Da li je kraj blizu?

Christadelphian

Aktivan član
Poruka
1.554
Pošasti kako polne tako i kancerozne uzele su maha kao nikada do sada
Zemljotresi takodje:
god. Broj zemljotresa

1948 620
1949 1152
1950 2023
1964 5154
1965 6686
1976 7180
Proročanstva nam govore da će tako biti pred kraj!
Ratova je sve više
mržnje i gladi
svakih 5 minuta jedno dete umre od gladi !!!
Mt.24 i Lk.21 detaljno govore o ovome
a ljudi nikada nisu bili zabrinutiji nego sada za budućnost planete Lk.21:26
A političari nikad nisu lagali više kako nema mesta za brigu i paniku.
Mi vernici znamo da nema ! Dolazi bolje !
Pozdrav
 

Mislim da kraj nije ni blizu kraja. Tacnije, ne verujem u konacno,verujem u Boga, u materijalno ali i u pobedu duha.... Dakle, zivecemo jos dugo, dugo...lA VITA e bella, zar ne? :wink: :wink:
 
ljudi nikada nisu bili zabrinutiji nego sada za budućnost planete Lk.21:26
A političari nikad nisu lagali više kako nema mesta za brigu i paniku.
Mi vernici znamo da nema ! Dolazi bolje !
Pozdrav

Mislim da kraj nije ni blizu kraja. Tacnije, ne verujem u konacno,verujem u Boga, u materijalno ali i u pobedu duha.... Dakle, zivecemo jos dugo, dugo...lA VITA e bella, zar ne?


Podatke koje navodiš ne poznajem tako tačno, ali verujem da postoje i da su istiniti. ne treba mnogo mudrosti pa da se shvati da se događaju veoma loše stvari, koje zaista liče na početak potpune propasti. Nekada sam se time mnogo opterećivala. I plašila sam se.
A sada razmišljam kao tsetsa: nema smaka sveta, jaki smo mi, jaka je ova priroda, sve ovo oko nas i mi sami smo potomci najjačih. To kad gledamo biološki.
S druge strane gledano, ova planeta i život na njoj je divan, sve je savršeno u svojoj nesavršenosti i svuda, gde god se okrenem, vidim tu lepotu. Nisam stavila ružičaste naočare, vidim i ružnoću, ali kakva bi lepota bila ako ne bismo imali sa čim da je uporedimo? Tako je isto sa dobrim i zlom.
Na šta ti misliš kada kažeš: dolazi bolje?
Pozdrav svima.
 
Christadelphian:
Pa,Drugi Hristov dolazak i uspostavljanje Božijeg carstva , uništenje svih svetskih vladavina .
To će biti definitivni bolje
Pozdrav :lol:
Interesuje me da li se samo nadas ili cvrsto verujes u to?Ja sam negde izmedju....9 DA LI MOZE POSTOJATI SREDINA U TOME). Pozdrav. :wink:
 
Moje lično mišljenje je
da onaj koji kaže da veruje sto posto nije iskren.
Jer telo se opire i sumnja koju nam protivnik ubacuje uvek ima svoj učinak .
Čak i sam Isus se pita "Bože zašto me ostavi"
Naše ljudsko iskustvo se protivreči vaskrsenju i svemu što iskustvom i čulima ne možemo dokučiti.
Naravno da možemo biti u sredini to i jesmo ,
to i jeste naša borba i pustinja Izraelu.
Mana je padala i prepelice ali vera nikad nije bila 100 procentna čak naprotiv.
Rekli bi neki a- "da je to meni bio dokaz i ja bi verovao"
Kad je Isus lečio i činio čuda
"Da smo videli i mi bi verovali" - rekli bi
Mi sada imamo manu u reči i vidi koliko verujemo
Na kraju krajeva zna se da mi ne možemo imati veru veću od gorušičinog zrna jer bi planine pomerali .
Petar izgubi veru i posle par koraka potonu u vodu.
Jasno je da su i oni bili u sredini jer bi onda svi stalno hodali po vodi . (primer)
Pozdrav
 
To je i moje mišljenje, tj. tako osećam. Niko ne veruje potpuno. Vera i sumnja su ruku pod ruku. I tako mora da bude. Zato je put vere težak. A težak put bi trebalo da je pravi.
Nema logike. Priroda nije logična, vaskrsenje nije logično, čuda nisu logična. Ili možda mi ne poznajemo pravu logiku, tj. zavarani smo zbog svojih ograničenja. Svako, makar i malo, prevazilaženje tih granica (a svakome se za to pruži prilika da se uveri - pitanje je samo šta će sa njom da učini) veliki je uspeh. I opet sumnjamo, padamo u veri, ali i padanje je potrebno jer posle njega ustanemo i idemo sa novim iskustvom.
Mi bismo valjda hteli da sve bude lako, da sve bude servirano i da mi ništa ne radimo i ne snosimo odgovornost i ne preuzimamo rizike.
U čemu je smisao shvatanja: eh, kada bih to samo mogao da vidim i da se uverim.
Pa, onda ne bih mogla da VERUJEM, jer bih tada ZNALA. A kada nešto znam, onda je to činjenica i ja više ne mogu da verujem.
Pozdrav svima.
 
A mozda je kraj onoliko blizu, koliko svako od nas to zeli? Konacnost je odlika ljudi koji trenutno nisu sposobni da veruju. Ali, u prirodi coveka je, mislim, da veruje u beskonacno, neiscrpno. Zbog toga, verujemo, zbog toga se i porodice zasnivaju i deca radjaju. Verovatno i da je svako novo rodjenje jos jedan korak dalje od konacnog.... Pozdrav svima. :wink: :wink:
 
Ja lično verujem, da je kraj/početak blizu ali ko zna? Samo Bog, odgovara Isus u Bibliji.

Inače reč vera ne izključuje ubeđenja. Jer, kako je upitao zen-budistički učitelj: dal se kreće zastava ili vetar?

Mi živimo od/u svojih ubeđenja/-njima. Reč znam je ustvari smešna za nas, ljude...
 

Back
Top