi, na druge ne deluju mnogo jer im tako nervni sistem radi. To se na kraju vidi i po oblastima delovanja, nekad čak i zanimanja, ako su ga izabrali svojevoljno.

Kod mišljenja slično. Ja sam recimo više thinking type, satima bih mogla da guglam i da pišem na forumu o najrazličitijim temama i sve me zanimaju, a kad vidim da ljudi ćaskaju o tome kako su se osećali u grupi, to me manje zanima, zato me ni malo ne privlače kafići na forumu ili neka društva kada nema nikakve teme o kojoj bi mogla da mislim i čačkam, istražujem. Primer samo.
 
Ili strah ( ranija loša iskustva ) ili odsustvo emocija ( nema šta da se pokaže ).
Kod odsustva emocija nema dileme oko pokazivanja, jer nema se šta pokazati na tu temu :lol: valjda.
Ali, koliko kapiram ova tema se bavi tipovima ličnosti, najbliže rečeno, zar ne @Paula ?

A onda svakako da i tu postoje kombinacije odredjenih tipova…
 
Ne, tema nije ni o konfliktima ni o frustracijama, već o prirodi, šta nam prirodno leži, šta smo.
Napisah iznad, ali Jung se dosta bavio time, a, gore promenuti Brigs-Majers je napravio klasifikaciju ličnosti, ako se dobro sećam ili je to opet delo Junga?
Svakako, ja mislim da se ljudi ne mogu stavljati u te tabele tek tako, ali ono što nas uglavnom karakteriše i odredjuje samo to i čini.
Nekad sam čitala takvu literaturu, te si me malo vratila u prošlost.
 
Kod odsustva emocija nema dileme oko pokazivanja, jer nema se šta pokazati na tu temu :lol: valjda.
Slažem se. Ali ne znači da si introvertan ako te nešto ne interesuje. I meni je npr. fudbal ravna linija.
S druge strane, ako su tema mačke, štošta bih imala da pričam. Onda postajem ekstrovertan mačkoljubac.
 
Slažem se. Ali ne znači da si introvertan ako te nešto ne interesuje. I meni je npr. fudbal ravna linija.
S druge strane, ako su tema mačke, štošta bih imala da pričam. Onda postajem ekstrovertan mačkoljubac.
Slažem se. Zato i ne volim ove klasifikacije tipova ličnosti.
 
hajde objasni mi ;)
Нећу. Ниси се упристојила да започнеш реченицу великим словом. То је непоштовање :cool:

Могу само да покушам, не могу ништа да гарантујем. Не зависи само од мене. Осим тога, ваља узети у обзир да када одговарам на туђе постове, не обраћам се само ономе ко је написао те постове. Форум читају и други људи.

Оно с чим се слажем јесте то да различити људи воле да разговарају о различитим стварима. Неко преферира да прича о својим осећањима, неко о туђим. Неко преферира да прича о својим мислима, неко о томе шта други мисле. И тако даље.

Такође се слажем да то што неко не воли да прича о својим осећањима не значи да их нема, као ни да се боји да прича о њима.

Међутим.

Ф тип се односи на тип личности који доноси одлуке с циљем да постигне и одржи мир или хармонију по сваку цену. Хармонија им је главна водиља у животу. Ако је тип екстравертан ( Фе ), циљ ће му бити спољашња хармонија тј. како се други људи осећају, колико им је пријатно. Ако је тип интровертан ( Фи ), циљ ће му бити унутрашња хармонија тј. како се он сам осећа, колико је њему самом пријатно. Да ли ће, и колико ће, да прича о осећањима, туђим или својим, је споредна ствар.

Приликом избора партнера, да ли доносиш одлуку на основу сопствених осећања ( "Лепо ми је са њим" ), на основу туђих ( "Мама и тата би били срећни да нас виде заједно" ), на основу сопствених мисли усмерених ка постизању неког дугорочног циља који није хармонија ( "Ако бих била с њим, онда бих имала такву и такву децу, и таквог и таквог родитеља, што значи да бих врло вероватно могла да пренесем сопствено знање на њих и да имам богато потомство" ) или на основу туђих мисли ( "Наука каже да би за најбоље потомство требала да будем с њим. Дакле, бићу с њим. )

То је избор између Фи, Фе, Ти и Те. Али у вези једне одлуке.

Ти сад нама реци шта је теби најприродније од та четири.
Шта најрадије користиш.
 

Back
Top