Draga Lutjena, ako nemaš ništa protiv imam nešto da kažem u vezi onog što si rekla.
Ne slažem se da je tehnologija i tehnološki napredak loš isto kao što se ne bih složio ni sa tim da predavanje duhovnom znači nužno zapostavljanje materijalnog.
Na Zemlji su materijalno i duhovno neodvojivo povezani i živući ovdje nije nam cilj pobjeći od materijalnog, nego produhoviti ga.
Na primjer, čovjek može u potrazi za duhovnim vrijednostima otići u osamu manastira i doći do određenog duhovnog nivoa, ali to biva na blagodat njemu lično a ostatku svijeta samo onoliko koliko su njegove molitve za druge dobre i djelotvorne, ali ništa više od toga.
No duhovnost ima svoj puni i pravi smisao tek među ljudima i baš tamo gdje je najviše potrebna i gdje je situacija najjadnija.
Čovjek se može duhovno pripremati u osami, ali za mnoge pravi smisao duhovnog rada je baš taj da se bude svjetlost koja će drugima pomoći da se otrgnu od mraka i okova niskih strasti.
Nije li Isus išao baš među lopove i bludnice, jadne i čemerne?
I šta misliš da li je teže Bogu se moliti u miru i tišini manastira daleko od gradske vreve (praćen ptičijom pjesmom i šumom vjetra kroz krošnje) kada nemaš drugu brigu i preokupaciju, ili (na primjer) na radnom mjestu dok najbolje što možeš vršiš svoju službu, i dok ti je stalno na pameti briga za izdržavanje porodice (a vrijeme kakvo je svi znamo), uz stalnu mogućnost da te neko ometa ili od tebe nešto traži, dok ti računar zvrji kraj uveta, a kolege nešto pričaju...
Šta misliš da li je lakše ljudima svjedočiti o Bogu riječima koje su došli da im kažeš u nekom hramu kao propovijed, ili svojim životom i riječju i djelom u ovom smutnom i preokretnom vremenu na poslu, na ulici, u vrtiću i školi, u svojoj kući i ko zna sve gdje?
Isto tako, da nam nije tehnologije, da li bismo imali vremena za duhovnu izgradnju, za čitanje, za zezanje, za bavljanje nekom samo nama bliskom zanimacijom ili sportom, da li bismo se ti i ja mogli duhovno podsticati razmjenjujući mišljenja na forumu, da li bismo imali mogućnost i da li bismo uopšte imali vremena da upoznamo da postoji nešto svijeta i izvan našeg sela (grada).
Naši stari su morali i po više kilometara po vodu, mi otvorimo česmu i - eto je, oni su morali da melju žito i sami mijese svoj hljeb i čekaju dok se ispeče - ti trkneš u prodavnicu, oni su kopali jedan te isti grumen zemlje deset puta za jedan krompir, ti ga kupiš za sitne pare, naši stari su putovali cijeli dan u varoš kada im zatreba, ti sjedneš u auto i eto te za deset minuta...
Naši stari nisu imali vremena da misle ni na što posebno osim toga kako zadovoljiti osnovne potrebe, i većina nisu bili ni pismeni (a i da su se čak rodili pismeni opet ne bi imali vremena za čitanje), i mnogi nisu nikada ni kročili dalje od svog sela ili eventualno prve varoši, osim ako ih je ko poveo nekud da ratuju...
Naši stari su bili robovi fizičkog rada, mi to nismo.
Mi imamo vremena za svei to zahvaljujući tehnologiji prije svega, ali drugi je problem kako i na šta to vrijeme koristimo (ili bolje rečeno traćimo)!!!
Slažem se da je tehnologija danas umnogome oruđe manipulacije i da je mnogo toga zloupotrebljeno, ali sve se to može i treba koristiti ali na pravi način i tako da to bude u svakom pogledu (pa i duhovno) blagodatno, a naš je zadatak da to naučimo i tako činimo.
Živjela i svako dobro