Да ли је могуће без ожиљака преболети тешке тренутке у животу?

Fiamma

Iskusan
Poruka
6.964
Већина људи током живота доживи лоша искуства која не може тако лако да заборави... :(

Kad ljudi vide me
Znam ja da pomisle
Da ono najgore
Ipak sam prosla

Dobro se pretvaram
Sve zivo zavaram
Pa svaka pomoc bi
Dobro mi dosla

Secanja sam zaledila
al' nisam bol pobedila

Ne mogu vise da zadrzim bol
Ne pomazu tablete uz sav alkohol...

I kada ostarim, i kad posivi sve
oci ce mi biti od placa crvene

I kada prodje sve
I kad sve nestane
Ostaju oziljci
U nama svima

Молим да се не коментарише песма на теми :P

Да ли је по вашем мишљењу могуће заборавити све и живети као да се ништа није десило? Без икаквих ожиљака...
Или то зависи од саме особе, тј. од тога колико је психички јака?
 
Већина људи током живота доживи лоша искуства која не може тако лако да заборави... :(

Молим да се не коментарише песма на теми :P

Да ли је по вашем мишљењу могуће заборавити све и живети као да се ништа није десило? Без икаквих ожиљака...
Или то зависи од саме особе, тј. од тога колико је психички јака?

Pa zavisi o cemu se radi . Alko se na primer dari oodnosima medju polovima , takve stvari obogacuju , bez obzira sto nije lako . prebolis , pa posle bolje uglavis neke stvari u sledecoj vezi .
A ako je nesto drugo u pitanju . ... sta da ti kazem .... Sve sto sam primio u pancir , sve sam prevaziso , a ona dva stto sam primio mmimo pancira , e tu su mi ostali trajni oziljci .
 
Poslednja izmena:
Nije.
Svi se urezu, neki manje, neki vise.
Samo sto svi imamo razlicite mehanizme prihvatanja i borbe sa istim, tacnije nosenja istih...praga tolerancije na bol.
Nije oziljak sam po sebi strasan. Naprotiv. Oziljak je vec stepenik vise u savladanju... I znak da smo prezivjeli ranu, krvarenje...
Cim ga prihvatimo, razumijemo, srodimo se s njim, a poslije ga dozivljavamo kao dio sebe, kao da je oduvijek bio bas tu gdje jeste...
Svako nosi svoje, i svaciji su jedinstveni kao otsak prsta.
 
Већина људи током живота доживи лоша искуства која не може тако лако да заборави... :(

Молим да се не коментарише песма на теми :P

Да ли је по вашем мишљењу могуће заборавити све и живети као да се ништа није десило? Без икаквих ожиљака...
Или то зависи од саме особе, тј. од тога колико је психички јака?

заборав је гурање под тепих, разумевање води покајању и прихватању и својих и туђих поступака. кад је јасно само нестане а искуство је непроцењиво.
 
ne znam, vjerovatno postoje ljudi sa takvim iskustvom...dovoljno jaki i "debele koze" na koju se oziljci ne primaju...ili brzo zarastaju.
nazalost ja nisam medju njima. mislim da je bitno da ti oziljci budu za nauk sto bi se reklo tj. da posle njih budemo jaci, spremniji, pametniji ako je moguce.
sretala sam ljude koje su njihovi oziljci ostetili i to u velikoj mjeri, desilo im se nesto posle cega nisu mogli dalje...
koliko god covjek moze on treba da prevazilazi i da se trudi da prevazilazi teske trenutke ali ne na nacin da bjezi vec da se suoci s necim i tek onda nastavi dalje.

"U glavu mi je ulio ucenje kako se prasta svejedno sto usijane eksere nosimo u secanju do smrti" M.Antic
 
Већина људи током живота доживи лоша искуства која не може тако лако да заборави... :(

Молим да се не коментарише песма на теми :P

Да ли је по вашем мишљењу могуће заборавити све и живети као да се ништа није десило? Без икаквих ожиљака...
Или то зависи од саме особе, тј. од тога колико је психички јака?
sve prolazi...pa i oziljci...bez patetike:bob:
 
mislim da to nema veze sa patetikom.....
ljudi su nesvjesni svoje vezanosti za druge (cak i za stvari)...mislim da na ovim prostorima kako se rodis pocnu razna nezdrava vezivanja...drustvo naprosto to afirmise preko potrebne mjere...a bas takve stvari covjeka vode u patnju...najbanalniji gubici dovode do tog da gubimo tlo pod nogama. radi se o istinskom bolu...kome ne treba olako suditi (ne bih ga povezivala sa patetikom)!
mi treba da shvatimo da smo sami, da imamo i spoznamo sebe a tek onda sa te osnove da se povezujemo sa drugima...kroz razne vrste zajednistva.
 
ožiljci - to je ono što od nas napravi ljude.
zahvaljujući bolu postanemo jači nego ikad (sa ožiljkom kao podsetnikom) ili propadnemo totalno.
neko ko nije iskusio neki bol, ne zna kako je onom ko taj bol upravo doživljava.
kao što je potrebno da prvo padnete da biste naučili da ustanete.
 
Већина људи током живота доживи лоша искуства која не може тако лако да заборави... :(

Молим да се не коментарише песма на теми :P

Да ли је по вашем мишљењу могуће заборавити све и живети као да се ништа није десило? Без икаквих ожиљака...
Или то зависи од саме особе, тј. од тога колико је психички јака?
Nemoguće je .Neke nas stvari pogađaju više,neke manje A za neke nam nema leka.Ožiljci i jesu ta sećanja.Isplivaju ,zabole,pa potonu nazad.Ako neko kroz život prođe bez uspomena ,kao da nije ni živeo.
 

Back
Top