- Poruka
- 23.651
Jedna od glavnih metoda jezuitske molitve i duhovnosti jeste upotreba mašte i zamišljanja događaja i osobe tokom molitve. Ignacije Lojola, osnivač jezuitskog reda, je u svojim Duhovnim vježbama pisao sljedeće:
"Prva je predvježba predodžba mjesta. Tu valja pripomenuti da će se pri promatranju ili razmišljanju o vidljivome, kao što je promatranje Krista, našega Gospodina, koji je vidljiv, predodžba mjesta sastoji u tom da okom mašte gledam stvarno mjesto gdje se nalazi predmet koji hoću da promatram. Velim stvarno mjesto, kao npr. hram ili goru gdje se nalazi Isus ili naša Gospa, već prema tome što hoću da promatram. Pri razmišljanju o nevidljivu predmetu, kao što su, evo ovdje, grijesi, predodžba će biti u tom da okom mašte gledam i promatram svoju dušu kako je u tom raspadljivom tijelu kao zatvorena u tamnicu, i cijelo svoje biće kao prognano među divlje zvijeri u toj dolini. Kažem: čitavo biće duše i tijela."
"Razgovor. Treba da mislim na Krista, našega Gospodina, kao prisutna, raspeta na križu, i da započnem razgovor s njime te ga pitam kako je on, mada je Stvoritelj, prihvatio to da se učini čovjekom te je od vječnog života dospio do vremenite smrti, da tako umre za moje grijehe. Isto tako, gledajući sebe, treba da se pitam što sam učinio za Krista, što radim za Krista, što treba da od sada učinim za Krista. I videći ga takva i tako razapeta na križu, zaći ću u misli koje mi se prikažu."
Mnogi pravoslavni svetitelji, poput sv. Maksima Ispovjednika, sv. Jovana Lestvičnika, sv. Simeona Novog Bogoslova, sv. Grigorija Sinaita, sv. Ignjatija Brjančaninova, sv. Teofana Zatvornika i drugih, su upozoravali da tokom molitve nema nikakvog rada mašte niti bilo kakvog zamišljanja a da se bilo kakvi prikazi koji nam se prikazuju tokom molitve moraju ignorisati. Naravno jasna je opasnost od zamišljanja tokom molitve jer, kako nam Sveto Pismo prenosi, Satana se prerušava u anđela svjetlosti i vrlo lako može iskoristiti zamišljanja molitvenika da mu se prikaže kao anđeo ili kao svetitelj i zavede ga na stranputicu.
Kakva su vaša mišljenja?
"Prva je predvježba predodžba mjesta. Tu valja pripomenuti da će se pri promatranju ili razmišljanju o vidljivome, kao što je promatranje Krista, našega Gospodina, koji je vidljiv, predodžba mjesta sastoji u tom da okom mašte gledam stvarno mjesto gdje se nalazi predmet koji hoću da promatram. Velim stvarno mjesto, kao npr. hram ili goru gdje se nalazi Isus ili naša Gospa, već prema tome što hoću da promatram. Pri razmišljanju o nevidljivu predmetu, kao što su, evo ovdje, grijesi, predodžba će biti u tom da okom mašte gledam i promatram svoju dušu kako je u tom raspadljivom tijelu kao zatvorena u tamnicu, i cijelo svoje biće kao prognano među divlje zvijeri u toj dolini. Kažem: čitavo biće duše i tijela."
"Razgovor. Treba da mislim na Krista, našega Gospodina, kao prisutna, raspeta na križu, i da započnem razgovor s njime te ga pitam kako je on, mada je Stvoritelj, prihvatio to da se učini čovjekom te je od vječnog života dospio do vremenite smrti, da tako umre za moje grijehe. Isto tako, gledajući sebe, treba da se pitam što sam učinio za Krista, što radim za Krista, što treba da od sada učinim za Krista. I videći ga takva i tako razapeta na križu, zaći ću u misli koje mi se prikažu."
Mnogi pravoslavni svetitelji, poput sv. Maksima Ispovjednika, sv. Jovana Lestvičnika, sv. Simeona Novog Bogoslova, sv. Grigorija Sinaita, sv. Ignjatija Brjančaninova, sv. Teofana Zatvornika i drugih, su upozoravali da tokom molitve nema nikakvog rada mašte niti bilo kakvog zamišljanja a da se bilo kakvi prikazi koji nam se prikazuju tokom molitve moraju ignorisati. Naravno jasna je opasnost od zamišljanja tokom molitve jer, kako nam Sveto Pismo prenosi, Satana se prerušava u anđela svjetlosti i vrlo lako može iskoristiti zamišljanja molitvenika da mu se prikaže kao anđeo ili kao svetitelj i zavede ga na stranputicu.
Kakva su vaša mišljenja?
Poslednja izmena:
