Da, nisu iste, ali ne znam koja je depresivnija.
Prema hinduističkom verovanju ta je katastrofa ciklična i neminovna.
Tu nema ničega što bi čovek mogao da promeni, već se radi o nečemu
što je veće od njega i što prosto tako funkcioniše.
I tu postoji jedna nelogičnost. Po njima se evolucija svesti dešava
spontano. Iz života u život čovek sve više na svojim iskustvima uči.
A kako se onda dešava da u početku bude Zlatno doba, pa se sve
lagano kvari do Kali juge? To je onda suprotan proces.
Da, u Hinduizmu Kali Yuga je neminovna i nista je ne moze spreciti jer se smatra nekim "visim" kosmickim procesom koji je iznad ljudskih shvatanja i potpune kontrole pa je apsolutno neizbezna, bez obzira na stepen duhovne razvijenosti pojedinca. No prema nekim idejama moze se usporiti i ublaziti visokim nivoom sveukupne kolektivne svesti.
Mada sto se tice evolucije svesti ne znam koliko je "evolucija" savrsen termin jer se bas ne moze izjednaciti sa naucnim terminom evolucije, Hinduizam govori da svest ne evoluira kroz vremenski interval vec kroz cikluse reinkarnacije, pa samim tim evoluira i "de-evoluira" kroz razlicite okolnosti i izazove tj. dusa prelazi na visi i nizi nivo.
Sa druge strane slicna situacija je i sa Hriscanstvom, veruje se da je Apokalipsa takodje neizbezna koja ce takodje biti propracena velikom nesrecom, gladju, bolestima, ratovima, niskim moralom kao i kod Kali Yuge, s tim sto ce biti okoncana ultimativnom bitkom dve vojske - dobra i zla na Armagedonu kao kulminacijom svih prethodnih sukoba i zavrsetkom sveta kakvog poznajemo.
No za razliku od Hinduizma gde nakon zavrsetka svog tog haosa cirkus ponovo pocinje da radi, u Hriscanstvu pocinje pocetak novog vecnog zivota u vidu beskonacnog stanja blazenstva u prisustvu samog Boga bez patnji, smrti ili zla.
Tako da, ako bih morao da se odlucim sta mi je depresivnije od ta dva najverovatnije bih rekao Hinduizam.